Od Pipera do francuskih vinograda: Balša Božović, student vinogradarstva i enologije

Postoje ljudi koji vrlo rano shvate šta žele da budu, ali mnogo je manje onih koji uspiju da taj unutrašnji osjećaj pretvore u životni put. Balša Božović pripada upravo toj drugoj grupi. Njegova priča nije samo priča o uspješnom studentu iz Crne Gore koji se školuje na prestižnim evropskim univerzitetima, već i o mladom čovjeku koji je iz porodične tradicije, ljubavi prema prirodi i lične radoznalosti izgradio jasnu viziju budućnosti.

Danas, nakon godina provedenih u Mađarskoj, Italiji i Francuskoj, Balša, uz stipendiju Vlade Crne Gore, završava magistarske studije iz oblasti vinogradarstva i enologije, radeći istraživanja u jednom od najznačajnijih evropskih centara za poljoprivredna istraživanja. Ipak, koliko god njegovo obrazovanje bilo internacionalno, njegovi korijeni ostali su čvrsto vezani za Crnu Goru, Pipere i ideju da jednog dana znanje stečeno širom Evrope vrati kući.

- Moje školovanje u Crnoj Gori budi zaista lijepe uspomene - kaže Balša na početku razgovora za Vijesti.

Osnovnu školu "Štampar Makarije" i Gimnaziju "Slobodan Škerović" u Podgorici pamti po profesorima koji su, kako kaže, ostavili dubok trag u njegovom životu.

- Profesori su ti koji mogu da probude naša interesovanja i otkriju naše afinitete. Siguran sam da su moje profesorice biologije usmjerile moj dalji životni i profesionalni put - priča on.

Još tokom školskih dana pokazivao je široka interesovanja. Bavio se glumom, recitovanjem, učestvovao u školskim manifestacijama, a kasnije se okrenuo volontiranju i omladinskom aktivizmu. Posebno mjesto u njegovom životu zauzima izviđački pokret, čiji je član i danas.

- Uvijek sam se trudio da dam doprinos svojoj zajednici i budem njen aktivan i koristan član - kaže Balša.

Iako je Podgorica bila mjesto u kojem je odrastao i stekao prijateljstva za cio život, ideja o studiranju u inostranstvu javila se veoma rano.

- O školovanju vani počeo sam da razmišljam još u srednjoj školi. Ne zato što sam smatrao da je obrazovanje tamo nužno bolje, nego zato što život u inostranstvu donosi sasvim drugačije iskustvo - objašnjava.

Za njega odlazak nije predstavljao bijeg, već priliku za sazrijevanje.

- Kada živite sami, morate da brinete o sebi. To je nemjerljivo važan dio odrastanja. Uz to dolaze upoznavanje različitih kultura, nova prijateljstva i vještine koje možda ne bih mogao da steknem da sam ostao kod kuće - kaže on.

Njegov izbor studija nije bio slučajan. Odrastao je u porodici inženjera poljoprivrede, a veliki dio djetinjstva proveo je na porodičnom imanju u Piperima.

- Još kao dijete imao sam priliku da se praktično upoznam sa poljoprivredom, radom sa biljkama i životinjama. Kasnije sam kroz školovanje zavolio biologiju i prirodne nauke, pa se poljoprivreda nametnula kao logičan izbor - priča Balša.

Osnovne studije završio je na Mađarskom univerzitetu poljoprivrede i prirodnih nauka - MATE, gdje je stekao široko znanje iz različitih oblasti agronomije, od biljne i animalne proizvodnje do agroekonomije i agrarne politike.

Ipak, vrlo brzo je znao u kom pravcu želi dalje da ide.

- Vinogradarstvo mi je bilo najopipljivije i oblast u kojoj sam sebe najviše pronalazio - priča.

Zato je magistarske studije nastavio na Katoličkom univerzitetu Svetog srca u Pjaćenci i Višoj školi poljoprivrede u Anžeu.

Pjaćenca i Anže, iako povezani istom strukom, predstavljali su dva potpuno različita svijeta.

- Italijani su mnogo više posvećeni tehničkom aspektu vinogradarstva. Sve mora biti precizno i egzaktno. U Francuskoj postoji više umjetnosti, slobode i identiteta. Upravo zato je neprocjenjivo iskusiti obje kulture i filozofije - objašnjava.

