U bankama beskorisno čuči skoro 9 mlrd EUR
Najsigurnije i najisplativije su državne obeznice. Njih kao sigurne hartije koriste banke, penzioni fondovi koji ih kupuju i tu plasiraju novac klijenata. Međutim, za građane je najveći problem što je najmanja moguća suma za ulaganje 5.000 EUR. Zato postoji mogućnost da se više njih udruži i kupi jednu ili nekoliko obveznica, nađu brokera i čekaju da novac stigne, pa da ga podele. Na pomenutu sumu, sa rokom dospeća od godinu dana dobija se 195 EUR. U bankama ne samo što se dobija manja suma, već se na prihod od kamate plaća porez po stopi od 15%, što nije slučaj kod sume koja se dobije kod obveznica. Prinos na obveznice u Srbiji nije striktno određen. Za obveznice u evrima kreće se od 2,25 po čak 4,20%, a kod dinara od 4,95 do 12,99 procenata godišnje. Nadležni najvljuju da bi uskoro mogli da emituju i obeznice manje vrednosti dostupnije većini građana.
Druga opcija su štedna životna osiguranja, a imaju ga gotovo sve osiguravajuće kuće. Stranka uplaćuje novac po unapred dogovorenom ritmu - mesečno, kvartalno, godišnje. Kada prođe broj godina nazanačen u ugovoru novac se dobija. Prinosi na štedna osiguranja kreću od 2,5% kod najvećeg broja kompanija. Na ovaj prihod, takođe, se državi plaća porez od 15%. Pored toga, ukoliko nastupi nezgoda nazančena u polisi osiguranik dobija novac ranije, a prema stavka zaključenog ugovora.
- Mislim da su štedna osiguranja veoma dobra investicija - mišljenja je dr Boris Marović. - Ne samo da osiguranik dobija kamatu, koja je veća nego u bankama, već je istovremeno i osiguran. Zato je ovo opcija o kojoj vredi razmisliti u budućnosti.
Direktor Merkur osigiranja u Srbiji, Miodrag Kvrgić objašnjava da je kod njih kamata 2,5% godišnje. Za premiju od 450 evra plaća se 37,5 evra. Od broja godina i toga da li će biti potrebe da se zbog osiguranog slučaja isplati premija zavisi i konačan dobitak.
A to konkretno znači da muškarac od 37 godina, koji uplaćuje premiju 15 godina akumulira 6.750 EUR, a nakon isteka tog roka dobija 7.273 EUR. Pored toga, osiguranik stiče pravo na učešće u dobiti koja može biti plus 250 do 350 EUR.
Treća opcija su dobrovoljni penzioni fondovi. Tu se novac uplaćje mesečno, mada može i odjednom. Prinosi su i preko 10%, a nema poreza od 15%. Ovo ne samo da je dobra mogućnost za investiranje već sve više postaje preka potreba. Danas svaki treći poslodavac plaća manju penziju nego što bi trebalo, odnosno, zakida zaposlenom u odnosu na iznos koji bi trebalo da uplati. U fonodovima kažu da se uplatom 5.200 dinara mesečno na rok od 30 godina može od 60 do 80 godine života obezbediti penzija od 70.000 dinara. Moguće su i uplate manjih suma od 1.000 do 1.500 dinara mesečno, ali je tada i privatna penzija manja.
Kao opcija ostaje i kupovina nekretnine. Istina, cene kvadrata su pale, ali i novčanici budućih podstanara su sve tanji. Država sa svoje strane najavljuje oštru kontrolu, kao i obavezu da stanodavci plaćaju porez od 20 odsto.
Ne sva jaja u istu korpu
Savet finansijskih stručnjaka kod investiranja već vekovima se može svesti na par reči - ne sva jaja u istu korpu. To bi zapravo trebalo da znači da ulaganje treba podeliti - malo osiguravajućoj kući, malo državnim obveznicama, malo panzionom fondu. To je lako utraditi za uloge od nekoliko hiljada evra, ali za manje i nije.
Beograd

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora