Ko je odgovoran za urbanistički haos i ima li lijeka?

- Potrebna nam je kvalitetna javna infrastruktura (kanalizacija, vodovod, saobraćaj), škole, vrtići i zdravstvene ustanove, ali i javni prevoz, parkovi, muzeji, biblioteke, bazeni, plaže - dakle, sadržaji čiji će razvoj biti dugoročno planiran, javno finansiran, i koji će biti dobro održavani i dostupni svima. Ako gledamo dalje od gradova, lako vidimo da prostorno planiranje mora pažljivo tretirati rijeke, šume, planine, zaštićena i osjetljiva područja - i opet, na svakom koraku vidimo neuspjehe postojećeg sistema i potrebu za neodložnim i drastičnim promjenama u oblasti prostornog planiranja - kaže Dragović.

Na pitanje ko je odgovoran za urbanistički haos koji trenutno imamo i ima li lijeka za to, Dragović navodi da je pitanje odgovornosti nešto čemu se redovno vraćamo.

- Kako smo imali prilike da vidimo i tokom ovog ljeta, nova gradnja na Gorici, izgradnja novog stambenog kvarta u Staroj varoši, ili rušenje ostataka predratne kuće u Bokeškoj ulici u Podgorici rezultiraju lavinom pitanja o tome ko je odgovoran. To je razumljivo - javnost pokušava da bolje razumije zašto bi neko uopšte dozvolio da se gradi u gradskoj zelenoj oazi, ili da se uništi nešto što bi nesporno trebalo da bude sačuvano kao kulturno nasleđe. Sumnja često pada na korupciju, što ponekad i bude slučaj. Međutim, problem je mnogo dublji od toga: problem je u tome što slučajevi uništavanja prirodnih i kulturnih dobara radi omogućavanja nove profitabilne gradnje nijesu izuzetak niti greška, već pravilo. To je vidljivo u svim našim gradovima i to u tolikoj mjeri, da se često pitam kako već nije svima jasno da prostorni planovi odavno ne zastupaju, ne promovišu i ne štite javni interes, i da su nove građevine - koje mogu izgledati neprikladno, nezgrapno i nepotrebno, što često i jesu - najčešće uredno ucrtane u planove. To što je nešto po planu ne znači da je dobro, zato što planove oblikuju interesi i zahtjevi privatnih investitora, često odlično povezanih sa strukturama političkog odlučivanja, dok javni interes, recimo, naše pravo da imamo prostrane javne parkove, čistu vodu za piće, i prepoznato i zaštićeno kulturno i prirodno nasleđe - ne zastupa niko osim nas samih. Lijek za to postoji, ali nije lako dostupan. Potrebno je, prije svega, da ove probleme prepoznamo i artikulišemo kao politička pitanja i zahtjeve - podvlači Dragović.

Dragović navodi da je jako bitan angažman mladih, te da od njih samih zavise njihove mogućnosti u Crnoj Gori, od njihove snage da se usprotive svemu što život u Crnoj Gori danas čini teškim.

- A toga ima dosta, i od potreba, recimo, za obrazovanjem, koje je ponekad prosto nemoguće zadovoljiti u tako malom prostoru. Mislim da je važno da odlazimo i da se vraćamo, da postoji stalna razmjena, da je to jedan od načina da crnogorsko društvo ostaje otvoreno za teme i razgovore od globalnog značaja - navodi Dragović koja je već neko vrijeme van Crne Gore.

Na pitanje kako problemi sa kojima se ovdje suočavamo izgledaju sa distance koju donosi život u inostranstvu, ona navodi da se oni ne čine manje važnim, ali izgledaju manje izuzetno.

Sonja Dragović

urbani razvoj

prostorno planiranje

prekomjerni porast stambene gradnje

javna infrastruktura

urbanistički haos

stambena gradnja

urbanizam