Od snimanja stranih filmova Srbija u 2017. zaradila 30 mil EUR - Potrebna veća ulaganja u studijske kapacitete

U protekloj deceniji u Srbiji su snimani delovi ili značajni segmenti brojnih inostranih filmskih produkcija: "Zatamnjenje", "Braća Blum", "Human zoo", "Okrug 13", "Ultimatum", "Koriolan", "Lokaut", "Beži, maco, beži", "Gavran", "Černobiljski dnevnici", "Tri dana za ubistvo", "Novembarski čovek" i drugi.

Omiljene destinacije stranih producenata su prestonička zdanja i ulice, zatim Smederevska tvrđava, valjevski Trešnjar, Dunavska ulica u Novom Sadu, Pančevačka svilara, napuštene fabrike...

Pre nekoliko meseci, u organizaciji Srpske filmske asocijacije, grupa filmskih radnika iz Velike Britanije boravila je u Beogradu da bi se upoznala sa srpskim producentima, uslovima i mogućnostima snimanja filmova u našoj zemlji. Po rečima izvršne direktorke Srpske filmske asocijacije Milice Božanić, zahvaljujući podsticajima koje Ministarstvo privrede daje za filmska snimanja i poziva internacionalnim produkcijama da snimaju u Srbiji, destinacije u našoj zemlji za snimanje filmova postale su mnogima interesantne, a to otvara vrata za još veći broj stranih produkcija u Srbiji.

U toku su pripreme za početak snimanja jednog britanskog filma, a postoje najave i za nekoliko indijskih i jednu veliku TV koprodukciju. S američkim studijima se pregovara... Milica Božanić tvrdi da danas gotovo nema zemlje koja ne nudi neku vrstu poreskih ili drugih olakšica da bi privukla filmsku produkciju.

- Pre uvođenja podsticajnog programa, filmske kompanije su godišnje donosile između 8 i 10 mil EUR - navela je Milica Božanić.

- Već u prvoj godini primene podsticaja iznos je gotovo 30 mil EUR, a očekujem da će ove godine ta brojka biti premašena. Poređenja radi, u Hrvatskoj je prošle godine od stranih projekata ostvareno oko 28 mil EUR, Češka je zaradila 128 mil EUR, a Mađarska je apsolutni rekorder sa gotovo 400 mil EUR. Pred nama se prostor za ozbiljan rast tek otvara. U ovom trenutku trebalo bi raditi na jačanju sveukupnih kapaciteta filmske industrije, ali i firmi i usluga na koje se ona oslanja, recimo, na otvaranje hotela izvan velikih gradova da bi lokacije širom zemlje bile dostupne za snimanje većih filmova.

U saradnji sa Nacionalnom službom za zapošljavanje, najveća domaća produkcijska kuća Work in progress, koja je realizovala dve trećine stranih filmskih projekata u Srbiji, nastoji da se organizuju kursevi za deficitarna zanimanja u filmskoj industriji. Ukoliko bi se to ostvarilo, posao bi dobili električari, stolari, frizeri, šminkeri i računovođe. Ta produkcijska kuća ističe da Srbiji nedostaju i studijski kapaciteti, jer ih trenutno imaju samo Pink i Avala, a RTS ih koristi za sopstvene potrebe.

Veća ulaganja stranih filmadžija u Srbiju donose nove poslove i našim stručnjacima i radnicima. Naime, stranim filmskim ekipama potrebni su glumci, reditelji, kostimografi, slikari za izradu zahtevnih scenografija, arhitekte, dizajneri, direktori fotografije i asistenti kamere, zatim veliki broj stvaralaca koji rade u domenu vizuelnih efekata, dizajnu zvuka, komponovanju muzike i montaži. Srbiji, kako je istakla Milica Božanić, nedostaje i ozbiljan postprodukcijski studio u kojem će svi ti delovi procesa biti objedinjeni.

- Filmske ekipe su pokretne fabrike koje po projektu angažuju od 50 do 150 profesionalaca, prevoze velike količine opreme i ljudi, troše usluge smeštaja i hrane, grade i ruše scenografije u roku od nekoliko dana ili nedelja, koriste mobilne kancelarije, veliki broj avioletova i dolaze u kontakt s najrazličitijim dobavljačima i saradnicima - ukazuje Milica Božović i dodaje da svaki dolar utrošen u produkciju donosi da još 2,5 USD ostaju u privredi zemlje u kojoj se snima.