Nordhavn: Promišljena urbana transformacija industrijske luke na danski način

Sjever Evrope krasi Trgovačka Luka. U okviru ove, vjekovima nadaleko poznate, postoje još dvije manje, koje su, svaka zbog svojih osobenosti vrlo zanimljive. Nova Luka, decenijama se šepuri zbog svoje fotogeničnosti, na fotografijama turista koji u nju zalaze i zbog njene ljepote i zbog njenog boemskog duha. Sa druge strane, poslednjih godina sve više pažnje, u okviru Trgovačke Luke, privlači i Sjeverna Luka, koja je trenutno najveći urbani razvojni projekat u Skandinaviji.

Kako bi priča bila jasnija za praćenje, valja se ipak vratiti na zvanične nazive. Riječ je o Kopenhagenu (doslovno "trgovačka luka") i djelovima ovog grada Nyhavn ("nova luka") i Nordhavn ("sjeverna luka"). O turistički vrlo popularnoj četvrti Nyhavn do sada su ispričane mnoge priče, ali kada je riječ o Nordhavnu on je dio Kopenhagena koji pažnju privlači tek poslednjih desetak godina i čini se da će je tek privlačiti.

A i kako i ne bi, jer riječ je o detaljnoj urbanoj transformaciji nekadašnje istoimene industrijske luke u moderan rezidencijalni i poslovni distrikt Kopenhagena. Neko bi možda pomislio po čemu se to razlikuje od Beograda u kome se nekadašnje industrijske zone i lučki prostori takođe pretvaraju poslednjih godina u rezidencijalne i poslovne četvrti. Formalno možda i ne, ali zato suštinski, i te kako, u mnogo čemu. Prije svega u urbanom promišljanju i dugoročnom planiranju razvoja grada.

Grad Kopenhagen i danska vlast projekat transformacije nekadašnje luke u stambeno-poslovnu četvrt pokrenuli su krajem prve dekade ovog vijeka, u okviru čega je sproveden i međunarodni konkurs. Zamisao je bila da se lučki prostor fazno transformiše u modernu, održivu četrvrt Kopenhagena i da, naposljetku, kada bude bila kompletirana (prema trenutnim procenama, za oko 20 do 30 godina) u njoj bude oko 80.000 ljudi, od čega bi 40.000 tu živjelo, a drugih 40.000 bi dolazilo na posao.

- Kada pravimo naselja u Kopenhagenu gledamo da ona budu miks poslovnih objekata i rezidencijalnog dijela, odnosno stanova. Projekat Nordhavn se razvija na oko 300 ha. Trenutno je u njemu oko 20.000 ljudi – navodi vodič Jorn Madsen.

Nordhavn već sada čine brojne moderne stambene i poslovne zgrade. Ipak postoji i dio starih zdanja, koja su istorijski važna za Kopenhagen, a koja su u toku procesa transformacije nekadašnjeg lučkog prostora, u prethodnim godinama revitalizovana i detaljno obnovljena. Dio drugih starih objekata, poput silosa, transformisani su u poslovne i stambene objekte.

Kako podsjeća Madsen, brojne zgrade u Kopenhagenu se, sa razlogom, grade od cigle, jer je ona kvalitetan izolator. Dobre graditeljske prakse primjenjuju se i u Nordhavnu, ali i neke novine pa je u okviru ovog urbanog razvojnog projekta počeo da se koristi i sistem gradnje objekata čiju osnovu čini drvena konstrukcija. Madsen napominje da je taj sistem gradnje relativno nov u Danskoj i da i dalje uče kako se to radi i primjenjuje u gradnji. Proces nastajanja jednog takvog objekta bila je u prilici uživo da vidi i grupa novinara iz Srbije koja je Nordhavn obišla u toku medijske posjete Danskoj organizovane u okviru projekta Puls Evrope koji finansira Evropska unija.

Osim o kvalitetu gradnje stambenih i poslovnih objekata, u Nordhavnu se jednako vodi računa i o razvoju javnih prostora, djelova između zgrada, prije svega kako bi se ljudi koju tu žive i svakodnevno borave osjećali prijatno i povezani jedni sa drugima. Jedan od motooa u Nordhavnu, naglašava, jeste i "život između kuća".

Zato i nije bez razloga što se između zgrada osim uređenih zelenih džepova, ozelenjenih dječjih igrališta i prostora za odmor mogu uočiti i stočići i stolice namijenjeni za pauzu uz kafu sa komšijama. Uz to, stanari zgrada, kako kaže, dobijaju i dodatna sredstva da u skladu sa svojim željama, dodatno urede prostor. Jedna od posebnosti Nordhavna je i to što je u njemu, kako je istakao Madsen, za najmlađe napravljeno i prvo igralište u vodi u Kopenhagenu.

A, kada smo kod vode, iako ovaj grad u gradu niče na prostoru nekadašnje luke, voda u njemu je izuzetno čista, naglašava Madsen. Nordhavn čine brojni uređeni kanali, a na večim vodenim površinama u okviru naselja, grupa višeslojno obučenih srpskih novinara, koja je ovaj dio Kopenhagena obilazila u toku prohladnog majskog jutra, uočila je više stanara koji se sa uživanjem kupaju i bez imalo drhtavice posle ovog osvježenja odlaze ka svojim stanovima.

U svim djelovima ove četvri Kopenhagena može se primijetiti i dosta drveća. A uz svako stablo nalazi se po jedna zelena vreća. Madsen ukazuje da je to zbog održavanja i zalivanja stabala, a svako od njih dnevno dobije po 20 litara vode.

Uočili smo još nešto – u Nordhavnu ima automobila, ali nigdje nismo zapazili staze zakrčene četvorotočkašima. I to nije bez razloga, jer kako je Madsen otkrio, velika garaža nalazi se ispod vode, odnosno ispod naselja. Ali, dodaje, mnogi među onima koji žive i rade u Nordhavnu, kako i brojni drugi žitelji Kopenhagena, koriste bicikl kao prevozno sredstvo, jer je od Nordhavna do centra grada namenski uređena ekspres biciklistička traka kojom se ta razdaljina savladava za deset do petnaest minuta. A kome se ne voze ni bicikl ni auto može da koristi metro koji nailazi na svaka četiri minuta, zbog čega nije potrebno da se gleda na sat kada će naići, dodaje Madsen i šali se da se do centra može i kajakom s obzirom na uređenu mrežu kanala.

Uz sve ovo, u Nordhavnu uveliko radi i internacionalna škola za, kako kaže, oko 1.200 djece.

Naravno, vođenje računa o svim ovim detaljima i o održivosti u jednom ovakvom naselju ima svoju cijenu, a ona je, kada je riječ o Nordhavnu, po kvadratu 10.000 EUR ili oko 80.000 danskih kruna.

Ipak, to ne znači da stanovanje u njemu mogu sebi i svojim porodicama da priušte samo imućniji. Ovo naselje je osmišljeno tako da u njemu žive i radnici, i manje bogati Danci... I to ne u odvojenim djelovima Nordhavna, već jedni uz druge i, prije svega, jedni sa drugima. Jer, kako naglašava Madsen, ideja, a i politika stanovanja u Danskoj, jeste da se ne stvaraju geta već da se ljudi, komšije, bez obzira na status međusobno povezuju, da socijalno stanovanje podrazumijeva integraciju, a ne getoizaciju.

Čini se, da je to jedan od glavnih razloga što je projekat urbane transformacije Nordhavna suštinski neuporediv sa projektima transformacije nekadašnjih industrijskih zona koji se razvijaju na našem podneblju.

Priča o urbanoj transformaciji ovog dijela Kopenhagena se ovdje ne završava, već se u suštini vraća na početak. Jer, nedaleko od stambenog i poslovnog dela Nordhavna nalazi se UN City, svojevrsna preteča detaljnijeg preoblikovanja nekadašnje lučke oblasti. A kako je sve počelo?

UN je u Danskoj prisutan od 1957, kada je svoju kancelariju u Kopenhagenu otvorila Svjetska zdravstvena organizacija. U međuvremenu, svoje kancelarije otvorile su i druge agencije UN, da bi se u nekom trenutku shvatilo da u više djelova Kopenhagena svoje kancelarije ima desetak UN agencija. I onda je riješeno da se napravi jedno čvorište u kome će biti sve te agencije. Tako se došlo do ideje o UN City-ju.

- Za lokaciju buduće zgrade odabrano je ovo mjesto, jer je UN ovde već imao staro skladište. Dizajn zgrade osmislio je tim arhitekata 3XN. Prvobitna zamisao bila je da dizajniraju zgradu koja će ličiti na ispruženu šaku, ali su arhitekte ubrzo shvatile da ne mogu da smjeste ljude iz svih UN agencija u tih pet prstiju. Pa je umjesto ispružene šake zgrada dobila oblik kompasa, jer u Danskoj je duga istorija moreplovaca, a kompas je simbol toga. U isto vrijeme taj kompas simbolizuje djelovanje UN ka svim djelovima svijeta - objašnjava konsultant za komunikacije Najam ul Assar.

Radovi na zgradi su počeli 2009. godine. Za gradnju su korišćeni uglavnom materijali iz Danske i susjednih zemalja - Njemačka, Švedska i Norveška. Zgrada je završena 2013, a zaposleni, kojih je trenutno oko 2.000 iz više od 100 zemalja, tu su prešli u julu 2014.

Ukoliko se zgrada UN City-ja pogleda iz ptičje perspektve stiče se utisak kao da se nalazi na ostrvu. Zato i ne čudi što u njoj zaposleni uz kancelarije i kantinu imaju i teretanu, doktore...

- Jedino što ne spavamo ovde, ali jasno je da je UN City osmišljen kao samodovoljan grad – napominje Najam ul Assar i dodaje da je za zaposlene u UN City-ju naročito bitna blizina vode i sam koncept vode.

