Ekološke mreže kao model za napredak ekonomije - Ključ razvoja na temeljima očuvane prirode

Da bi Crna Gora kao zemlja u procesu EU integracija zatvorila pregovaračko poglavlje 27, koje se tiče zaštite životne sredine, u obavezi je da uspostavi međunarodnu mrežu zaštićenih područja, takozvanu Natura 2000 mrežu. Riječ je o najvećoj mreži zaštićenih područja na svijetu, koja ima cilj da obezbijedi opstanak najvrednijih vrsta i staništa.

Strategija EU o biodiverzitetu do 2030. godine ima za cilj da zaštiti 30% kopna i mora, što bi trebalo da se postigne kroz uspostavljanje mreže nacionalno zaštićenih područja, ekoloških mreža i OECM područja - podsjeća Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa.

Prema njenim riječima, sva četiri navedena cilja u isto vrijeme su i globalni ciljevi kojima se planira ublažiti gubitak biodiverziteta na Zemlji.

- Sa druge strane postoji panevropska ekološka mreža - Emerald, koja je ekvivalent Natura 2000 mreži za zemlje koje nijesu članice Evropske unije. U okviru Bernske konvencije za zaštitu evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa, Crna Gora je razvila (uspostavila) listu od 32 područja kandidata za Emerald nacionalnu ekološku mrežu definisana kao područja od posebnog interesa za zaštitu na evropskom nivou. Natura 2000 je zato zapravo dio panevropske Emerald mreže, samo što se primjenjuje u zemljama članicama EU. Ove dvije mreže zajedno ubuduće će formirati panevropsku mrežu za očuvanje biodiverziteta - navodi sagovornica Pobjede.

Prema riječima Mićanovićeve, Crna Gora je država izuzetno bogata vrijednim prirodnim resursima.

- Njenom bogatstvu doprinosi velika raznolikost reljefa i klime, gdje se na prilično maloj površini prostiru mediteranski i visokoplaninski pojas. Kako se klima i geomorfološki uslovi mijenjaju idući do mora do planina, tako se prema tim zonama raspoređuju i opstaju najrazličitije vrste živog svijeta, od kojih su mnoge endemske, reliktne, ugrožene ili zakonom zaštićene. Šume prašumskog karaktera, divlje rijeke, pijaća voda u svakom dijelu zemlje, lednička jezera, visoke planine, livade morske trave (Posidonia oceanika), samo su neki od elemenata koji Crnu Goru čine posebnom i mnogo bogatijom u odnosu na brojne druge evropske zemlje – ističe sagovornica Pobjede.

Kaže da u isto vrijeme, ljudi u Crnoj Gori generalno imaju negativan stav prema zaštiti prirode i generalno ekologiji, smatrajući da im ona ograničava razvoj i mogućnosti zarade.

- Činjenica je da postoje područja koja zbog svojih vrijednosti i specifičnosti uživaju status stroge zaštite u kojima su brojne ljudske intervencije zabranjene i kažnjive. Takvi su nacionalni parkovi, strogi rezervati prirode, djelimično i parkovi prirode i td. I pored toga što ograničavaju određene ljudske aktivnosti, ova područja su proglašena zaštićenima zbog izuzetno velike ekološke vrijednosti, i iako zauzimaju prilično male površine, upravo ona predstavljaju najveći brend ove države - smatra sagovornica Pobjede.

Mićanovićeva, međutim, primjećuje da je i pored relativno dobre očuvanosti prirode, čemu doprinosi mahom izostanak velike industrije i zagađivača, znanje ljudi o vrijednostima prirode i dalje na jako niskom nivou.

- Priroda u našoj zemlji nikada nije dovoljno promovisana kao najvredniji resurs i brend države. Uvijek bi priča o razvoju privrede isključivala zdravu okolinu, nadjačala potrebu čovjeka da ujedno bude i zdrav i siguran, a u vremenu u kojem živimo zaista ne mora da bude tako - kaže ona.

Evropa, navodi sagovornica, nije pokrenula proces uspostavljanja ekoloških mreža kako bi se samo i isključivo zaštitile neke vrste biljnih staništa ili životinja već je jednako akcenat na poboljšanju kvaliteta života lokalnog stanovništva, koji žive u tim predjelima.

- Posljednjih nekoliko decenija ogroman broj ljudi odustaje od života na selu. Drastično je smanjen intenzitet ispaše i kosidbe pašnjaka. Zato se pojavljuju invazivne vrste, veći je broj požara, smanjena je koncentracija hranjivih materija i tako dalje, a sve to dovodi do nestanka različitih biljnih i životinjskih vrsta - upozorava Mićanovićeva.

Prema njenim riječima, ekološke mreže ne mogu da postoje i da se održavaju bez uključivanja lokalnog stanovništva.

- Ovo je upravo iz razloga što neka staništa koja su po konstantnim uticajem čovjeka (tradicionalnim) će biti uključena u ekološke mreže. Takvo jedno stanište su livade košanice, koje predstavljaju dom za određene vrste biljaka koje izuzetno dobro podnose te uslove i pritiske. Slično tako funkcionišu i pašnjaci za čije održavanje je neophodna ispaša stoke. Ovo su samo neki od primjera kako to ekološke mjere ne isključuju čovjekove (održive), već naprotiv trebaju njihovo maksimalno uključivanje u proces praćenja i održavanja ovih zaštićenih područja, kao i razvoj ekonomije lokalne zajednice na temeljima očuvane prirode – navodi Mićanovićeva.

Kako primjećuje, priroda nije samo očuvanija u ekološkim mrežama nego su lokalna ekonomija i ruralni turizam upravo najrazvijeniji u selima koja su postala dio ekološke mreže.

Takvi primjeri, dodaje ona, stižu iz regiona gdje lokalni domaći proizvodi koji nose tag porijekla iz zaštićenog područja imaju mnogo veću prednost u odnosu na ostale.

- Zato se ovime ne oduzima mogućnost razvoja tih sela nego se samo kreira novi ekonomski ambijent koji ide u korist i čovjeku i prirodi. Ekološka mreža se uspostavlja zbog ostvarivanja balansa između čovjeka i prirode. Na taj način se istovremeno razvija ekonomija a priroda ostaje sačuvana ili čak dobija na kvalitetu. Mnoge zemlje su ovo uradile čak i prije 30 godina a mi to moramo uraditi sada ako hoćemo da sačuvamo prirodu i naš život u njoj – ističe sagovornica.

Napominje da je uspostavljenje ovakvih mreža dug i mukotrpan proces i zapravo najveći izazov će biti upravo u održavanju integriteta tih staništa. Čovjek svoje aktivnosti treba da sprovodi odgovorno i tako će biti nagrađen zdravim životom u zdravim područjima, a dobit je dugoročna, smatra ona.

- Veliki broj vrijednih prirodnih bogatstava u proteklom periodu je izgubljen, a za mnoge od njih prijeti velika opasnost da im se to desi, čak i ako neki od njih imaju određen stepen zaštite – upozorava Mićanović.

Prema njenim riječima, neusaglašenost prostornog planiranja i načela zaštite životne sredine, kao i decenijsko davanje prioriteta kratkotročnim finansijskim dobitima u odnosu na dugoročni održivi princip za koji imamo sve predispozicije, dovela nas je, izgleda, u ovu situaciju.

- Stoga je lako zaključiti da čekanje ulaska Crne Gore u EU će nas koštati gubitaka najvrednijih prirodnih područja. Iz tog razloga nam treba nacionalna ekološka mreža Emerald, jer priroda ne može da čeka i ona treba ostati u pravom smislu te riječi jedan od državnih prioriteta - ističe Mićanovićeva.

Ispunjavanje zahtjeva prema Bernskoj konvenciji i približavanje Evropskoj uniji, samo je jedan od benefita formiranja Emerald područja.

Pored ispunjavanja obaveza Crne Gore iz Bernske konvencije, doprinijelo bi poštovanju ciljeva Strategije EU o biodiverzitetu 2030 i globalnih ciljeva očuvanja biodiverziteta, kaže Mićanović.

Takođe, navodi da je Emerald mreža doprinos nacionalnim naporima za zaštitu biodiverziteta i očuvanje usluga ekosistema na osnovu standarda Bernske konvencije i direktiva Eu o staništima i pticama.

- Mreža Emerald je prepoznata kao inovativno i fleksibilno sredstvo za integraciju očuvanja biodiverziteta u druge sektore, koji bi trebalo da budu uključeni u proces od samog početka. Za razliku od stvaranja mreže Natura 2000 u cjelini, koje se predlaže Evropskoj komisiji na dan pristupanja EU, Emerald može definisati i pojedinačna područja – kaže Mićanović.

Prema njenim riječima, Crna Gora trenutno priprema ažuriranu bazu podataka za Bernsku konvenciju.

- Iako ovaj proces još nije završen to nije prepreka za prijedlog Konvenciji da se pokrene proces potvrđivanja nekih od Emerald područja kandidata, za koje određeni podaci već postoje. Neke od zemalja Zapadnog Balkana stekle su veoma korisna iskustva u stvaranju Emerald mreže, posebno kada su ova područja određena na osnovu Direktive o pticama i staništima – navodi Mićanović.