Počeli radovi na najstarijem beogradskom mostu - Stari željeznički se priprema za detaljnu rekonstrukciju

Podsjetimo, prije nepune dvije godine, u susret obnovi, bili su obavljani, kako je tada ukazao ministar finansija Siniša Mali, radovi koji su se ticali ispitivanja statike mosta. Na početku 2024. najavljivano je da će dolaskom toplog vremena početi intenzivniji radovi na mostu. Nova najava početka radova na njemu, opet u režiji ministra Malog, usledila je krajem 2024, ali do danas se to nije dogodilo.

Planirano je da ulazak na most sa novobeogradske strane bude u zoni šljunkare i betonske baze čije uklanjanje je počelo, a na čijem mjestu je, prema najavama, takođe Malog, planirano uređenje parkovskog prostora.

Posle obnove, plan je da ovaj most bude ozelenjen i sa svojevrsnim odmorištima na pojedinim njegovim djelovima, kao i vidikovcima. To je ono na šta upućuju trenutno dostupni renderi budućeg izgleda tog mosta. Ipak, i dalje ostaje otvoreno pitanje koliko će sve do detalja sa tih rendera u toku rekonstrukcije biti sprovedeno u djelo jer su u prethodnom periodu pojedini građevinski stručnjaci ukazivali da renderi prikazuju most čija širina je veća u odnosu na onu kakva je zaista u realnosti.

Još nerealniji renderi, podsjetimo, bili su oni prvobitni, od prije nekoliko godina, koji su bili još "sadržajniji". Prvi renderi tako su prikazivali da će ovaj most bočno imati ugrađene kafee i radnjice, ali je potom to promijenjeno (vjerovatno jer se shvatilo da njegovi gabariti to u realnosti ne dozvoljavaju, prim. eKapije) da bi potom bili aktuelni renderi koji se i danas objavljuju - pješački most sa zelenilom i vidikovcima.

Ipak, i prije nego što je preko ovog mosta obustavljen željeznički saobraćaj u ljeto 2018, ali i posle toga, nije do kraja bilo izvjesno šta će biti njegova konačna buduća namjena. Razmatrano je više opcija - pješački-biciklistički, tramvajski... Ono što je sve to vreme bila konstanta u vezi sa prvim stalnim mostom u Beogradu, za razliku od Starog savskog mosta, jeste opstanak i ostanak željezničkog na svojim stubovima.

Stari željeznički most, najstarija saobraćajnica preko beogradskih rijeka, prošle godine napunio je 140 godina. Njegova gradnja započeta je 1882, a završen je dvije godine kasnije kada je avgusta 1884. zvanično otvorena Glavna željeznička stanica i kada je sa nje pušten željeznički saobraćaj. U prvim decenijama postojanja željeznički most bio je u vlasništvu i Srbije i Austrougarske. Prvi put u vodu je pao na početku Velikog rata. Stubovi i temelji bili su neoštećeni pa je on ubrzo obnovljen, ali ga je neprijatelj ponovo oštetio u toku rata. Okupatori su most osposobili 1916. kada su izgradili i poseban kolosjek ka Topčideru. Ali, djelovi konstrukcije ponovo su završili u Savi 1. novembra 1918. u toku njihovog povlačenja. Most je nanovo osposobljen početkom dvadesetih.

Ni to nije dugo trajalo. U prvim danima Aprilskog rata odredi naše vojske srušili su sve mostove u prijestonici da bi usporili nadiranje nacista. Njemci ipak brzo ulaze u grad i provizorno obnavljaju most. Godinu kasnije počela je gradnja i paralelnog nizvodnog mosta da bi se povećala protočnost saobraćaja. Njemci ipak nisu uspjeli da ga završe kada je 1944. uslijedilo savezničko bombardovanje. Posebno je bila oštećena konstrukcija starog pa je u posleratnom periodu plan bio da se osposobi manje oštećen nizvodni. Odlučeno je da se ipak u život vrati stari most i da se za obnovu iskoriste djelovi konstrukcije nizvodnog mosta. Bio je jedini beogradski željeznički most preko Save sve do novog dvokolosječnog željezničkog mosta čija je gradnja započeta 1974. i okončana pet godina kasnije.

Preko njega su do zatvaranja Glavne željezničke stanice 30. juna 2018. išle kompozicije, pa čak i one najnovije Štadlerove koje su doduše miljele brzinom 9 kilometara na čas. Poslednji putnički voz koji je preko njega prešao bio je međunarodni voz za Budimpeštu.

Kada je riječ o budućoj sudbini i namjeni ovog mosta, zanimljivo je da on, za razliku od Starog savskog, nikada nije pominjan kao prepreka međunarodnom plovnom putu, pogotovu što je Stari željeznički najniži most u Beogradu što se i golim okom lako vidi.