Danas se nalazi u Monpeljeu, gdje obavlja stručnu praksu i istraživanje na Institutu Agro Monpelje, jednom od najvećih evropskih centara za poljoprivredna istraživanja.

- Kada sam dobio priliku da učestvujem na projektu koji se bavi problemom suše u vinogradarstvu i da sarađujem sa najprestižnijim profesorima iz ove oblasti, znao sam da je to prilika koja se ne propušta - kaže.

Njegovo uže interesovanje vezano je za fiziologiju i ekofiziologiju vinove loze - oblast koja proučava kako biljke reaguju na stres, sušu i klimatske promjene.

- Crna Gora je, baš kao i jug Francuske, ozbiljno pogođena visokim temperaturama i sušama. To predstavlja veliki rizik za vinogradarstvo i enologiju. Smatram da upravo istraživanja u ovoj oblasti mogu pomoći da pronađemo načine adaptacije i ublažavanja tih problema - priča on.

Iza njegovih akademskih uspjeha stoje godine rada, ali i iskustvo života u različitim državama i kulturama. Tokom školovanja živio je u studentskim domovima sa kolegama iz Palestine, Vijetnama, Sirije, Gane, Indonezije i brojnih drugih zemalja.

- Studentski domovi su srž pravog iskustva studiranja. Dijelite sobu, kuhinju, svakodnevicu i život sa ljudima iz svih krajeva svijeta. Upravo tu nastaju prijateljstva koja ostaju za cijeli život - objašnjava on.

Kaže da svaki grad u kojem je živio nosi posebnu energiju.

Godolo u Mađarskoj pamti kao miran studentski gradić nadomak Budimpešte. Pjaćencu opisuje kao tipični italijanski grad sa uskim ulicama, pjacama, espresom i atmosferom koju je nemoguće odvojiti od Italije. Anže vidi kao potpuno drugačiji kulturni prostor, dok za Monpelje kaže da ima mentalitet najsličniji našem.

- Osjeća se taj mediteranski način života, sunce, more i neka opuštenost koja nam je bliska - kaže Božović.

Njegov svakodnevni život danas izgleda drugačije nego što mnogi zamišljaju studentske dane.

- Radni dan uglavnom počinje odlaskom na posao. Veći dio vremena provodim radeći praktično sa lozama, bilo u stakleniku, vinogradu ili klimatskim komorama. Značajan dio vremena odlazi i na obradu podataka, planiranje i istraživački rad - priča Balša.

Nakon posla nastoji da pronađe vrijeme za sport, druženje i svakodnevne obaveze koje nosi samostalan život.

- Kada završim sa kuvanjem, čišćenjem i svim ostalim stvarima koje ranije možda nijesam dovoljno cijenio, najviše volim da vrijeme provedem sa prijateljima - kaže uz osmijeh.

Posebno voli putovanja i istraživanje novih krajeva.

- Francuska je prepuna zanimljivosti. Vikendom najviše volim da putujem, obilazim prirodu ili jednostavno provedem vrijeme sa prijateljima - objašnjava Božović.

Tokom školovanja stekao je prijatelje sa gotovo svih kontinenata, ali priznaje da uvijek nastoji da pronađe ljude sa naših prostora.

- Naš mentalitet mi je najbliži. Ipak, mogu reći da sam stekao prijatelje iz cijelog svijeta i shvatio da nas mnogo više stvari povezuje nego što nas razdvaja - kaže on.

Mnogi njegovi prijatelji prije poznanstva sa njim nijesu znali gotovo ništa o Crnoj Gori.

- Uvijek pokušavam da ih upoznam sa našom zemljom i kulturom. Posebno sam ponosan kada prijateljima iz Tanzanije, Indije ili Južne Afrike mogu pokazati Perast, Pipere ili Durmitor - priča.

Njegov odnos prema studijama i profesorima izuzetno je ozbiljan. Nastava se uglavnom odvija u manjim grupama, što studentima omogućava direktnu komunikaciju sa profesorima.

"Profesori su veoma dostupni. Uvijek postoji prostor za pitanja, konsultacije i karijerno usmjeravanje. Oni nijesu samo predavači, već ljudi koji vam pomažu da pronađete svoj profesionalni put".

Posebno izdvaja profesora Stefana Ponija, jednog od najuglednijih svjetskih stručnjaka iz vinogradarstva.

