NavMenu

Vremenska kapsula - Prvi srpski kraljevski brend

Izvor: eKapija Petak, 05.04.2019. 17:42
Komentari
Podeli
(Foto: pixabay.com)
Već je ofucan primer ovdašnje neažurnosti priča da su ajvar pre Srba uspeli da zaštite Slovenci, ali, malo ko ima na umu da su prvi srpski kraljevski brend već odavno "pozajmili" - Rumuni.

Reč je o vampirima. Njihovo je ime došlo u svetske jezike upravo iz srpskog. Rumuni, nekako, u međuvremenu patentiraše Drakulu i sad vodaju turiste kroz Transilvaniju po vampirskim turama. Popularnom krvopiji Irski pisac dade ime po vlaškom vladaru iz Srednjeg veka, koji vampira (najverovatnije) nikad nije video, mada je imao vampirske metode vladavine. I uspešne metode, u onim uslovima. Uostalom, tamo je vladao i Čaušesku.

Turiste bi, da je pravde, trebalo dovesti u Braničevski okrug i u okolne srezove. To je pravo leglo vampira, a ne karpatski basen susedne Rumunije.

Rekosmo da je vampir "kraljevski" srpski brend. Ne zbog Kraljeva, kao "danski kraljevski voz": pre tri veka, 1718. godine, naime, stvorena je Kraljevina Srbija.

Nije, naravno, reč o nezavisnoj srpskoj državi, već o posedu Austrijskog carstva, čiji je poglavar bio iz vladajuće kuće Habzburga. Nastala 1718. godine, posle vojnih pobeda nad Turcima i potpisivanja Požarevačkog mira, Kraljevina Srbija (Koenigreich Serbien) bila je slabo naseljena, sa tek nekoliko hiljada domaćinstava na području od Drine do ušća Timoka u Dunav i od Beograda do Zapadne Morave, i potrajala je samo 20 godina - ipak, i takva zemlja bila je dovoljna stanovništvu Srbije da "lansira" pravu globalnu pomamu i stvori, rečima savremenog marketinga, svoj prvi brend: vampire.


Srbi su, dakle, onomad bili u trendu, a kako su dotle, u tako skromnim uslovima, dogurali?

Zasluge za to ima čovek po imenu Petar Blagojević, odnosno njegov leš, koji se, kako je javljeno u Beč, vozdigao i u vampirskom obličju pokosio devetoricu meštana. Beše to Leta Gospodnjeg 1725, u mestu koje su vladajući Germani nazivali Kisilova - reč je, verovatno, o današnjem Kisiljevu (opština Veliko Gradište).

Strašnog Petra na nemačkom onomad su prozvali Peter Plogojowitz, a Kisiljevu bliski Požarevac - Passarowitz. U 18. veku neprecizne su bile i transkripcije, i mape, pa je moguće da i vesti nisu baš najtačnije prenošene do (dobrim delom nepismenih) konzumenata. U takvim okolnostima svojih pet minuta imaju - vampiri.

A nisu ni pismeni bili cvećke. Ondašnje bečke novine, koje i danas izlaze pod imenom Viner cajtung, izvestile su o mukama Petrovim. Usledila je sveevropska histerija, kao kasnije za Bitlsima, ili za kakvim populističkim političarem, po pravilu ludakom. Pojavio se i drugi junak, "Arnold Paole", izvorno verovatno Arnaut Pavle, srpski hajduk koji je u zagrobnom, vampirskom životu, navodno pokosio bar 16 ljudi u svojoj rodnoj Medveđi kod Trstenika.

Tako bar rekoše. Lekari i oficiri Austrijskog carstva isprva potvrdiše fenomen vampirizma.

Ljudi su umirali, od nečega, a okrivljeni su vampiri. Tela se nisu raspadala dugo posle smrti, kosa i nokti kao da su rasli, a na usnama su otkopani leševi imali svežu krv, što nauka baš i nije umela da objasni. A treba verovati samo u naučnu istinu. Jasno je da su šetali unaokolo i pili crvenu tečnost (da li se zato samo u Srba crveno vino naziva crnim?). To je vreme finih prelaza: u 17. veku, još su ubijali veštice i u naprednim zajednicama; u 18. stoleću, međutim, jedan engleski sudija je presudio da su tačna svedočanstva seljana kako je neka žena letela na metli, ali i dodao da nema zakona protiv toga, pa ju je oslobodio. Evropa se menjala. Nekako je baš tu, iza ćoška, čekala epoha prosvećenosti. A Srbija se vratila Osmanlijama.

Kralj Srbije u njeno evropsko, vampirsko doba bio je Karlo Šesti, inače, car Svetog rimskog carstva nemačkog naroda, kralj Ugarske, Češke i austrijski nadvojvoda. Kada je umro, na čelu carstva - tada već bez Požarevca i današnje centralne Srbije - nasledila ga je Marija Terezija. Ona je uvela školsku obavezu i sukobila se sa praznovericama unutar Austrijske imperije. Vampiri i ostale karakondžule su oglašeni nevažećim. Posle epohe pismenih i nepismenih, nadolazilo je doba - polupismenih, koje, kažu neki, i dalje traje.

Možda, dakle, još ima šanse da se Evropa - koja se ukazuje sluđena kao retko kada - dovede u Kisiljevo i Medveđu?

Mirko Radonjić
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.