Branko Roglić, vlasnik "Orbico Grupe" - Skromni milijarder iz Makarske

Da milijarderi dolaze iz belog sveta, Amerike, Rusije i razvijenih evropskih zemalja poput Švajcarske, navikli smo odavno. Međutim, svetlih primera ima i u našem komšiluku. Tako jedan od najuspešnijijih biznismena i najbogatijih ljudi u regionu, pa i šire, dolazi iz susedne Hrvatske. Branko Roglić vlasnik je kompanije "Orbico" koja je upravo prošle nedelje dobila kredit od 40 mil EUR za najnoviju akviziciju u Poljskoj.

Kako piše hrvatski "Poslovni dnevnik", Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) obezbedila je zajam od 20 mil EUR za podršku širenju kompanije i unapređenju poslovanja, a kredit u istom iznosu "Orbicu" je dala i Zagrebačka banka, najveća banka u Hrvatskoj. Sredstvima ovog kredita kompanija će finansirati akviziciju većinskog udela u vodećem poljskom distributeru "Distribev sp.z.o.o", čime će znatno ojačati svoje poslovanje u Poljskoj, pa će kredit takođe biti korišćen za unapređenje poslovanja delova kompanije u Bugarskoj i Sloveniji.

"Orbico" je vodeći hrvatski distributer proizvoda široke potrošnje. Ovo holding preduzeće je najveća takva kompanija u srednjoj i jugoistočnoj Evropi koja posluje u 18 zemalja, a Branko Roglić (73) je jedan od najuspešnijih hrvatskih preduzetnika, član Saveta i predsednik Nadzornog odbora Hrvatske udruge poslodavaca. Konsultantsko-revizorska kuća "Deloitte" stavila je na svojoj listi objavljenoj 2015. godine Roglićev "Orbico" na 5. mesto najuspešnijih kompanija u Hrvatskoj. Ispred njega su samo još "Agrokor", "Konzum", INA i i HEP, što, prema pisanju hrvatskog "Jutarnjeg lista", znači da je Branko Roglić u septembru prošle godine bio najuspešniji preduzetnik u Hrvatskoj posle Ivice Todorića.

Tokom 2014. godine ukupni promet svih Roglićevih kompanija, u evropskim okvirima, iznosio je milijardu i 77 mil EUR, što je bio najveći skok zabeležen u EU (u odnosu na 850 mil EUR 2013). Prema najavama, trend rasta nastaviće se i u narednim godinama. Hrvatskim novinarima Roglić je rekao da će već 2016. imati najmanje 1,5 mlrd EUR ukupnog godišnjeg prometa, uz minimalnu zaduženost.

Uprkos velikim profesionalnim uspesima i rezultatima koji govore sami za sebe, Branko Roglić nije odustao od svojih životnih principa i načina života, pa i danas svaki vikend provodi na svom obnovljenom seoskom imanju u Župi Biokovskoj, pokraj Zagvozda (Dalmatinska zagora), zajedno sa svojom suprugom Vjekom (68) sa kojom je u braku već 46 godina.

Ovo imanje, sa voćnjakom, gde proizvodi i svoje vino, smatra domom iako je rođen u Makarskoj, a živeo je u Splitu, gde je i završio Elektrotehnički fakultet. Naime, iz Župe Biokovske potiču njegovi preci po očevoj liniji, kojima se izuzetno ponosi – pradeda Ante i njegova braća don Nikola i don Stjepan Roglić, koji su bili sveštenici. Don Nikola Roglić, autor jednog od prvih molitvenika na hrvatskom jeziku, sagradio je u svom rodnom mestu crkvicu posvećenu Gospi Lurdskoj, koja je nakon Drugog svetskog rata bila srušena. Njegov pranećak Branko obnovio ju je 1994. godine, čim je u svojim kompanijama počeo da zarađuje ozbiljniji novac.

