Otvoreni Balkan, projekat koji je nestao bez traga

Kada su lideri Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije lansirali inicijativu Otvoreni Balkan, obećavali su novu eru regionalne saradnje. Najavljivan kao "Mini Šengen", projekat je imao za cilj da stvori jedinstveno tržište rada i olakša kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala između zemalja Zapadnog Balkana.

Od pompeznih najava do turobne stvarnosti

Na papiru, Otvoreni Balkan je trebalo da ponudi građanima tri zemlje – Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije – mogućnost da bez administrativnih barijera rade i žive unutar te mini-unije. Prošle godine, 1. marta, i zvanično je otvoreno zajedničko tržište rada. Međutim, podaci govore sasvim suprotno – od tada pa do kraja novembra, u Srbiji su odobrena svega 285 zahtjeva za slobodan pristup tržištu rada, od čega 282 iz Sjeverne Makedonije i samo tri iz Albanije.

Poređenja radi, u istom periodu, Nacionalna služba za zapošljavanje Srbije izdala je više od 5.000 radnih dozvola – najviše radnicima iz Šri Lanke, Nepala i Pakistana. Građani iz regiona i dalje biraju klasične procedure, jer ni socijalno ni zdravstveno osiguranje kroz Otvoreni Balkan nije sistemski riješeno. Ideja jedinstvenog tržišta rada – jednostavno nije zaživjela.

Kako se entuzijazam prema proširenju Evropske unije ponovo budi, tako i politička podrška Otvorenom Balkanu rapidno blijedi.

- Priča se vraća na Zajedničko regionalno tržište i EU plan razvoja. Jasno je da je regionalna saradnja sada viđena kao dio integracija, a ne zamjena za njih - izjavila je Dragana Đurica iz Evropskog pokreta u Srbiji.

Ovo potvrđuje i strah koji je od početka pratio ovu inicijativu – da će biti zamjena za stvarni evropski put. Taj strah, očigledno, više nije bez osnova.

Za razliku od Otvorenog Balkana, CEFTA sporazum – iako često u sjeni političkih inicijativa – donosi konkretne rezultate. Trgovinska razmjena među zemljama regiona je od 2007. do danas više nego udvostručena. Ukinuti su roming troškovi, a nedavno i tzv. "bankarski roming" zahvaljujući pristupu SEPA sistemu za plaćanja.

Međutim, i CEFTA se suočava sa problemima. Ne postoje mehanizmi prinude da se poštuju potpisani sporazumi, što otvara prostor za necarinske barijere i politička blokiranja. Protokoli koji bi olakšali međuregionalnu mobilnost još čekaju ratifikaciju – u Srbiji, na primjer, ni dogovor o geopolitičkom blokiranju još nije stupio na snagu.

Otvoreni Balkan je bio marketinški atraktivna, ali loše osmišljena inicijativa. Bez pravne snage, bez jasnog institucionalnog okvira i bez ozbiljne političke volje – srušio se pod težinom sopstvenih obećanja.

Sada, kada se geopolitička pažnja vraća ka EU integracijama i konkretnim ekonomskim procesima poput CEFTA i Zajedničkog regionalnog tržišta, Otvoreni Balkan ostaje primjer kako regionalne inicijative ne mogu opstati bez duboke, sveobuhvatne i iskrene saradnje.

Za Crnu Goru, koja je sve vrijeme držala distancu, ova epizoda je dodatni podsjetnik da je jedina ozbiljna platforma za integraciju – evropska. Sve ostalo je privremeni PR balon.

Otvoreni Balkan

Nacionalna služba za zapošljavanje Srbije

Evropski pokret Srbija

Mini šengen

Vlada CG

Dritan Abazović

Andrija Mandić

CEFTA sporazum

slobodan pristup tržištu rada

Dragana Đurica