Da li je izvjestan naftni udar na cijene hrane?

Svega osam dana od prvog raketnog udara američko-izraelske koalcije na Iran, nafta je dostigla kritičnu granicu od 100 dolara za barel, a juče je već preskočila 115 dolara.

Kako je ocijenio ovaj poznati srpski privrednik, nekadašnji većinski vlasnik kompanije Nafta a.d., dugogodišnji, a onda i počasni predsjednik Unije poslodavaca Srbije, koji slovi za jednog od najboljih poznavalaca tržišta nafte u našem regionu, dalji rast cijene nafte može se zaustaviti samo brzom promjenom na frontu.

– Procjene su takve da bi cijena nafte mogla znatno da poraste ako se ratni sukobi nastave u dužem vremenu, mjesec ili dva. Najbolje bi bilo da brzo dođe do pregovora, a najbolje i do prestanka ratnih dejstava. Moram reći da glavni problem kada je cijena nafte u pitanju nije toliko bombardovanje naftnih postrojenja, nego zatvaranje Ormuskog moreuza. Niko sa Bliskog istoka, osim Saudijske Arabije, nema mogućnost da svoju naftu izveze naftovodom na sjever – objasnio je Atanacković.

Kako procjenjuje, ukoliko ratni sukob ne prestane uskoro, ne može se isključiti ni mogućnost da cijena nafte dostigne istorijski maksim iz 2008. i 2009. godine, kada se za barel plaćalo 140 dolara.

On je dodao da su naftna postrojenja na Bliskom istoku još uvijek u relativno dobrom stanju, ali je neminovno da će zalivske zemlje uskoro prestati da vade naftu jer nemaju mogućnosti da je izvoze.

– Kroz Ormuski moreuz prolazi 20% ukupne svjetske proizvodnje sirove nafte. Sve izvoznice iz Persijskog zaliva, od Kuvajta do Irana i Saudijske Arabije, moraju da prođu kroz taj tjesnac koji je širok 30 kilometara, tako da su veoma laka meta. Ako se nastavi blokada moreuza na duži period, tankeri će krenuti na plovidbu oko Afrike, a to bi već bio nevjerovatan udar na cijenu nafte. To je mnogo duži put, što bi dovelo do velikog skoka cijena transporta – objasnio je Atanacković.

Kako je dodao, jedan od većih problema je što se izvorišta privremeno gase zbog nemogućnosti izvoza, jer zemlje iz Persijskog zaliva nemaju neograničene smještajne kapacitete. Ta činjenica će dodatno i dalekoročno držati cijene nafte na visokom nivou.

Atanacković je u razgovoru za Dan veoma precizno predvidio prvi veliki skok cijena naftnih derivata, navodeći da već od ove nedjelje benzin može poskupjeti za sedam centi, a dizel za 15 centi.

Kako je naglasio, upravo će cijena dizel goriva krojiti cijene poljoprivrednih proizvoda u narednom periodu, jer je to osnovno gorivo za poljoprivredne radove i transport hrane.

– Situacija je jasna: kad osnovna sirovina, kad sirova nafta poskupi, onda poskupe i njeni derivati, dizel, benzin i sl. Dakle, to će biti takođe značajni udar. Kako slijedi period intenzivnih poljoprivrednih radova, možemo očekivati značajni udio nove cijene dizela u cijenu osnovnih životnih namirnica – ukazao je Atanacković.

Po njegovim riječima, sve države u regionu imaju na raspolaganju mjere da se djelimično ublaži udar na standard građana snižavanjem akciza na gorivo, ali ako se nastavi sa ratom koji je zaustavio trgovinu naftom u Zalivu, ni to neće biti dovoljno da nas ovaj rat ne udari po džepu.

Sagovornik Dana upozorava da u narednom periodu možemo očekivati porast cijena naftnih derivata čak i do 50%, a na takav zaključak navode ga poruke koje politički lideri i glavni akteri ovog rata izgovaraju svaki dan.

– Cijena neće odmah dostići maksimum, ali u neko dogledno vrijeme možemo očekivati i do 50% veće cijene. Kako vrijeme ide dalje, sve manje država će slati svoje tankere u Persijski zaliv, nafte će biti manje na tržištu. Niko neće htjeti da rizikuje da bude meta na jednom takvom prostoru za vrijeme rata – istakao je Atanacković.

Kako je zaključio, koliko je ova ekslaacija trenutno značajno uticala na tržište energenata govori i podatak da je cijena gasa, koja se uglavnom dobija iz Katara, poslije prvog dana granatiranja porasla sa 32 na 56 dolara, odnosno skoro 100%.

Napad SAD i Izraela na Iran pokazao je da će kontrola nad naftnim izvorištima i u budućnosti biti najvažnija strateška doktrina.

Neki analitičari ukazuju da su SAD krenule u osvajanje svjetskih izvorišta nafte stavljanjem pod konrolu naftne industrije Venecuele. Čini se da je napad na Iran druga faza te doktrine.

Prije toga, Rusi su izbačeni sa evorpskog tržišta zbog rata u Ukrajini, pa sada EU plaća višestruko skuplje naftu i gas. Tako se EU ekonomski iscrpljuje, kaže sagovornik Dana.

– Mnogi analitičari ukazuju da SAD jednostavno žele da ovladaju energetikom svijeta. Venecuela je zemlja koja ima najveće rezerve, a sam Iran ima oko 12%. Ostali veliki proizvođači, poput Saudijske Arabije, pod kontrolom su SAD – kazao je Atanacković.