Najčešći Roglićev gost u Župi Biokovskoj je legendarni splitski košarkaš Rato Tvrdić, s kojim je Branko nekada sedeo u istoj klupi u srednjoj školi u Splitu. Njih dvojica često odu na ribolov u Makarsku, a što se tiče političara, bio je domaćin Stipu Mesiću, Milanu Kučanu i Ivu Josipoviću.

Branka Roglića opisuju kao vrlo praktičnog i racionalnog čoveka, štedljivog, ali ne i škrtog, bez sklonosti ka preteranom trošenju novca. Tvrdi da mu novac apsolutno ništa ne znači jer poseduje 31 jahtu u koju njegova supruga Vjeka i on nikada nisu seli, već ih iznajmljuju. "To nas uopšte ne zanima", kaže Roglić.

Strpljivost je još jedna od njegovih osobina, koju je verovatno stekao i zahvaljujući hobiju koji redovno upražnjava – ribolovu, a raduje ga i obnova starih kuća po Dalmaciji koje kupuje i zatim iznajmljuje.

Uz biznis i Župu Biokovsku, umetnost je najveća strast porodice Roglić. Imaju veliku zbirku od nekoliko stotina umetničkih dela, sa najpoznatijim imenima hrvatske moderne, pa sve do savremenih autora. Svoju kolekciju drže u brojnim stanovima i kućama koje imaju u Zagrebu, Splitu, Makarskoj, Ljubljani, Sarajevu...

Branko Roglić je od 2008. godine i počasni konzul Republike Slovenije (2010. unapređen u počasnog generalnog konzula), pa zato na svom džipu "Grand Cherokee" ima plave registarske tablice. Kaže da to podrazumeva i neke praktične prednosti, pošto ga policija uglavnom ne zaustavlja kada vidi ovakve oznake.

Branko i Vjeka Roglić imaju dva sina – Stjepana (45) i Josipa (43), koji imaju svaki po troje dece. Njih dvojica već rade u porodičnim kompanijama i jednog dana će naslediti poslovno carstvo Roglićevih. Branko ih priprema za to, ali još nije odlučio ko će biti naslednik.

– Spremam ih za preuzimanje posla i zadovoljan sam što će firme ostati u dobrim rukama i kad Vjeke i mene ne bude. Ja ću se svakako povući, ali ne baš brzo. Bojim se da bih umro ako bi se prebrzo povukao, što se dogodilo jednom mom prijatelju iz Ljubljane. Ali i kad se budem povukao, uvek ću jednim okom gledati što se događa oko mene i nastojati da uskočim i pomognem kad god to bude zatrebalo - rekao je u jednom intervjuu hrvatskim medijima.

U "Orbico Grupi", koju čine kompanije od Slovenije i Hrvatske na zapadu, do Ukrajine na istoku, zaposleno je oko 4.500 ljudi, a prosečna plata sredinom 2015. godine iznosila je oko 7.200 kuna (oko 950 EUR).

Prema rečima Branka Roglića, "Orbico" ove godine očekuje između 1,7 i 1,8 mlrd EUR prihoda, a prethodnu godinu završio je sa prihodom od 1,17 mlrd EUR. To je najvećim delom posledica kupovine poljskog "Distribeva", a vlasniku najvećeg hrvatskog distributera važno je i što će "Orbico" širenjem omogućiti hrvatskim proizvođačima, kao i onima iz Bosne i Hercegovine, nastup na većem tržištu.

Prošlogodišnja neto dobit "Orbica" iznosi oko 20 mil EUR, a Branko Roglić svake godine od profita svojih kompanija izdvaja 1,2 miliona kuna (oko 160.000 EUR) za donacije.

Ističe da na osnovne potrebe troši malo, ali je prošle godine (u 72. godini) odlučio da sebi napokon sašije jedno "superkvalitetno odelo, kakvo još nikad u životu nije nosio". Kaže da je uvek nosio konfekciju, najčešće "Murinu", i da je samo jedanput, i to 1999. nakon smrti hrvatskog predsednika Franje Tuđmana, kupio jedno skuplje odelo u "Arbanasu" – "crne boje, jer sam na sahrani bio 'čuvar' Tuđmanovog kovčega".