Proizvođači i distributeri ne očekuju poskupljenje hrane u Crnoj Gori

Cijene prehrambenih proizvoda u Crnoj Gori su u ovom momentu stabilne, a ponuda osnovnih vrsta hrane je na zadovoljavajućem nivou, tako da smatram da uskoro neće doći do njihovih promjena, saopštio je Pobjedi predsjednik Odbora udruženja poljoprivrede i prehrambene industrije u Privrednoj komori (PKCG) i vlasnik mljekare Lazine Milutin Đuranović.

On je komentarisao podatke Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) prema kojima su na svjetskim tržištima hrane cijene u aprilu dostigle najvišu vrijednost u posljednje dvije godine posebno kada je riječ o mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima.

Indeks FAO cijene korpe osnovnih prehrambenih proizvoda iznosio je u aprilu u prosjeku 128,3 boda i bio je jedan odsto viši nego u martu. Njegova vrijednost najviša je od aprila 2023. godine.

Na svjetskim tržištima je najoštrije u aprilu poskupjelo meso, 3,2% u odnosu na mart, odražavajući najprije skok cijena svinjetine. Značajno su na međunarodnim tržištima poskupjeli i mliječni proizvodi, 2,4%, uz najvišu cijenu maslaca otkad FAO objavljuje podatke, zbog pada zaliha u Evropi. Značajno su porasle i cijene žitarica, 1,2% u odnosu na mart.

Sa druge strane, Milutin Đuranović u izjavi za Pobjedu ocijenio je da region trenutno "pliva" u mlijeku, a, kako kaže, dobre proljećne hidrometeorološke prilike najavljuju dobru godinu u pogledu prinosa stočne hrane, što je osnova jeftine proizvodnje i dobrih prinosa, zbog čega ne očekuje poskupljenje ni kada je riječ o ovom proizvodu.

Na pitanje Pobjede da li se Crna Gora od eventualnih eksternih šokova može odbraniti samo forsiranjem domaće proizvodnje, Đuranović navodi da proizvodnja nije sama sebi cilj, već da jedino ima smisla kada se ono što je proizvedeno može i prodati.

- Forsiranje domaće proizvodnje ima smisla ako se forsira potrošnja domaćih proizvoda. U suprotnom slučaju investicije u domaću proizvodnju su promašene investicije. Signali o tome što i u kojem obimu proizvesti dolaze sa tržišta. To govori da je ključ razvoja domaće proizvodnje u afirmaciji potrošnje domaćih proizvoda – naglašava Đuranović.

To što uvoz hrane iz godine u godinu raste, ukazuje Đuranović, govori da je naš koncept tržišta poljoprivrednih proizvoda već decenijama pogrešan. Podsjeća da je prošle godine na uvoz hrane, bez pića i duvana, potrošeno 808 miliona eura, što je četiri odsto više nego godinu prije. Odgovornost za stanje na tržištu poljoprivrednih proizvoda, kako ocjenjuje, snose kreatori poljoprivredne i ekonomske politike.

- U savremenom svijetu ideja liberalizma nije prihvatljiva na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Svaka država vodi računa da sačuva sopstvenu poljoprivrednu proizvodnju, kao i proizvodnju hrane, zato ne dozvoljava prodor liberalizma na tržište poljoprivrednih proizvoda ili to radi vrlo kontrolisano – objašnjava Đuranović.

Na smanjenje uvoza, kako ukazuje, mogu uticati četiri učesnika na tržištu hrane, odnosno domaći poljoprivredno-prehrambeni sektor, država, trgovinski sektor i potrošači.

- Osnovna kvalitativno-zdravstvena karakteristika, koja favorizuje domaće u odnosu na uvozne proizvode, jeste njihova svježina, uvažavajući kratak vremenski period od momenta proizvodnje do momenta izlaganja na policama marketa. Možemo reći da su domaći mliječni proizvodi juče bili na pašnjacima, danas u domaćoj mljekari, a već sjutra na trpezama potrošača. U okviru zdravstvenog aspekta kupovine domaćih proizvoda, vrlo važno je naglasiti da u proizvodnji domaćih proizvoda nema genetski modifikovanih sastojaka – navodi Đuranović.

Uticaj države, kako ocjenjuje, može biti dominantan za smanjenje uvoza hrane i povećanje domaće proizvodnje i to kroz budžetske, administrativne i marketinške mjere.

- Razvoj poljoprivredno-prehrambenog sektora je direktno proporcionalan sa veličinom agrobudžeta. Na agrobudžet u EU se gleda kao na investiciju, a ne kao na trošak, zato 43% zajedničkog budžeta EU ide za poljoprivredu, tako da su farmeri u EU bespomoćni bez državnih subvencija. Svjesni smo da u Ministarstvu poljoprivrede postoji saglasnost o neophodnosti daljeg značajnog povećanja agrobudžeta, koji bi svojom veličinom imao razvojni karakter. Smatramo da i u Ministarstvu finansija, kao nadležnom za kreiranje budžeta, mora da postoji razumijevanje da je budžetsko izdvajanje za poljoprivredu odliv koji nije trošak, već investicija koja obezbjeđuje višestruki povraćaj u narednim godinama, kao i da je budžetsko izdvajanje za poljoprivredu način čuvanja životnog standarda cjelokupnog stanovništva. Smatram da neposrednom budžetskom podrškom na koju otpada manje od 0,8% nacionalnog budžeta ne možemo obezbijediti prostu reprodukciju, a kamoli razvoj poljoprivrede – kazao je Đuranović dodajući da se na ovaj problem može uticati i kroz carine, prelevmane, kvantitativna ograničenja i antidamping carine, ali i marketinške kampanje u cilju promocije kupovine domaćih proizvoda.

Naglašava da su cijene nekih uvoznih proizvoda na našem tržištu i do 40% niže nego u zemljama odakle dolaze, čime se, kako navodi, nanosi velika šteta domaćim proizvođačima i državi. Ipak, kako ukazuje Đuranović, država nije uradila ništa po tom pitanju i pored više ukazivanja na ovaj problem.

Važan faktor u smanjenju uvoza jeste otvaranje domaćih trgovinskih lanaca prema domaćim proizvodima.

- Ako trgovinske firme zatvore vrata domaćim poljoprivrednim proizvodima, domaća poljoprivreda će se ugasiti. Na drugoj strani, ako trgovinske firme širom otvore vrata domaćim poljoprivrednim proizvodima, domaća poljoprivreda će se ubrzano razvijati. Kada kažem da širom otvore vrata, mislim da obezbijede dominantno učešće domaćih proizvoda na policama svojih marketa. Ako potrošač prepozna optimalnost odnosa cijene i kvaliteta domaćih proizvoda, on će donijeti odluku da kupi domaću hranu, ali ako domaćih proizvoda nema na policama marketa ili su teško vidljivi – potrošač nema mogućnost izbora – navodi Đuranović.

Iako ima različitih praksi, Đuranović ocjenjuje da se generalno na policama marketa najviše nude uvozni proizvodi, za razliku od razvijenog svijeta gdje takvi proizvodi budu na marginalnim pozicijama. Time se, kako navodi, razvija domaća poljoprivredno-prerađivačka industrija razvijenih zemalja.

- Pozivam trgovinske firme da širom otvore vrata domaćim proizvođačima, prošire njihove pozicije na policama, povećaju prodaju domaćih proizvoda i daju doprinos razvoju domaće poljoprivrede, održavanju i razvoju sela – poručio je Đuranović uvjeren da bi marketi na taj način stekli dugoročne simpatije potrošača.

Đuranović smatra da u Crnoj Gori još nije dovoljno razvijena nacionalna potrošačka svijest, odnosno potrošački ponos, kakav imaju potrošači u Španiji, Italiji, Francuskoj ili Hrvatskoj.

- Očigledno da za razvoj nacionalne potrošačke svijesti o značaju kupovine domaćih proizvoda treba dosta vremena, ali isto tako mislim da država kroz sistematizovane i kontinuirane marketinške kampanje može značajno da ubrza ovaj proces. Jako je važno shvatiti da se kupovinom domaćih proizvoda novac investira u sopstvenu državu, u sopstvenu budućnost i budućnost sopstvenih potomaka, a kupovinom uvoznih proizvoda se investira u druge države. Ponekad se čuje "kritički glas" potrošača prema političarima i protiv uvozničkog lobija, pri čemu potrošači nijesu svjesni da oni imaju presudnu moć, da oni donose odluku što i gdje će kupiti, da o tome ne odlučuju ni političari ni trgovci, već da je potrošač kralj kome se klanjaju i političari i trgovci, nastojeći da pridobiju njihovo povjerenje u glasačkom i trgovinskom procesu – zaključio je Đuranović.

Prema riječima Predraga Marojevića, direktora kompanije Monteklas koja uvozi i distribuira brašno i dodatke za pekarstvo i poslastičarstvo, cijene su stabilne, a značajnih povećanja nije bilo.

- Cijene brašna od početka godine su stabilne uz manja kolebanja od +/- cent po kilogramu, odnosno deset eura po toni, što je oko dva do tri odsto. Trenutno nemam najavu o promjeni cijene, što ne znači da do toga neće doći, jer su žitarice berzanska roba čija cijena zavisi od globalnih kretanja. Na primjeru pšenice se jasno može vidjeti da je cijena stabilna dok su koliko-toliko stabilna globalna kretanja, prvenstveno u sukobu Rusije i Ukrajine, čiji bi kraj značajno doprinio stabilizaciji – ukazuje Marojević.

Naglašava da je, u cilju amortizovanja globalnih kretanja koja utiču na naše tržište, potreban plan za srednjoročni i dugoročni period uz aktivno uključivanje države i trgovaca, hotela i poljoprivrednika.

- Smatram da bi na stabilnost, kratkoročnu ili srednjoročnu, moglo uticati formiranje robnih rezervi osnovnih životnih namirnica i pravilan način upravljanja njima, bez stvaranja monopola ili oligopola – kazao je Marojević dodajući da domaća proizvodnja u ovoj oblasti trenutno zadovoljava najviše 20 odsto potreba tržišta, imajući u vidu da trenutno funkcioniše samo jedan domaći mlin većeg kapaciteta.

Na pitanje - koliko domaća proizvodnja trenutno može zadovoljiti potrebe našeg tržišta, Milutin Đuranović navodi da postoji potencijal da se supstituiše uvoz.

- Kada stavimo u odnos vrijednost uvoza i proizvodnje hrane i pića dolazimo do podatka da se na euro ostvarene poljoprivredne proizvodnje uveze 1,33 eura poljoprivrednih proizvoda. Ova relacija (1:1,33) daje nam za pravo da kažemo da Crna Gora ima realnu mogućnost da povećanjem domaće poljoprivredno-prehrambene proizvodnje i realizacijom istog na domaćem tržištu supstituiše uvoz domaćom proizvodnjom. Na ovaj način bi se smanjio spoljnotrgovinski deficit u poljoprivredi i ukupni - bez povećanja izvoza. Ako bi se vrijednost domaće poljoprivredne – prehrambene proizvodnje povećala za 17 odsto, ova relacija bi se pomjerila u korist dominacije domaće proizvodnje. Čini se da, pored proizvodnje električne energije, povećanje poljoprivredne proizvodnje predstavlja jedinu djelatnost realnog sektora čiji razvoj može značajno da utiče na smanjenje spoljnotrgovinskog deficita – smatra Đuranović.

Naglašava da je bitno ponavljati da - ako svaki građanin dnevno potroši euro na domaću hranu, u Crnoj Gori će ostati 237 mil EUR, a uvoz hrane će se smanjiti za trećinu.

- Kupovinom uvoznih proizvoda 80% novca odlazi iz Crne Gore, a samo 20% ostaje, a kupovinom domaćih proizvoda 80% novca ostaje u Crnoj Gori, a samo 20% odlazi – istakao je Đuranović.