Raičković: Socijalna politika se ne vodi preko leđa privrede

Asocijacija menadžera Crne Gore (AMM) podržava sve napore i aktivnosti usmjerene u pravcu unapređenja životnog standarda građana.

- Ipak, način na koji se to radi je ključan. Mišljenja smo da predlaganje zakona u decembru, bez ozbiljne analize fiskalnih efekata i bez konsultacija sa privredom, najblaže rečeno, nije u skladu sa potrebom da imamo kvalitetan dijalog i poslovni ambijent - kazao je u intervjuu za Dan predsjednik AMM-a Budimir Raičković.

On je to kazao odgovarajući na pitanje kako prokomentariše predlog zakona o takozvanoj 13. plati, odnosno o dodatku od 300 EUR za radnike i 180 EUR za penzionere, koji je 12. decembra u skupštinsku proceduru uputio Albanski forum. Zakon je u proceduru upućen bez konsultacije sa socijalnim partnerima. Nakon što je upućen u Skupštinu, nije razmatran na odborima, niti je dospio na dnevni red neke od tri sjednice Skupštine koje su održane krajem decembra.

- Potrebna je odgovorna socijalna politika i zaštita građana, ali se ona ne može voditi preko leđa privrede, a naročito ne u uslovima kada se ona suočava sa rastućim i nestabilnim troškovima i uslovima poslovanja. Ako država želi dodatna davanja, onda ona moraju biti sistemska, planirana, a ne nametnuta privatnom sektoru ad hok rješenjima - istakao je Raičković.

Na pitanje u kojoj mjeri česte izmjene propisa negativno utiču na poslovni ambijent i investicije, Raičković navodi da je to izuzetno negativno.

- Na poslovni ambijent ne utiče samo visina poreza, jer on iznad svega zavisi od predvidivosti. Ozbiljni investitori - domaći i strani - moraju znati u kakvom sistemu posluju danas, ali i kakav će taj sistem biti za dvije, pet ili više godina - navodi on i dodaje da prečeste izmjene zakona, naročito ekonomskih, daju poruku neizvjesnosti, a kapital ne voli neizvjesnost. Takav pristup može odbijati ne samo nove investitore, već može obeshrabrivati i one koji već posluju u Crnoj Gori da dodatno ulažu i šire biznis.

Govoreći o nedostatku većih investicija, navodi da se poklopilo više sistemskih slabosti koje nijesu riješene na vrijeme.

- Najprije, Crna Gora je malo tržište sa ograničenom domaćom potražnjom. To samo po sebi nije mana, ali moramo nuditi dodatne i stimulativne poreske uslove koje prate stabilnost, jasna pravila, efikasnost administracije i regionalni značaj. Treba izbjeći situaciju da se investitori suočavaju sa nepredvidivošću i sporim sistemom - kaže on i pojašnjava da kapital formalno dolazi, ali se dominantno sliva u nekretnine, što stvara privid investicionog rasta, ali ne donosi razvoj. To nijesu investicije koje otvaraju ozbiljna radna mjesta, jačaju proizvodnju ili povećavaju izvoz. Istovremeno, izostaju veliki razvojni projekti koji bi dugoročno promijenili strukturu ekonomije.

Prema njegovim riječima, za investitore su veoma bitni politička stabilnost i kontinuitet. Česte promjene vlada i politika šalju poruku da pravila nijesu trajna, a veliki investitori traže sigurnost na duži rok. Tome se pridružuje i nepredvidivo pravno okruženje, sa sporim procedurama i institucijama koje često ne djeluju usklađeno.

- Država mora imati jasno definisanu i operativnu investicionu strategiju. Treba ponuditi konkretne, spremne projekte, a ne govoriti o potencijalima. Bitna stavka je i administracija koja treba da bude servis, a ne prepreka. Moramo još više osnažiti domaći privatni sektor kako bi naše kompanije bile snažan partner velikim stranim investitorima. Zato fokus ekonomske politike sa naglašene potrošnje još snažnije treba usmjeriti ka razvoju - dodaje.

Jednostavno, nije problem u tome što Crna Gora nema potencijal, ona treba malu veličinu tržišta da nadoknadi predvidivošću, efikasnošću i jasnom razvojnom vizijom.

Na pitanje kako gleda na konstantna zaduženja Crne Gore i vraćanje starih dugova novim kreditima, Raičković kaže da je to jasan signal da se godinama ne bavimo uzrocima, već samo posljedicama. Zaduživanje samo po sebi nije problem ako je u funkciji razvoja – ako novac ide u investicije koje stvaraju novu vrijednost.

- Problem nastaje kada se zadužujemo da bismo vraćali stare dugove i pokrivali tekuću potrošnju. To je začarani krug iz kojeg se izlazi isključivo kroz snažan privredni rast, odgovornu fiskalnu politiku i ozbiljne strukturne reforme. Dugovi se ne vraćaju potrošnjom, već zdravom ekonomijom - objašnjava.

Ne očekujem sistemske probleme, ali su izazovi u primjeni Zakona o privrednim društvima realni, posebno u početnoj fazi.

- Zakon donosi viši nivo odgovornosti, transparentnosti i korporativnog upravljanja, što je pozitivan iskorak. Međutim, problemi se mogu javiti u tri segmenta: tumačenje pojedinih odredbi, spremnost institucija za dosljednu primjenu, kapacitet privrednih društava, naročito malih i srednjih, da se brzo prilagode novim obavezama - kaže raičković.

Ključno će biti da postoji jasna praksa, dobra komunikacija sa privredom i dovoljno vremena za prilagođavanje. Ako se zakon bude primjenjivao razumno, uz smjernice i dijalog, on može značajno unaprijediti poslovni ambijent umjesto da ga optereti.