Gamzigrad čeka zakon o banjama - Sudbina rehabilitacionih centara u Srbiji i dalje neizvesna
Gamzigradska banja (Foto: gamzigradskabanja.org.rs)

U prelepom brdovitom ambijentu, kao stvorenom za odmor, šetnju i rekreaciju, sa lekovitom vodom koja isceljuje mnoge bolesti, Gamzigrad je danas, kao i ostalih dvadesetak rehabilitacionih (RH) centara u Srbiji, daleko od "carske pozicije" u turizmu, kakva bi priličila ovakvom biseru.
Naprotiv, sa obližnjim hotelom u procesu privatizacije i stečaju, sa zgradom specijalne bolnice starom četiri decenije, u ovoj ustanovi najviše strahuju da i njih ne zadesi slična propast, kaže direktor Specijalne bolnice za rehabilitaciju Gamzigrad u Gamzigradskoj banji dr Rade Kostić, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije.
- Naša bolnica je započela sa radom 1978. i ne pokriva samo endokrine bolesti, gde su glavni Zlatibor i Čigota, i disajne puteve, za šta je Sokobanja. Radimo ortopedska opšta degenerativna stanja i anomalije dečjeg uzrasta, posebno oboljenja perifernih krvnih sudova i vibracionu bolest - naglašava dr Kostić, koji već tri decenije radi u ovoj banji, a na njenom čelu je od 2001. godine.
U Gamzigradu leče vaskularna oboljenja uz pomoć termomineralne vode temperature 42 stepena Celzijusa, koja sadrži vodonik-sulfid. Dobijaju je iz neiscrpnog izvora, sa dubine od 303 metra.
- Koristimo našu vodu u zatvorenom bazenu, gde postoje aparati za podvodnu masažu, zatim u mineralnim kadama i kadama sa galvanskom strujom, takođe opremljenim masažerima, kao i različitim vrstama kupki. Imamo i veliku Habard kadu sa dizalicom, za teško pokretne i nepokretne pacijente - objašnjava direktor.
Bolnički stacionar opremljen je sa 235 postelja, od čega 90 ugovaraju sa RFZO, pružajući pacijentima boravak i kompletan medicinski tretman, navodi doktor Kostić.
- Sve ostalo je tržišno opredeljeno, uključujući i dve vikend kućice, koje koristimo tokom leta. Dolaze nam pacijenti iz cele Srbije, pogotovo kada je reč o vaskularnoj patologiji, jer smo u tom segmentu jedinstveni. Od pre deset godina uveli smo hiperbarične komore i danas imamo dve. Pun pansion sa tretmanom u hiperbaričnoj komori kod nas sada košta 7.000 dinara, a u zavisnosti od indikacija, neophodno je između 5 i 10 tretmana. O našim pacijentima brine 11 lekara specijalista i jedan magistar kardiolog, kao i četiri mlada stručnjaka na specijalizaciji i tim od 32 fizioterapeuta, od čega 27 viših. Naravno, i medicinske sestre – kaže Kostić.
Specijalna bolnica Gamzigrad je samofinansirajuća institucija. Prema rečima direktora, ranije su preko aranžmana sa RFZO ostvarivali godišnje oko 100 miliona dinara prihoda, a na tržištu još toliko.
- Sada se struktura promenila, pa smo od oko 200 miliona dinara prošlogodišnjih prihoda, 120 miliona realizovali preko fonda, a ostalo na tržištu. Imamo 120 zaposlenih i polovina prihoda nam odlazi na plate. Ova zgrada od 5.500 kvadrata traži dosta ulaganja. Problemi su slični kao i u drugim banjama, to su ravan krov i termoizolacija - pojašnjava Kostić.
(Foto: gurinaleksandr/shutterstock.com)
- Sve što je urađeno u vezi sa privatizacijom, ispostavilo se da je loše urađeno. Kod nas je ovde u procesu privatizacije hotel Romulijana, koji je u fazi raspadanja. Imaju stečajnog upravnika, a za nas je najveći problem što je ovo preduzeće većinski vlasnik okolnog zemljišta. Zato je ovde sve stalo. U susedstvu imamo loša iskustva sa privatizacijom banja u BiH i Rumuniji – kaže Kostić.
