Ivanka Raković, operska pevačica i vaterpolo sudija - Strast je, u svakom odnosu, eliksir života
Ponedeljak, 17.08.2009.
15:59
Ivanka Raković je operska pevačica i međunarodni vaterpolo sudija. Po ovim opredeljenjima jedinstvena je u svetu. Još niko, sem nje, nije spojio ova dva „nespojiva” životna opredeljenja. Za opersko pevanje je potrebno imati prefinjena umetnička osećanja, a za vaterpolo i žestoku agresivnost do tuče.
Jedinstvena je i po vrednosti svojih prvih učitelja. Oni su svetski poznate ličnosti. Primadona Radmila Bakočević je oblikovala njen glas, a čuveni vaterpolo stručnjak Vlaho Orlić ju je uveo u bazen, sa dečacima, a posle toga postavio za sudiju.
Istovremeno je ova lepa devojka, znatiželjnih očiju, raskošnog stasa i zvonkog glasa, soprana, razvijala i svoj osnovni talenat, pevanje. I, uprkos velikoj konkurenciji, obezbedila je zavidno mesto u beogradskoj Operi, u Narodnom pozorištu, gde je zaposlena kao solista.
Kako sve ovo objašnjavate?
Imam dar i za pevanje i za plivanje. Još kao sasvim mala pevala sam kao velika, a u bazen sam uplivala sasvim slučajno. U vaterpolo školu Partizana došla sam sa bratom Ivanom (38), a posle izvesnog vremena ostavila sam igru dečacima i preselila se uz semafor, a preko zapisnika i pomoćnog sudije stigla sam do glavnog arbitra, pa mi je to, pre pet godina, podignuto na međunarodni nivo za sva takmičenja...
Kako ste doživeli Radmilu Bakočević?
Velika je umetnica, jedna on najvećih na svetu. Ali, mislim da ne neguje svoje učenike na pravi način... Ili je to njeno otuđenje od učenika neki njen način da nam, kao detetu kad prohoda, kaže: „A sad sama, sama...” Potom me pevanju učila Gordana Jeftović, pa Nikola Mitić, a od kraja prošle sezone počela sam saradnju sa koleginicom Gordanom Tomić, što mi je posebno drago.
Kolika je konkurencija u Operi?
Ima nas jako mnogo, ali nemamo sve baš istu boju glasa. I u sopranima ima podela. Tu su Jasmina Trumbetaš-Petrović, Ana Rupčić, Sanja Kerkez, Sofija Pižurica, Gordana Tomić... Ovom poslu prilazim sa puno ljubavi i poštovanja. Za sve nas ima mesta. Stari operski stav je da „svaka ptica peva svojim glasom”.
Koliko Vam sport pomaže u toj borbi?
Veoma mnogo. Kao mala bila sam u bazenu sa dečacima. Konkurencija je bila velika, ali nikad se nisam dala. Sa velikom željom i upornošću borila sam se, opet sa muškarcima, i za status vaterpolo sudije. I uspela sam! Sada, u Operi, postupam na isti način. Nikad se ne predajem. A da su moje koleginice, operske pevačice, prošle kroz neki ekipni sport, njihov prilaz tom nadmetanju bio bi zdraviji.
Šta sad pripremate?
U Štrausovoj operi „Slepi miš” pevaću ulogu Adele. Kostime za ovu predstavu „skrojila” je naša velika slikarka, sad, nažalost, pokojna Olja Ivanjicki. U planu za sledeću sezonu su još „Norma”, „Lovci na bisere”, pa obnova „Pepeljuge” od Rosinija, koja je jedna od gledanijih predstava u Narodnom pozorištu. U toj operi ja sam Klorinda. To je ona zla sestra, buca, koja Pepeljugu maltretira... Pevaću još u operama „Don Paskvale”, „Karmen”, „Nabuko”, „Bal pod maskama”...
Da li žurite do uloga?
Ne uvek. I glas se troši. On je prirodni instrument. Ne mogu samo da pevam i da ćutim. Zato mislim da je najbolje ići polako, od lakših ka težim ulogama. U tom slučaju, kad ne žurim, duže ću da trajem. Uostalom, kao u svim životnim događanjima.
Ko su Vam uzori?
To su, pre svih, Bugarka Angela Georgiju i Ukrajinka Ana Netrepko. One su sad kraljice opere na svim scenama sveta. A život Ane Netrepko je posebna priča. Ona je u Kijevu, u zgradi Opere, radila kao čistačica! U toku svog tadašnjeg posla ona je i pevala. Znala je delove svih operskih arija. I, kad su je, tog njenog sudnjeg dana, čuli pravi ljudi, život joj se iz korena promenio... Od naših, sa bojom mog glasa, jesu Gordana Tomić i Jasna Šainović.
Sa kim se, u Operi, družite?
Veoma sam druželjubiva. Volim sve kolege i koleginice, ali najčešće sam sa Jasminom Trumbetaš-Petrović, Draganom Jugović-Del Monako, Zoricom Mitev, koja je dirigent... A od „dečaka” najčešće sam sa Aleksandrom Stamatovićem i Dejanom Savićem, našim direktorom. Dejan i ja se znamo jako dugo. On mi kaže: „Mi smo sportisti. Moramo sve da izdržimo”. Bio je košarkaš...
