Som pojeo našeg šarana - jedna od najlošijih sezona za proizvođače ribe i ribare u Srbiji


Riba iz srpskih ribnjaka, jezera i reka, grubo govoreći, zadovoljava tek trećinu potreba tržišta. Godišnje se proizvede i ulovi oko 11.000 tona, a za to vreme Srbi pojedu najmanje 35.000 tona ove namirnice. Mimo svake logike, posle jeka posne sezone, kada se ona najviše troši - u ribnjacima i dalje plivaju neprodati šarani i pastrmke. Do trpeze nisu stigli zbog krize, ali i fileta egzotičnog istočnog "rođaka" - vijetnamskog soma iz Mekonga.
Srbija godišnje uveze ribu i prerađevina od ribe u vrednosti od skoro 100 mil USD. Samo za stranu ribu tokom 2009. dali smo 41 mil USD, što je 4% više nego prethodne godine.
- Ne znam kako stoje stvari kod ostalih, ali mi još imamo šarana - kaže Nenad Radulović, direktor ribarskog gazdinstva "Ečka".
- Na to je uticao nekontrolisan uvoz ribe. Mišljenja o kvalitetu vijetnamskog soma su podeljena. Neki tvrde da je ispravan, a drugi opet podsećaju da Mekong spada u deset najzagađenijih tokova na svetu. Kod nas Institut za higijenu i tehnologiju mesa Srbije već dve i po godine kontroliše prisustvo štetnih materija i imamo ih 10.000 puta manje od dozvoljenog.
Fileti vijetnamskog soma, popularne "pange" sudeći prema prometu u našim ribarnicama, veoma su traženi kod naših sugrađana. Tako, recimo, u prestonici podjednaka je potrošnja ovog uvoznog specijaliteta, jer podjednake su količine šarana, pastrmke i vijetnamskog soma koje se najčešće pazare.
- Urađene su sve neophodne hemijske analize, tako da je ova riba ispravna - tvrdi Gordana Gašparević, direktor maloprodaje "Ribarstva Beograd".
- Svako pakovanje "pange" u našima trgovinama ima pečat Evropske unije, tamo je sproveden kompletan laboratorijski pregled, a ovu vrstu ribe nabvaljamo iz Nemačke. Ukupno gledano na tržištu Srbije, ipak, više se troši šaran, pa je i procenat prodaje u tom slučaju daleko veći.
U Privrednoj komori Srbije kažu da je jedan od razloga što srpskom ribarstvu ne ide najbolje to što nemamo Upravu koja se bavi njegovim razvojem.
- Prvobitni Zakon o ribarstvu je stavljen van snage, a nasledili su ga Zakon o očuvanju ribljeg fonda, koji nema razvojni karakter - objašnjava Mirjana Miščević, sekretar Grupacije za ribarstvo PKS.
- Zakon o stočarstvu koji u svom sastavu ima gajenje riba u ribnjacima nije još upotpunjen sa podzakonskim aktima. Zasad ne postoji Fond za ribarstvo koji pokriva celu teritoriju Republike Srbije.
U PKS podsećaju da je uvoz ribe u Srbiju slobodan. Nije ga moguće sprečiti.
VARKA U TEŽINI
U ribarnicama "Beograd" ističu da uvoze "pangu" samo sa 10% "glazure". Znači da je sa tom količinom (10% od ukupne količine) vode preliven, pa zamrznut som. Kutija od kilograma, dakle, moralo bi da se prodaje bruto 1,1 kilogram. Ima, međutim, prodavaca, koji nude sa 20 i 27% glazure, pa se tako dobija manja količina riba kada se odrmzne.
(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista "Novosti" od 28.1.2010.)