Struja u Crnoj Gori tri puta jeftinija od prosjeka EU

Prema najnovijim podacima Eurostata za 2024. godinu, građani Crne Gore plaćaju jedan od najnižih računa za električnu energiju u Evropi – svega 0,0997 EUR po kilovat-satu (kWh), što je skoro tri puta manje od prosjeka Evropske unije, koji iznosi 0,2889 EUR/kWh. Ova razlika u cijeni otvara brojna pitanja o održivosti energetskog sistema Crne Gore, ali i o pravu na pristupačne komunalne usluge u širem evropskom kontekstu.

Crna Gora se, prema podacima EUROSTAT-a, koje prezentuje BiznisCG, tako nalazi u društvu zemalja sa najnižim cijenama struje, zajedno sa Ukrajinom (0,0736 EUR/kWh), Kosovom (0,0736), Srbijom (0,1082) i Albanijom (0,1114). Na drugoj strani skale su države poput Irske, gdje je cijena električne energije dostigla čak 0,3488 €/kWh, zatim Danska (0,3788), Belgija (0,3381), Njemačka (0,3193), Italija (0,3274), pa i Švedska (0,2434). Prosječna cijena u eurozoni (20 članica) iznosi 0,2954 EUR/kWh, dok je u širem okviru EU-27 nešto niža – 0,2889 EUR/kWh.

Najveći skokovi u cijenama zabilježeni su tokom energetske krize 2022. i 2023. godine, kada su brojni faktori – uključujući poremećaje u snabdijevanju gasom, inflaciju, povećane troškove emisija CO₂ i veće investicije u obnovljive izvore – pogurali cijene u nebesa. Tako je, recimo, u Njemačkoj 2020. godine cijena struje bila 0,3046 EUR/kWh, da bi već 2023. dostigla 0,4125 EUR/kWh. Ista je situacija u Danskoj, gdje je struja sa 0,2833 EUR/kWh (2020) skočila na 0,3788 EUR/kWh (2024).

Za razliku od toga, cijena u Crnoj Gori je praktično mirovala: 0,0898 EUR/kWh u 2020, 0,0990 u 2021, 0,996 u 2023, i 0,0997 EUR/kWh u 2024. Ovakva stabilnost je dijelom rezultat državne kontrole nad energetskim sektorom, malog tržišta i relativne energetske samodovoljnosti zahvaljujući hidroelektranama. Međutim, postoji i realna bojazan da su ovako niske cijene dugoročno neodržive, posebno u kontekstu EU pravila o liberalizaciji tržišta i klimatskih ciljeva.

Poređenja radi, u zemljama regiona situacija je šarolika. U Bosni i Hercegovini građani plaćaju 0,0853 EUR/kWh, u Sjevernoj Makedoniji 0,1038, u Srbiji 0,1082, dok je u Hrvatskoj cijena gotovo identična kao u eurozoni – 0,2844 EUR/kWh. Slovenija je nešto skuplja, sa 0,2804 EUR/kWh.

Ove brojke ne zavise samo od proizvodnih kapaciteta, već i od poreza, subvencija, naknada za obnovljive izvore, kao i od tržišne liberalizacije. Na primjer, u Irskoj i Danskoj više od 40% ukupne cijene čine porezi i takse, dok su u Crnoj Gori ti nameti minimalni.

U konačnici, iako se može činiti da je niska cijena struje u Crnoj Gori prednost, ona ujedno nosi i rizike – jer može usporiti neophodna ulaganja u modernizaciju mreže, obnovljive izvore i energetsku efikasnost. Evropska praksa pokazuje da pristup energiji nije samo pitanje cijene, već i kvaliteta, sigurnosti i održivosti.

U međuvremenu, građani Crne Gore mogu da odahnu – barem za sada. Računi za struju im ostaju među najnižima na kontinentu, ali je pitanje koliko će ta prednost trajati u sve kompleksnijoj energetskoj stvarnosti Evrope. Naročito zbog ekološke rekonstrukcije Termoelektrane i varljive hidrologije.