Neuspjele privatizacije zaključale jamu Petnjik

U strateškim planovima i dokumentima iskorišćavanje ruda i minerala na području Berana knjiži se kao značajna razvojna šansa čitavog kraja.

Podaci govore da se ukupne rezerve mrkog uglja na području Berana procjenjuju na oko 30 miliona tona. Međutim, Rudnik mrkog uglja već šestu godinu nalazi se u stanju mirovanja, bez obzira što je nekada, uz angažovanje i do 600 rudara, uspješno radio.

Najave koje su se mogle čuti minulih godina da će zainteresovani investitori doći u Berane i ponovo pokrenuti proizvodnju u rudniku, ostale su samo mrtvo slovo na papiru. Takođe, obećanja koja su dolazila iz Vlade da će se pružiti određena pomoć za ponovno aktiviranje rudnika, koji je otvoren šezdesetih godina prošlog vijeka, nijesu pretočena u djelo. Do rješenja nije se došlo ni nakon što je prošle godine ministar rudarstva, nafte i gasa, Admir Šahmanović boravio u radnoj posjeti opštini Berane, gdje je sa predsjednikom Opštine Đolom Lutovcem i vlasnikom rudnika Brankom Zečevićem razgovarao o mogućnostima revitalizacije rudnika. Ministar Šahmanović je tom prilikom istakao da valorizacija prirodnih resursa mora biti prioritet odgovorne ekonomske politike.

Iz lokalne uprave nemaju nikakvih informacija kakva je dalja sudbina rudnika, dok bivši radnici tvrde da je na sceni još jedan maćehinski odnos države prema beranskoj privredi.

– Svjedoci smo praznih obećanja oko ponovnog aktiviranja rudnika. Govorilo se da će rudnik peuzeti Kinezi, zatim Turci, pa i neke renomirane evropske kompanije. Slušali smo da će Vlada i Elektroprivreda pružiti ruku pomoći i da će subvencionirati troškove proizvodnje i odvoz rude do Pljevalja. Međutim, od svega toga dosad nije bilo ništa. Zato tražimo da vlasnik rudnika i predstavnici Vlade i Opštine Berane jasno i konkretno kažu kakvi su im planovi i da li objektivno ima nade za ponovno aktiviranje rudnika – poručili su bivši rudari.

Podsjećamo, tokom tranzicionih procesa rudnik u Beranama je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, sastavljenom od kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providža. Svoj udio u privatizaciji Slovaci su tada prikazali uvezenom opremom za automatsko kopanje rude. Procijenjena vrijednost rudnika iznosila je tada oko 12,5 miliona maraka, a tenderska komisija Savjeta za privatizaciju donijela je odluku o prodaji 73,57% akcija rudnika. Poslije nešto više od godinu Slovaci su preuzeli kompletno upravljanje rudnikom, da bi u novembru 2002. godine potpuno nenajavljeno okončali svoju poslovnu misiju u Beranama. Pretpostavke su da su iz Berana za godinu izvukli 100 hiljada tona uglja, ali nijesu htjeli da ulažu novac u pripremu novog polja i izmještanje opreme. To je za posljedicu imalo proteste i štrajkove rudara, kao i uvođenje stečaja, kada je 180 radnika upućeno na biro rada. Skupocjene mašine za automatsko kopanje uglja ostale su u jami Petnjik do današnjih dana i zatrpane su zemljom.

Tokom 2007. godine rudnik je kupila grčka kompanija Balkan enerdži, vlasnika Viktora Restisa, a rudnik je od te kompanine 2014. godine preuzelo preduzeće Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Poznato je da je zbog višemjesečnog kvara na staroj trafostanici rudnik od 11. novembra 2022. godine bez struje, zbog čega su podzemne vode u potpunosti ugrozile jamu Petnjik.

– Na staroj trafostanici, sa koje se rudnik napajao strujom, desila se havarija. Zbog toga je elektroenergetski inspektor stavio zabran na njenu upotrebu. U međuvremenu pokušavali smo da obezbijedimo napajanje sa druge trafostanice, ali to nekako ide sporo zbog niza otežavajućih okolnosti, a prije svega što nam je račun u blokadi i što tamo ima neriješenih pravno-imovinskih odnosa. Zbog nestanka struje, pumpno postrojenje za ispumpavanje podzemnih voda ne radi. Tako je voda u jami dostigla kritični nivo, a mi nemamo mogućnost da je uklonimo – saopštavali su ranije iz rudnika.