- Ona je za nas važna jer nam daje osjećaj sigurnosti i privatnosti. Ali, kako je Danska bezbjedna zemlja, naravno da nismo podigli zid oko UN city-ja, jer ukoliko ste šetali Kopenhagenom primijetili ste da mnogi nemaju zavjese. Nismo željeli da izgradimo nešto što bi odavalo utisak da smo vanzemaljci, već smo željeli da budemo povezani sa ostatkom grada – ističe Najam ul Assar.

Kada je riječ o vodi, ona je za UN City jednako bitna i iz razloga održivosti. Na primjer, kada pada kiša, koja u Kopenhagenu nije rijetkost, kišnica se sakuplja i koristi za čišćenje toaleta.

- Voljeli bismo da možemo da je filriramo i koristimo i za piće, ali nemamo dovoljno prostora za takvu opremu. Ali, zato, sa druge strane, u zidovima imamo cijevi, a njihova namjena je, pošto nemamo vještački sistem rashlađivanja i grijanja zgrade, da ljeti kada je toplije iz mora uzimamo vodu i upumpavamo je u zidove za hlađenje. Kada je riječ o grijanju, inicijalno ideja je bila da se koristi morska voda i za to, voljeli bismo da možemo da sami proizvodimo dovoljno energije i za to, ali ne možemo, pa koristimo održiv sistem grijanja koji se koristi u Kopenhagenu – navodi on i ukazuje da je i bijela boja zgrade birana namjenski, upravo iz razloga održivosti.

Cijela UN City zgrada je bazirana na senzorima. Zimi se uz pomoć njih otvaraju žaluzine kako bi ušlo što više sunca i svjetlosti, a ljeti se zatvaraju kako zgrada ne bi bila pregrijana. Na krovu su i solarni paneli koji obezbjeđuju 10% godišnje potrošnje energije. Ipak jasno je da to nije dovoljno pa UN City sa lokalnom zajednicom radi oko dodatnog obezbjeđivanja čiste energije. Tu pomažu i ostaci hrane.

- Porcije u UN City-ju su male, ali iz praktičnih razloga, kako bi što manje bilo otpada od hrane. Ali pošto njega uvijek na kraju bude, u našem podrumu imamo posude za sakupljanje organskog otpada, pa pošto nemamo dovoljno prostora za postrojenje za biogas, imamo partnera koji preuzima taj organski otpad i prerađuje ga za nas u biogas – pojašnjava Najam ul Assar.

A da se u zgradi, koja zbog zaposlenih sa različitih meridijana, radi danonoćno, struja ne bi trošila bespotrebno, opet i tu važnu ulogu igraju senzori. Na primjer, ako neko od zaposlenih ima potrebu da radi u jedan ujutru, neće se svjetla paliti zbog toga u cijeloj zgradi, već samo u zoni gdje se nalazi taj zaposleni.

Kada je riječ o prevozu, u kompleksu UN City-ja postoji više stotina mjesta za bicikle i uvek su krcata dvotočkašima jer mnogi bicikliraju od kuće do posla u UN City.

Zgrada UN City-ja, navodi Najam ul Assar, ne ispunjava baš stopostotno standarde ugljenične neutralnosti, ali svakako ima LEED platinum sertifikat održivost.

- UN City, kao i naša okolina, vodi se politikom čiste energije i održivosti i cilj nam je da princip ugljenične neutralnosti ispunimo do 2026 - naglašava Najam ul Assar.

Centralni dio UN City zgrade su stepenice koje su dizajnirane tako da ostavljaju utisak kao da se hoda po dirkama klavira. Važne su, napominje, iz više razloga.

- Jedan od bitnijih je povezivanje UN agencija koje su u zgradi i pozivanje ljudi koji u njima rade. Drugi razlog je zdravstveni, odnosno koračanje njima. Ako imate potrebe da se u toku dana penjete i spuštate više puta, velika je šansa da ćete zadovoljiti dnevnu potrebu za preporučenim brojem koraka u toku dana. Nazivamo ih srcem UN City jer se na to srce nadovezuju različite arterije koje se nalaze na različitim spratovima – kaže Najam ul Assar.

U zgradi UN City-ja ne postoji zona za pušače, pa ko želi na puš pauzu mora da izađe iz kompleksa UN City, a kako nisu svi djelovi zgrade jednako udaljeni od ulaza u nju, pojedinim pušačima treba prilično vremena, ali i dobra forma kako bi otišli na tu pauzu i vraili se sa nje. Jer najudaljenijim kancelarijama treba i oko 15 minuta.

Staro skladište UN-a na čijem mjestu je izgrađen UN City, zamijenjeno je novim, vrlo automatizovanim i robotizovanim, koje se prostire na više od 20.000 kvadrata i koje se nalazi na oko 15 minuta vožnje. Skladište vodi UNICEF i ono služi za potrebe hitnih UN isporuka širom svijeta. U njemu radi oko 300 ljudi, ne danonoćno, ali u slučaju hitnosti, kao u doba kovida, neophodne isporuke se brzo pripremaju i šalju kargo transportom.