Samo tri srpska proizvoda zaštićena u svetu - Elaborat za zaštitu geografskog porekla ima 52 namirnice

Priču o tome kako su nam Slovenci "ukrali" ajvar i zaštitili to ime u svetu, retki nisu čuli. Stvari su, ipak, kako objašnjavaju stručnjaci, po Srbiju mnogo bolje. Ajvar, kao takav, ne može da se zaštiti, jer je to generičko ime. Zaštićeno može da bude samo ime proizvoda sa geografskim poreklom, a to su, srećom, Leskovčani već uradili.

I pored toga što je ajvar "sačuvan", ostaje gorak ukus u ustima, jer je Srbija, zasada, i pored toga što ima mnogo toga da pokaže, u svetu zaštitila samo tri proizvoda - leskovački ajvar, bermet iz Sremskih Karlovaca, i med sa Fruške gore. Elaborate za zaštitu geografskog porekla, ima, međutim, više od 50 proizvoda, ali tu prednost retko ko koristi.

- U slučaju proizvoda kao što je ajvar, upravo mu poreklo garantuje kvalitet - kaže Stevica Marković, iz Udruženja Leskovački ajvar koje je zaštitilo ovaj delikates, ali i iz Saveza proizvođača tradicionalnih proizvoda iz Srbije - Original Srbija, čiji su osnivači Udruženje Futoški kupus, Udruženje proizvođača Leskovački ajvar, Društvo pčelara Jovan Živanović iz Novog Sada, Opštinsko udruženje pčelara Homolje Žagubica i Udruženje proizvođača sjeničkog jagnjeta.

Ovim udruženjima, kako objašnjava Marković, cilj je upravo da zaštite i "brendiraju" ono najbolje što Srbija ima, i da to na najbolji mogući način predstave ne samo u našoj zemlji, već i u svetu.

- Da bi se dobio proizvod koji ima zaštitu, mora da se poštuje elaborat, a to znači da se rade analize, kao i da sve bude u legalnim tokovima, pa samim tim i proizvod mora da ima nešto višu cenu - jasan je Marković.

- Sa druge strane, međutim, kada potrošač kupi proizvod sa poreklom, siguran je šta je kupio, a i koje je osnovno značenje domaćeg, jer nema aditiva, konzervansa, veštačke boje... Takve proizvode strogo kontrolišu sertifikacione kuće, a svi oni koji kupuju proizvode bez sertifikacije ne mogu biti sigurni šta kupuju.

Stručnjaci Instituta za prehrambene tehnologije, novosadske institucije koja je pomogla i podržala proces sertifikacije većine domaćih zaštićenih proizvoda, objašnjavaju kako je lista ovih proizvoda relativno kratka - ima ih samo 52.

Do drugog stepena zaštite, koji podrazumeva da određeni proizvođači dobiju pravo da nose oznaku porekla, objašnjavaju u Institutu, stiglo je samo desetak proizvoda, a samo tri proizvoda se plasiraju sa ovom oznakom.

Pravo da se nosi ova oznaka, jasni su stručnjaci, ne znači da je posao završen. On je, kako kaže, tada tek na početku, jer su tada stvoreni uslovi da se započne kampanja propagiranja ovog proizvoda, kao tradicionalnog, i specifičnog za određeni kraj.

- Nažalost, i priča o sertifikaciji kod nas nije imala svoj kontinuitet, već smo imali uspone i padove uz veću ili manju podršku države, a ako se uzme u obzir da je to proces koji dugo traje, i da se u pravilu štite proizvodi koje proizvodi veći broj ljudi, jasno je koliko je truda potrebno da se oni udruže i da se to privede kraju - kažu na Institutu.

- Bilo bi veoma korisno kada bi još veći broj proizvoda dobio ovakav stepen zaštite.

U Hrvatskoj imamo primer kako su se tradicionalnoj proizvodnji, koja karakteriše proizvode sa geografskim poreklom, pridružili i veliki proizvođači.

- Baranjski kulen ima zaštićeno poreklo, i proizvode ga mali proizvođači - ističu upućeni.

- Ovom poslu, takođe, pridružio se, poštujući tradicionalnu tehnologiju i veliki proizvođač Belje, koji upravo na tom proizvodu želi da gradi svoj brend i nastup na svetskom tržištu.

Italija, ukazuju stručnjaci, ima više od 1.000 proizvoda sa zaštićenim geografskim poreklom. Za to imaju i te kako dobar razlog, jer je poznato da kupci, posebno oni sa bogatih tržišta, traže specifične proizvode, kvalitetne ali i sa nekim drugačijim, neobičnim karakteristikama.