Gajević: Spriječiti da najava većih zarada postane opravdanje za poskupljenja

Cijene mogu reagovati na očekivani rast potrošnje i troškova prije nego što veće zarade budu isplaćene, ocijenio je finansijski konsultant Stevan Gajević, komentarišući najavljeni Euro model i septembarske podatke Monstata o godišnjoj stopi inflacije, koja je ostigla 5,2%.

On je, komentarišući ocjenu da će primjena Euro modela neminovno dovesti do inflacije, kazao da bi izbjegao tvrdnju da je nagli rast cijena neminovan, ali nije negirao postojanje rizika koji zahtijeva ozbiljnu procjenu.

- Posebno treba spriječiti da sama najava većih zarada postane opravdanje za preventivna poskupljenja bez odgovarajućeg rasta troškova. Ono na šta ukazujem je rast troškova medicinskih usluga i liječenja, po kojima smo i prošle i pretprošle godine prednjačili u EU. Ne mogu se oteti utisku da je bar donekle povezano sa ukidanjem doprinosa za Fond zdravstva - rekao je Gajević u intervjuu Pobjedi.

Na pitanje da li se može desiti da se Crna Gora ponovo suoči sa inflacijom od 17,5%, kao krajem 2022. godine, Gajević je odgovorio da se takav scenario ne može ni isključiti, niti smatrati izvjesnim.

- To bi zahtijevalo ozbiljno pogoršanje uslova i snažno djelovanje više inflatornih faktora. Rizik nastaje kada se spoljna poskupljenja energije, hrane i transporta spoje sa domaćim rastom tražnje i troškova poslovanja i prije svega inflatornim i socijalnim očekivanjima. Ako raspoloživi prihodi naglo porastu, a ponuda robe i usluga ne može dovoljno brzo da odgovori, dio dodatne tražnje može se preliti u cijene, a dio u veći uvoz - saopštio je Gajević.

On je naveo da, istovremeno, preduzeća kojima raste ukupan trošak rada mogu pokušati da taj rast prenesu na kupce.

- Međutim, nije stručno izjednačiti povećanje neto zarade sa jednakim povećanjem troška poslodavca. Ako se istovremeno smanjuju porezi i doprinosi, njihov efekat morao bi biti uračunat. Tek poređenjem sadašnjeg i budućeg ukupnog troška rada u indeksiranim cijenama, možemo procjenjivati pritisak na cijene - kazao je Gajević i dodao da zato ne bi tvrdio da je nagli rast cijena neminovan.

On smatra i da je javnom obećanju većih zarada, ipak, trebalo da prethode analize i procjena fiskalnog uticaja. Građani, prema njegovim riječima, imaju opravdanu potrebu za većim zaradama, a Vlada obavezu da pokaže kako će takav rast biti finansiran i koliko će trajati njegovi pozitivni efekti.

- Najprije treba izračunati posljedice, sprovesti konsultacije i provjeriti pretpostavke, pa onda preuzeti čvrsta obećanja o iznosima i rokovima. Generalno, dobro bi bilo da svaka politika ima svoju odgovornost. Da je urađena, analiza bi pokazala šta se dešava sa prihodima i rashodima države, finansiranjem penzija, budžetima opština i troškovima javnih službi. Jednako je važno utvrditi koliko dodatnog tereta mogu podnijeti mikro i mala preduzeća, kakve su razlike među djelatnostima i da li postoji rizik od smanjenja zaposlenosti ili prelaska dijela poslovanja u sivu zonu - objasnio je Gajević.

On je kazao da država, ukoliko smanjuje prihode od doprinosa, mora jasno objasniti iz kojih trajnih izvora će nadoknaditi taj prihod. Potrebno je dokazati i očekivanja da će povećana potrošnja automatski obezbijediti dovoljno PDV-a i to kroz konzervativan obračun uz provjeru u nepovoljnijem scenariju.

- Bez objavljenih analiza iza kojih stoji neki potpisnik, javnost ne može znati da li one postoje, ali nijesu dostupne ili ne postoje. Obje situacije zahtjevaju objašnjenje. Politička odgovornost podrazumijeva da građanima, uz obećanu korist, budu predstavljeni troškovi, ali i rizici - rekao je Gajević.

On smatra da građani Crne Gore treba da žive bolje od svog rada, ali da moraju da znaju kolika je korist održiva, ko snosi trošak, te šta će država uraditi ako rezultati budu lošiji od obećanih. Posebnu pažnju, kako je neveo, zaslužuju nezaposleni, primaoci socijalnih davanja i domaćinstva čiji prihodi neće neposredno pratiti rast zarada, a koja će snositi posljedice eventualnih poskupljenja, kao što su penzioneri ili poljoprivrednici.

- Trajno veće zarade zahtijevaju rast produktivnosti, ulaganja, konkurencije i sposobnosti privrede da stvara veću vrijednost. Poresko rasterećenje može pomoći, ali njegov prostor ima granice - upozorio je Gajević.

On je rekao i da predlog privrede da se zarade fazno povećaju tokom perioda od godine zaslužuje ozbiljno razmatranje, dodajući da bi to moglo omogućiti preduzećima da prilagode ugovore, organizaciju rada i novčane tokove, a državi da prati posljedice prije narednog koraka.

- Na taj način se može ublažiti istovremeni pritisak na troškove i tražnju, pa i rizik naglog poskupljenja. Ipak, faznost sama po sebi ne uklanja konačni trošak reforme niti garantuje stabilne cijene. Potrebna je i određena etička odgovornost poslodavaca. Zahtjeve treba provjeravati prema stvarnom poslovanju, produktivnosti, profitabilnosti i mogućnostima pojedinih djelatnosti. Ne mogu se automatski izjednačiti malo preduzeće koje teško održava likvidnost i kompanija sa visokom dobiti - naveo je Gajević.

On je dodao i da eventualna državna pomoć mora biti privremena, ciljana i vezana za očuvanje formalnih radnih mjesta u skladu sa odgovarajućim zakonskim normama. Opšte subvencionisanje svih poslodavaca moglo bi, prema njegovimm riječima, samo prenijeti teret na poreske obveznike i prikriti stvarnu cijenu modela.