Improvizacije u poslovanju mogu da izazovu propadanje finansijski stabilnog preduzeća

Iako se često smatra da kompanije propadaju zbog nedostatka novca, iskustva iz prakse i brojna istraživanja pokazuju da su finansijski problemi najčešće samo posljedica mnogo dubljih slabosti u poslovanju. Mnoge firme imaju kupce, proizvode i pristup kapitalu, ali ipak ne uspjevaju da opstanu jer nisu na vrijeme izgradile organizaciju sposobnu da odgovori na izazove tržišta.

Na globalnom nivou, među najčešćim razlozima neuspjeha kompanija izdvajaju se loše upravljanje i pogrešne poslovne odluke. Nedostatak iskustva menadžmenta, pogrešno definisane strategije i sporo reagovanje na promjene često dovode do gubitka tržišne pozicije. Pored toga, brojne kompanije ne uspjevaju da pravilno procijene potrebe kupaca, pa razvijaju proizvode i usluge za koje ne postoji dovoljno interesovanja ili ignorišu promjene u ponašanju potrošača.

Veliki problem predstavlja i organizaciona kultura. Loša komunikacija među zaposlenima, nedostatak motivacije i velika fluktuacija radne snage mogu ozbiljno da ugroze poslovanje čak i kada finansijski pokazatelji na prvi pogled djeluju stabilno. Slično važi i za firme koje ne uspjevaju da prate tehnološki razvoj, oslanjajući se na zastarjele proizvode i poslovne modele, dok konkurencija ubrzano uvodi inovacije i digitalna rješenja.

Paradoksalno, opasnost za kompanije ne predstavlja samo spor razvoj već i prebrz rast. Mnoge firme se suočavaju sa problemima upravo onda kada poslovanje počne naglo da se širi. Rast koji nije praćen odgovarajućom organizacijom često dovodi do gubitka kontrole nad procesima, padom kvaliteta usluga i stvaranjem unutrašnjih problema koje je kasnije teško rješiti.

U Srbiji se, pored ovih univerzalnih izazova, izdvajaju i specifični faktori koji utiču na opstanak preduzeća. Jedan od najčešćih problema jeste velika zavisnost poslovanja od vlasnika. U brojnim malim i srednjim preduzećima gotovo sve ključne odluke donosi jedna osoba, pa firma postaje ranjiva ukoliko vlasnik napravi pogrešnu procjenu, povuče se iz posla ili iz bilo kog razloga više ne može aktivno da vodi kompaniju.

Poslovni konsultant Nikola Stefanović u razgovoru za Biznis.rs kaže da dodatni izazov predstavlja nedovoljna profesionalizacija poslovanja. Porodične firme često godinama funkcionišu po modelu u kojem najvažnije pozicije zauzimaju članovi porodice, bez obzira na njihova znanja i iskustvo. Takav pristup može da bude održiv u početnim fazama razvoja, ali vremenom postaje prepreka daljem rastu i konkurentnosti.

- Poslodavci se sve češće suočavaju i sa problemom nedostatka kvalifikovane radne snage. Odlazak stručnjaka u inostranstvo, manjak kadrova u proizvodnji, građevinarstvu i IT sektoru, kao i starenje radne populacije, dodatno otežavaju poslovanje domaćih kompanija - navodi Stefanović.

Još jedan problem koji stručnjaci često ističu jeste nedostatak dugoročnog planiranja.

- Veliki broj preduzeća posluje fokusiran isključivo na kratkoročne ciljeve, bez jasne strategije razvoja, digitalizacije ili širenja na nova tržišta. Istovremeno, kod dijela domaćih kompanija prisutan je otpor prema promenama, pa se sa rezervom posmatraju digitalizacija, elektronska trgovina, automatizacija i novi poslovni modeli - ocjenjuje Stefanović.

Posebnu ranjivost pokazuju porodične kompanije u trenutku smjene generacija. Prenos upravljanja na nasljednike često otvara sukobe i nesuglasice koje mogu ozbiljno da ugroze poslovanje. Mnoge firme koje su godinama uspješno poslovale ne uspiju da prežive upravo taj prelazni period.

- Domaća preduzeća često ostaju snažno vezana za lokalno tržište, bez ozbiljnije orijentacije ka izvozu. Kada domaća tražnja oslabi ili se pojavi snažnija konkurencija, takve kompanije nemaju alternativne izvore prihoda koji bi ublažili posljedice tržišnih promjena - smatra poslovni konsultant.

On navodi da se u praksi redovno susreće sa kompanijama koje ostvaruju značajan promet i zapošljavaju veliki broj radnika, ali i dalje funkcionišu po principu improvizacije. Kako ističe, mnogi preduzetnici godinama posluju po obrascu "tako smo oduvijek radili", ne primjećujući da je firma odavno prerasla takav način rada.

Prema njegovim riječima, među najčešćim problemima nalaze se neuređena radno-pravna dokumentacija, izostanak pravilnika o radu i sistematizaciji radnih mjesta, kao i situacije u kojima kompanije nastavljaju da posluju kao preduzetnici iako je obim njihovog poslovanja odavno prevazišao taj organizacioni oblik.

Stefanović upozorava i na propuste prilikom zapošljavanja stranih radnika, kada poslodavci ne provjeravaju da li zaposleni imaju odgovarajuće dozvole i dokumentaciju za rad u Srbiji. Dodatni rizik predstavlja praksa isporuke robe i pružanja usluga bez adekvatnih ugovora, otpremnica i druge dokumentacije koja bi mogla da zaštiti interese firme.

Nerijetko se dešava i da kompanije izgube mogućnost naplate svojih potraživanja jer na vrijeme ne pokrenu postupke prinudne naplate, pa potraživanja zastare. Takvi problemi, naglašava Stefanović, uglavnom ne nastaju zbog namjernog kršenja propisa, već zato što je poslovanje raslo brže nego što su rasli interni sistemi kontrole i organizacije.