Prema njegovim rečima, pre desetak godina započela je privatizacija domaćih centara:
- Najpre su bile Koviljača i Sokobanja, kao i Vrnjačka i Ribarska banja. Srećom, uz pomoć medija i Fonda PIO, koji je tužio državu i RH centre, taj sunovrat je zaustavljen. Sada smo se svi orijentisali na tržište, uz onaj deo pacijenata koji dolaze na lečenje preko RFZO. S obzirom na to da nam je osnivač Ministarstvo zdravlja, mi ne upravljamo sobom, iako smo prepušteni sami sebi i prinuđeni da se snalazimo kako umemo - objašnjava Kostić.
Drugi problem je, naglašava on, što su nestale velike državne banke koje su im bile oslonac.
- Od tada radimo preko državnog trezora. Odsečena nam je mogućnost da uzmemo kredit. Ministarstvo zdravlja ne dozvoljava da založimo ni deo imovine i tako nemamo garanta. Nijedna banka neće da stane iza nas, jer ne radimo preko njih, već preko trezora. Mi smo zaista u najtežoj situaciji. Ko izgubi bitku bude privatizovan, kao što su na žalost Vrdnik ili Kuršumlijska banja. Kod privatizacije se gubi ugovor sa državom, odnosno zdravstveni sadržaj – objašnjava Rade Kostić
Banjama treba neko da ih finansijski podrži, jer su, kako tvrdi dr Kostić, došli do ivice.
– Sada je pitanje ko treba da uđe kao partner, i u kom odnosu. Na primer, Gamzigradska banja nije registrovana kao banjsko-klimatsko lečilište. Srbija nema zakon o banjama, koji bi obavezivao lokalnu samoupravu na čijoj je teritoriji izvor lekovite vode, da o njemu brine i ulaže u razvoj infrastrukture. Tako je svuda u svetu, ali ne i kod nas. Država mora to da uredi i stavi pod strogu kontrolu i zaštitu lekoviti faktor, odnosno izvore termomineralne vode. Tu ne sme biti kompromisa. Kad svako bude znao svoje mesto i ulogu, tada će svi da budu na dobitku od korišćenja ovog blaga - dodaje Kostić.
Po njegovom mišljenju, specijalne bolnice treba da budu okosnica svih banja, a oko njih da se grade najraznovrsniji komercijalni sadržaji. U to treba, kao suinvestitore, uključiti i državu i privatne firme.
- To je put kojim su krenuli Mađari i postigli velike uspehe. Isto je i u Sloveniji. Lokalna samouprava i država treba da budu oslonac i stub razvoja, a ne da se prepušta privatnicima. Epicentar treba da budu specijalne bolnice i medicinska struka, a oko nas u koncentričnim krugovima treba pustiti druge da stvaraju i ulažu, razvijajući hotelske i zabavne sadržaje za odmor i rekreaciju – naglašava Kostić.
Šansa za razvoj sela i čitave okoline
Preko leta usluge Gamzigradske banje koristi u proseku oko 400 ljudi dnevno, kaže on i dodaje da zato žele da lokalna samouprava uredi pijacu, gde bi gosti mogli da kupuju sve što im treba.
- Tu bi meštani iz okolnih sela mogli da ponude svoje proizvode. Od mleka i sira, preko čajeva sa Rtnja, suvenira i domaće radinosti, do voća i povrća. Da ne pričamo o tome da možemo mnogo više da koristimo neposrednu blizinu Felix Romuliane, gde dolaze turisti iz celog sveta, kao i okolnih manastira, Siemensove hidroelektrane iz 1906. koja i danas radi. Uz malo podrške lokalne samouprave, mnogo toga možemo već sada da realizujemo, a uz ozbiljan plan i strateško ulaganje, mogućnosti bi bile neuporedivo veće - zaključuje Kostić.
Firme:
Ministarstvo zdravlja Republike Srbije
Republički Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje
Republički fond za zdravstveno osiguranje Beograd
Tagovi:
PIO fond
Gaj Galerije
rehabilitacioni centar
rehabilitacioni centri Srbija
banje u Srbiji
banja
Rade KOsitć
Čigota
RFZO
privatizacija banja
banje privatizacija
zakon o banjama
banjski turizam
seoski turizam
Siemens hidroelektrana
Komentari
Vaš komentar
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora