Spas u skupoj flaši - Proizvodnja visokokvalitetnih vina jedini način da hrvatski proizvođači isplivaju iz mora uvoznog jeftinog vina

(Foto: Suzana Obradović)

Ulaganje u autentičnost brendova i insistiranjem na lokalnim sortama je, rečju, jedina sigurna karta na koju tvrde da mogu igrati ne samo kod domaćih kupaca, već i prilikom izvoza.

Tom logikom se rukovodi i Đanfranko Kozlović, vlasnik vinarije "Kozlović", koja je inače Beograđanima veoma poznata po "malvaziji" koju ovaj vinar najviše proda u glavnom gradu Srbije.

Ovaj čuveni istarski proizvođač vina ima oko 25 hektara pod vinogradima, dok još desetak, kako kaže, obrađuju kooperanti, što rezultira proizvodnjom od oko 200.000 boca godišnje.

- To je jedna mera koja je prilično velika za malog proizvođača - objasnjava on Tanjugu i dodaje da ne želi dalje da se širi već da fokus zadrži na specifičnosti svojih vina.

Veća proizvodnja bi, kako kaže, zahtevala i izvoz na svetska tržišta za koja nije spreman. - Na tim velikim tržištima ne bismo mogli ostvariti neku veću dobit, jer nas njihovi potrošači dovoljno ne poznaju, pa nas ne bi ni mogli plaćati koliko bi mi hteli, a da idemo u trku sa proizvođačima koji imaju jeftina vina, to ne želimo - ističe on.

Isti savet malim proizvođačima, ne samo u Hrvatskoj, već i Srbiji daje direktor izvoza najstarije i jedne od najvećih hrvatskih vinarija, "Kutjevo" Josip Vitez, koja datira još iz 1232. godine.

- Mali proizvođači jedino mogu profitirati u višoj kategoriji vina. Ako se žele cenom nadmetati na globalnom tržištu, teško mogu parirati, jer velike proizvodnje će ih pojesti. Cene kakve velike kuće zahtevaju često su i za nas nedostižne - tvrdi ovaj sagovornik.

"Kutjevo", vinarija koja godišnje proizvede šest miliona litara vina, a izveze dva miliona tona litara, što čini 40% ukupnog hrvatskog izvoza, sa konkurencijom se bori na svoj način.

- Teško možemo parirati na svetskoj trpezi sa "šardoneom", koga ima svuda u svetu. Zato nastojimo forsirati "graševinu", naš najpoznatiji brend, što nije nimalo lako, jer ta sorta široj javnosti, odnosno, svetskoj nije poznata, ali to je naša niša o kojoj želimo pričati - kategoričan je Vitez u razgovoru za Tanjug.

Ne samo ova dvojica, već i brojni drugi vinari širom Hrvatske, nisu imali problem sa usklađivanjem standarda u prizvodnji sa evropskim prilikom stupanja u EU.

Od ulaska Hrvatske u EU obrazac proizvodnje se, kako kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, nije promenio, ali statisticki podaci o spoljnoj trgovini govore o većem pritisku uvoznih, pretežno jeftinijih vina.

Nakon pristupanja EU značajno je porastao uvoz vina, a posebno uvoz iz trećih zemalja, jer su ukinute administrativne prepreke pa je uvoz postao znatno jednostavniji.

Takođe je porastao i izvoz vina, ali u znatno manjoj količini i vrednosti od uvoza.

U prošloj godini je Hrvatska izvezla 3,5 miliona hektolitara vina, vrednog 15,5 mil USD, a uvezla 22,5 miliona hektolitara u vrednosti 32 mil USD.

Strategija tamošnjih vlasti, naročito Hrvatske gospodarske komore (HGK) je da promocijom hrvatskih vina, naročito na trećim tržištima, istaknu njihov kvalitet i prepoznatljivost, a ne količinu, s obzirom na to da u masovnoj proizvodnji jeftinih vina nižeg kvaliteta, kako tvrde, ne mogu biti konkurentni.

Taj plan naročito dolazi do izražaja u Nacionalnom programu pomoći hrvatskom sektoru vina koji finansira Evropska unija, u vrednosti od 11,9 mil EUR.

Taj plan, kako objašnjavaju u HGK, podrazumeva tri mere – restrukturiranje i konverziju vinograda, investicije u vinarije i promet vina na tržištima trećih zemalja, gde će primat imati Srbija.

Upitan da li očekuje da bi veća promocija hrvatskih vina u Srbiji koja počinje u maju mogla značajnije da pogura izvoz, pomoćnik ministra poljoprivrede Hrvatske Zoran Vasić odgovara "svakako", navodeći da 11,9 mil EUR nisu mala sredstva.

- Izvoz u Srbiju će svakako biti povećan. On u velikoj meri zavisi i od sposobnosti vinara, ali i od iskorišćenosti sredstava za promociju koji su mu na raspolaganju - kategoričan je on u razgovoru sa srpskim novinarima koji su bili u poseti Hrvatskoj.

Na pitanje zašto je Hrvatska lani u Srbiju izvezla vina za milion dolara, a uvoz iz Srbije iznosio svega oko 300.000 USD, Vasić odgovara da nema nikakvih barijera koje sprečavaju trgovinu.

On skreće pažnju na problem hrvatskih vinara koji su preplavljeni uvoznim jeftinim vinima i koji još uvek nisu iskoristili tržište od 500 miliona stanovnika koje im se otvorilo nakon ulaska u EU.

- Znamo da su konkurentniji, ali kroz pomoć države i bolju organizaciju domaćih vinara, te negativnosti možemo iskoristiti kao prednosti, jer nam je tih 500 miliona ljudi potrebno da se dodatno razvijemo - objašnjava on.

Postoji još jedan način na koji hrvatski vinari uspevaju da budu jedinstveni, a to je proizvodnja organskih vina.

Vinarija "Škaulj" iz Zadarske županije je prva u Hrvatskoj pokrenula proizvodnju ekoloških vina na sedam hektara, a od 300.000 litara vina koliko se proizvede godišnje, gazde tvrde da 70% prodaju na kućnom pragu.

Krajnja cena ovih vina, kako objašnjavaju, nije skuplja od ostalih iako njihova proizvodnja košta mnogo, ali pošto su ekološka vina novitet na hrvatskom tržištu, gazde tvrde da je potrebno vreme da bi ih ljudi više prihvatili.

Međutim, porodica Škaulj nema problema sa turistima iz Zapadne Evrope koji, kako tvrde, znaju o kakvoj se proizvodnji i kvalitetu radi, te ne pitaju za cenu.

- Šveđani pogotovo, jer su pre dve godine našu vinariju posetili švedski kralj i kraljica kojima oni pridaju veliki značaj, te je tako i naše vino za Šveđane dobilo posebno na značaju - objašnjava kroz smeh vlasnik ove vinarije Šime Škaulj.