Sa kim se družite u vaterpolu?
Sa mnogima. Svi su mi veliki drugovi. Sećam se, iz onih mojih „igračkih” dana, Igora Milanovića koji me, kao stariji, zadirkivao predlogom da skinem kostim i obučem gaće da bi me švercovali kao dečaka. Govorio je: „Nema razlike, imaš kratku kosu, a još se nisi razvila...” A Igor se razvio u izuzetnog igrača. I on je bio i ostao najbolji igrač sveta za sva vremena. Teško da će ga neko ikad nadmašiti.
Kako ste doživeli Univerzijadu?
Kao jedinstven događaj u životu. Bila sam u našem timu sportista kao sudija, a na otvaranju takmičenja ukazana mi je velika čast. Polagala sam zakletvu u ime svih sudija, delegata i službenih lica. I moram da priznam da sam tada, uprkos mom čestom izlasku na javnu scenu Opere, imala veliku tremu. Tu zakletvu sam polagala na engleskom jeziku. I jednog trenutka sam, zbog svih emocija, zamalo zaplakala! Bilo je tu, zamislite, osamnaest hiljada ljudi...
Gde ste bili protekle nedelje?
Juče sam se vratila iz Rusije. Tamo sam sedam dana sudila na Svetskom juniorskom prvenstvu za devojke. Sutra polazim, na odmor, na more, u Tursku, u Bodrum. Posle odmora odlazim u Napulj, na Evropsko juniorsko prvenstvo za muškarce, koje će biti organizovano od 11. do 21. septembra. Zatim se predajem beogradskoj Operi na najlepši način, zadovoljna i odmorna, spremna za sve uloge koje mi ponude.
Čemu se nadate?
Volela bih da u „Travijati”, kompozitora Đuzepa Verdija, pevam Violetu Valeri. Ona je, baš onako, kao ja, prava atomska žena. Verujem da ću stići i do ove uloge.
Kome najviše verujete?
Uglavnom samo svom „stomaku”, svom instinktu. Ako mi on „kaže” da neko ili nešto ne donosi meni nikakvo dobro, ja se, od te osobe ili iz te situacije, sklanjam. A i suprotno, naravno. Kad osetim da mi nešto prija ja to prihvatam. U principu uvek verujem tim svojim glasovima iznutra.
Od čega zavisi ljubav?
Za ljubav je jako važno uzajamno poverenje. To važi za bilo koju vrstu ljubavi. Znači i za prijateljstva. Muka mi je od laži i prećutkivanja istine. Volim samo istinu, pa i ako je bolna. Tada, kad mi se kaže i bolna istina, veoma poštujem sagovornika. Volim čiste situacije sa ljudima koji mi ulaze u život.
Kako sebe doživljavate?
Ja sebe jako volim ovakvu kakva sam. I zato u sebi i na sebi ništa ne bih menjala. To neki kilogram gore ili dole nije problem. Jesam uporna, ali nisam uvek istrajna. Trebalo bi neko, povremeno, da me pogura da bih bila još uspešnija.
Pa, što se ne udate?
Mislim da za to imam još vremena. Imam ljubav, ali o njoj ne mogu javno da govorim. U ovoj vrsti razgovora govorim samo o sebi.
Kakav je taj muškarac?
On se bavi mojim bićem. Uživam kad smo zajedno. Voli i on mene. Pruža mi podršku. Na sve načine razmenjujemo životnu energiju. Ne sputava me u mojim akcijama, a ni ja njega u njegovim. Nikad mu ne dajem povod za ljubomoru, a ni on meni. Mi smo, jedno u drugo, potpuno sigurni. Jer, ljubomora proizlazi samo iz lične nesigurnosti i nepoverenja.
Šta Vam poručuje strast?
Za mene je sve strast. Ništa iskreno ne mogu da radim, ako za to nemam strast. Takva sam. Verujem da tako svi razmišljamo. Jer, strast je, u svakom odnosu, eliksir života. To je stanje koje nas, u nekim odnosima, tera da sve zaboravimo. To je baš, onako, dragocen osećaj.
Da li ste erotični?
Zar u to sumnjate... Jesam kao sve umetnice. Neke, naravno, manje, a neke više. To nije samo deo nas, već i deo našeg zanata. Erotika ne može da se nauči, ali može da se razvije i izoštri. To od svih nas traži scena. A navike sa scene često, u privatnom životu, nosim sa sobom kao drugu prirodu.
Kad ste ostajali bez ljubavi?
Činjenica je da sam uvek prva izlazila iz neke veze, pa sam tako sticala utisak da nisam ostavljena. Što naravno, objektivno, nije tačno.
Šta za Vas nema cenu?
Naravno, život i zdravlje nemaju cenu. To je opšti odgovor na ovo pitanje. Ali, jako je značajno da verujemo u sebe do krajnjih granica, do ličnog stava da ni mi nemamo cenu. Tada će nas i drugi više ceniti.
napomena : tekst je u potpunosti preuzet iz lista POLITIKA od 16.08.2009
Beograd

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora