Stimulacijama mozga naučnici žele da poboljšaju kvalitet života - Čovečanstvo već ima jake alate, ali znamo li da ih koristimo?

Istraživanje koje je sredinom septembra objavila ruska kompanija Kaspersky potvrdilo je široko rasprostranjen entuzijazam kada je reč o ljudskoj augmentaciji – procesu unapređenja ljudskog tela uz pomoć tehnologije.

Pomenuto istraživanje je pokazalo da bi, ukoliko bi imali tu mogućnost, 92% nas promenilo nešto u svom fizičkom izgledu. Gotovo dve trećine (63%) razmotrilo bi ili trajnu ili privremenu augmentaciju tela tehnologijom, kako bi ga unapredili. Međutim, ono što je istraživanje takođe pokazalo jeste da se mnogi plaše da će ljudska augmentacija biti dostupna samo za bogate, ali i da bi naša tela mogla postati mete sajber kriminalaca.

O tome je vođena i diskusija među učesnicima ovogodišnje KasperskyNext konferencije, koja je održana onlajn 16. septembra u organizaciji kompanije Kaspersky.

Jedan od učesnika bio je i oksfordski profesor Džulijan Savulesku koji je naveo da je ljudska psiha oblast sa najznačajnijim potencijalom za augmentaciju, kroz poboljšanje naših kognitivnih sposobnosti i moralnih kapaciteta.

- Najveća pretnja sa kojom se suočavamo jeste nejednakost ljudskih kapaciteta za humano, ali i moralno ponašanje. Ljudska augmentacija ima potencijal da uskladi postojeće nejednakosti, tako da je izazov za vlade širom sveta kako da iskoriste taj potencijal u dobre svrhe.

Džulijan Savulesku, čija je knjiga "Nepodobni za budućnost" prevedena na srpski jezik, jedan je od najvažnijih filozofa i naučnika današnjice iz oblasti bioetike i istraživanja kako napredna tehnologija može uticati na poboljšanje moralnog i kognitivnog ponašanja ljudi. Savulesku je i osnivač Centra za praktičnu etiku na Univerzitetu Oksford, koji je vodeći u svetu u istraživanjima na temu etičkog principa u tehnološkom svetu i primene vještačke inteligencije, genetskog inženjeringa, big data...

U intervjuu za eKapiju Savulesku pojašnjava kako je ljudski mozak nešto najmoćnije što je priroda stvorila i navodi da će posebno interesantno biti posmatrati i analizirati intervencije koje će moći da se realizuju na njemu, a u cilju menjanja načina ponašanja. On to zove "deep brain stimulations" tj. stimulacije koje će naučnici moći da sprovedu, bez da se vrše hirurške intervencije.

- To se već koristi u metodama ublažavanja Parkinsonove bolesti ili lečenja depresije, anoreksije, kompulzivnih poremećaja. Npr. određenim stimulacijama osoba se tera da jede, kako bi se lečila anoreksija. U budućnosti ovaj tip tehnologije će moći da se koristi kako bi se menjao način ponašanja pojedinaca. Mozak će moći da se stimuliše električnim ili magnetskim strujama.

Sa kolegama sa Oksfordskog univerziteta istražuje ovo polje kako bi sagledali načine kojima se mogu unaprijediti kognitivne sposobnosti čovjeka, lakše savladati nove veštine i jezik, ali i ovladati tehnikama bolje koordinacije pokreta i refleksa u sportu itd.

- Radi se o velikom cilju za čovečanstvo i želji da se postigne sposobnost kontrole aktivnosti mozga, spolja, bez otvaranja strukture mozga ili operacije. Neuronauka nam tu može pomoći u smislu da ćemo imati mogućnost da strateški aktiviramo ili deaktiviramo dijelove mozga kako bi povećali potencijale ljudskog mozga, tj. da aktivacijom poboljšamo kvalitet života pojedinaca.

To se, kako je istakao, već radi u svetu i u ranim je fazama razvoja, a sada su on i njegove kolege završili istraživanje o tome kako se transkranijalnim eletričnim stimulacijama (TES) može uticati na aktivnosti mozga i poboljšanje koncentracije, a kako bi se povećala kreativnost kod ljudi. Takođe, TES se koristi i u gejming industriji.

- To su stimulacije koje omogućavaju da imamo pravovremene reakcije, u sportu se npr. vežbaju refleksi.

U celoj ovoj oblasti - primeni intervencija ili poboljšanja tjelesnih i moždanih funkcija veštačkim putem, genetički inženjering vidi kao najekstremniji primer i polje etičkih debata.

Šta nam je koronakriza pokazala?

Posebno je interesantno čuti od Savuleskua viđenje prve polovine 2020. godine, odnosno perioda nastanka i razvoja pandemije koronavirusa i kako smo je kao čovečanstvo doživjeli. On vidi dva aspekta ove globalne krize.

- Prvi je taj što su ljudi odbili da odrede vrijednost života. Nije suština problema u samoj smrti kao takvoj, u činjenici da će neko ko ima 95 godina umrijeti šest mjeseci ranije, i što nije isto kad umre neko od 95 ili 35 godina, pred kojim je možda još 50 godina kvalitetnog života, već je problem taj što nismo sagledali koliko dugo smo bili uskraćeni za kvalitet života.

Drugo, kako on to vidi, je da sve na svijetu ima svoju cijenu.

- Fikcija je da beskrajno mnogo novca možemo da uložimo i mislimo da ćemo tako spasiti jedan život. To se možda i može destiti, ali to će uskratiti resurse za liječenje nekog drugog ili za lečenje nečega u budućnosti. Jedan od problema koji je isplivao u ovoj pandemiji je pitanje cene određenih državnih mera po naše živote, poput čuvenog zaključavanja. Koristio se metrički sistem gdje se svi životi tretiraju jednako, a tu se dolazi do pitanja koji je to život vredan produžavanja. To su zaista pitanja etike i društva u kojem živimo.

Da li se ljudska priroda promijenila?

- Suštinski, čovjekova priroda je ista kroz vekove. Naš mozak i naša moralnost se nisu promjenili, i dalje je to ona deviza "zub za zub". I dalje se ponašamo kao životinje, navikle da djeluju u grupama. Onda je uslijedio razvoj gradova i globalizacija, tehnologija je donela novu moć i imamo "oružje" koje ne znamo kako da iskoristimo. Ponašamo se kao trogodišnjaci koji ne znaju kako da rukuju sa mašinama.

Ljudi, kaže, danas imaju moć da upotrebe biološko ili hemijsko oružje, ali nemaju moralnu ili kognitivnu zrelost da se izbore sa tim.

Klimatske promene, siromaštvo, pandemije, su po njegovom mišljenju, posljedice naših izbora i onoga što radimo ili ne radimo. Najveći izazov za naučnike, sociologe, psihologe je da sagledamo kako to možemo prebroditi, kako da prevaziđemo ograničenja koja imamo kao ljudi.

- Transhumanizam daje optimistički scenario i baš sam zainteresovan kako nam to može pomoći da prebrodimo naše mane. Moramo biti pametniji, ali i moralno bolji. Nauka nam daje alate i načine da budemo bolji, ali izgleda da još nismo odlučili kako da ih koristimo.