Uskoro novi "private equity" fond - Šansa za kompanije u Srbiji da dođu do svežeg kapitala i poboljšaju korporativno upravljanje



- Glavno obeležje ovog "private equity" fonda bi bio izražen akcenat na uspostavljanju dobrog korporativnog upravljanja - kaže za "eKapiju" Vladimir Pavlović, direktor konsultantske kompanije "WM Equty Partners", koja je već tri godine lokalni partner za razvoj korporativnog upravljanja IFC-a u Srbiji.
U regionu postoji više privatnih fondova koji su osnovani sa ciljem da investitorima pruži visok prinos. Novi fond nastaje upravo iz želje da se targetiraju oni investitori koji žele niži rizik i niži zahtevani prinos, a to se može ostvariti kroz unapređenje korporativnog upravljanja u svakoj kompaniji u koju bi ulagali.
- Zato fond koji bismo napravili u ovom regionu ne bi investirao novac u kompanije sve dok ne budu na zadovoljavajući način strukturirale nadzorni odbor, dok se nisu pozabavile pitanjima interne kontrole, transparentnosti poslovanja, zaštitom manjinskih akcionara i svime onim što je potrebno obezbediti da bi se investicija isplatila - kaže Pavlović.
Sagovornik portala "eKapija" objašnjava kako sa jedne strane ima mnogo kompanija koje žele da budu predmet kreditiranja, a sa druge strane su banke koje nikad nisu bile likvidnije. Veliki jaz između ove dve grupe nastaje, jer banke ne žele da finansiraju kompanije koje su visoko rizične. Dodatna kapitalizacija ovih kompanija i poboljšano korporativno upravljanje bi sigurno smanjilo ovaj disbalans, smatra direktor "WM Equty Partners".
(Vladimir Pavlović) - Kada pitate nekog uspešnog vlasnika preduzeća u Srbiji da li želi da mu se obezbedi kapital za dodatni razvoj poslovanja, on kaže "kako da ne". A kada dođe do vrednovanja, on obično svoju kompaniju ceni nekoliko puta više, nego što tržište vrednuje istu takvu kompaniju na berzi - kaže Pavlović.
Međutim, kompanije u Srbiji sve više shvataju da ne mogu da se oslone samo na kredite i banke, već da im treba neko ko će im dati kapital.
Sektori
Pavlović kaže da je naš region prilično mali, pa se ne bi ograničavali na ulaganje u neke određene sektore. Sa druge strane, znaju da ne bi voleli da investiraju u bilo kojoj industriji gde "na kraju lanca postoji neki veliki igrač". To je, primera radi, slučaj kod trgovinskih lanaca, koji su finansijski nadmoćni u odnosu na svoje dobavljače koji su prinuđeni da sarađuju sa njima, najčešće uz gubitak u poslovanju.
"Private equity" fondovi obično vole da su većinski partneri, ali novosnovani regionalni fond, prema rečima našeg sagovornika, ne bi imao to ograničenje, već bi mogao da bude i manjinski vlasnik u kompaniji.
- Cilj nam je da veličina fonda, u početnoj fazi, ne bude ispod 10-20 mil EUR. Kako bismo želeli da imamo investicije u bar 10 do 20 kompanija, najčešće bi to bila pojedinačna ulaganja između 200.000 i milion evra. Bićemo fokusirani na male i srednje kompanije, koje imaju od 1 do 10 mil EUR prihoda - kaže direktor i partner kompanije"WM Equity Partners".
Osnivački kapital fonda
Kada je u pitanju testiranje ovog koncepcta, Pavlović pre svega pominje da po sličnom principu posluje i zatvoreni investicioni fond "Fima Activist". Naime, nakon drastičnog pada kamatnih stopa na štednju građana, veliki broj klijenata je koji žele da deo novca iz bankarskog sektora investiraju u ovakav jedan finansijski proizvod.
Kako je ovo regionalna priča, očekuje se da će svi partneri IFC-a na projektu unapređenja korporativnog upravljanja doprineti sa svojim već postojećim pulom klijenata.
- Nekoliko međunarodnih finansijskih institucija je, takođe, izrazilo želju da participiraju u takvom fondu, ali prethodni uslov jeste da selektujemo perspektivne kompanije koje žele da unaprede svoje korporativno upravljanje - objašnjava Pavlović.
Sagovornik našeg portala veruje da će u svim zemljama partnerima selektovati kandidate do kraja godine, te da će tada i krenuti u prikupljanje sredstava (fundraising).
Najčešće greške korporativnog upravljanja
S obzirom na iskustvo koje imaju u savetovanju kompanija, sagovornik eKapije kaže da je jedna od najčešćih grešaka koje na polju korporativnog upravljanja imaju kompanije u Srbiji ta što dominantni vlasnik ne može da odoli draži da o svemu odlučuje. Tako, čak i ako u kompanijama postoji nadzorni odbor, to je češće samo formalno telo. Kada kompanija ima mišljenje samo jednog čoveka, gotovo po pravilu lakše dolazi do strateških grešaka: da li ostati u jednoj delatnosti, da li širiti proizvodnju kroz "povoljne" akvizicije... Tu su i želje da se poseduju luksuzne nekretnine, da sedište kompanije bude u "mermeru i staklu", što često bude praćeno zaduživanjem koje nije održivo.
Vlasnici preduzeća obično ne žale da kupe luksuzne automobile, ali kada treba dati više novca za privlačenje odgovarajućih kadrova u sektoru finansija, računovodstva, za internu kontrolu, odgovarajući ERP sistem, onda štede.
- Kada nemate odgovarajući Nadzorni odbor da strateški koordinira razvoj kompanije i internu kontrolu da pazi na operativne rizike, lako dođete u situacije koje na kraju dovode do NPL-a u bankama - poručuje Pavlović.
Jelena Đelić