- Njegovo iskustvo i način na koji prenosi znanje zaista su impresivni - objašnjava.

Kroz godine studiranja prošao je gotovo sve moguće oblike polaganja ispita - od usmenih i pismenih ispita do seminara, prezentacija, grupnih projekata i naučnih radova.

- Važno je razumjeti profesora i njegov način rada, ali je još važnije razumjeti suštinu onoga što učite. Kada zaista razumijete materiju, način ocjenjivanja postaje samo formalnost - smatra Božović.

Iako već šest godina živi van Crne Gore, kaže da nikada nije izgubio vezu sa domovinom.

- Trudim se da idem kući čim mi obaveze dozvole, jer su tamo moja porodica i prijatelji - kaže on.

Pažljivo prati dešavanja u Crnoj Gori, a posebno ga raduje razvoj sektora vinogradarstva i enologije.

- Crnogorska vina se sve više prepoznaju i van naših granica. Otvaraju se nove vinarije, ulaže se u kvalitet i to je nešto što me iskreno raduje - nastavlja dalje priču.

Na pitanje da li planira povratak u Crnu Goru, odgovara bez dileme:

"Svakako razmišljam o povratku. Volio bih da tamo zasnujem porodicu i da moja djeca odrastaju tamo gdje sam i ja odrastao".

Dodaje da, koliko god čovjek naučio jezike i prilagodio se životu u inostranstvu, negdje vani uvijek ostaje stranac.

- Želio bih da znanje koje sam stekao primijenim u svojoj zemlji i dam doprinos zajednici - priča on.

Njegova želja je da profesionalni život veže za vinogradarstvo, bilo kroz akademski rad, istraživanja ili praktičan rad u prirodi.

A onda izgovara rečenicu koja možda najbolje opisuje njegovu viziju budućnosti:

- Nadam se da će sve ono što sam naučio u svijetu biti moje boje i četkice, crnogorski teruar moje platno, a konačno umjetničko djelo boca vina sa oznakom "Made in Piperi PDO" - kaže.

Iako pripada generaciji mladih ljudi koja sve češće ostaje u inostranstvu, smatra da država može mnogo više učiniti kako bi povratak mladih stručnjaka postao realna i privlačna opcija.

- Država često i ne zna gdje su njeni studenti, čime se bave i kakav potencijal posjeduju. Potrebno je mnogo više povezivanja i podrške studentima u inostranstvu - ističe Božović.

Kao jedan od problema navodi i komplikovane administrativne procedure.

- Kada se vratimo u Crnu Goru, često imamo osjećaj kao da se institucije prvi put susreću sa ljudima koji su studirali vani - objasnio je on.

Ipak, vjeruje da novac nije jedini motiv zbog kojeg ljudi ostaju u inostranstvu.

- Mnogi bi pristali i na manju zaradu kada bi imali priliku da rade kod kuće, za svoju zemlju i svoju zajednicu - smatra.

Za mlađe generacije ima jasnu poruku.

- Volio bih da budu hrabri i da se usude da odu na studije u inostranstvo. Takvo iskustvo donosi ogromno životno bogatstvo. Najvažnije je da vjeruju u sebe, čak i kada drugi možda ne vjeruju - poručuje Božović.

A za sve one koji su otišli iz Crne Gore, gdje god danas živjeli, ima jednostavnu, ali snažnu poruku:

Dok govori o budućnosti, vinogradima i povratku kući, jasno je da Balša Božović ne vidi svoje školovanje u inostranstvu kao konačno odredište, već kao put kojim prikuplja znanje, iskustvo i ideje koje jednog dana želi da prenese tamo odakle je krenuo.

U vremenu kada mnogi mladi ljudi traže priliku daleko od svog doma, njegova priča podsjeća da odlazak ne mora značiti i trajno udaljavanje. Ponekad upravo put kroz svijet može čovjeka još snažnije vratiti sopstvenim korijenima.

Crna Gora je, baš kao i jug Francuske, ozbiljno pogođena visokim temperaturama i sušama. To predstavlja veliki rizik za vinogradarstvo i enologiju. Smatram da upravo istraživanja u ovoj oblasti mogu pomoći da pronađemo načine adaptacije i ublažavanja tih problema

Kada se vratimo u Crnu Goru, često imamo osjećaj kao da se institucije prvi put susreću sa ljudima koji su studirali vani