Rijetki minerali bez kojih se ne može - Od nalazišta do političke eksploatacije

- Bez njih ne bi bilo magneta u mom mikrofonu, tako da ne biste mogli da me čujete. Bez njih ne bi bilo sličnog magneta u mom mobilnom telefonu, tako da ne biste mogli da me vidite u boji. Bez jednog od retkih minerala ne bih mogla da uspostavim komunikaciju sa studijom. Dakle, bez njih se jednostavno ne može - kaže Ivana Miloradović, dopisnica RTS-a iz Londona.

Stručnjak za istraživanje tržišta firme CCS Insight Ben Vud upozorava da su resursi koji su od ogromnog značaja za čitav niz elektronskih uređaja, ograničeni.

- Zato, dok čitav svijet nikako da se zasiti te vrste uređaja, kontrola nad tim resursima postaje strateško pitanje za svaku državu i vladu - kaže Vud.

Bez rijetkih minerala ne bi funkcionisali vojni komunikacioni, laserski i radarski sistemi, kao ni sistemi za navođenje raketa. Ne bi bilo modernih vojnih aviona, kao ni nuklearnih podmornica. Nestala bi stelt tehnologija, kao i noćno osmatranje.

Direktor Obavještajnog centra za rijetke minerale doktor Gavin Mad naglašava da je vojni aspekt korišćenja rijetkih minerala izuzetno važan.

- Armije koriste i određene legure, hemikalije i katalizatore. Veoma je teško naći modernu tehnologiju, koja na direktan ili indirektan način ne koristi rijetke minerale. Dakle, izuzetno su važni, ali nažalost nose pogrešno ime. Oni nisu rijetki. Mnogih od njih ima barem koliko ima olova ili bakra. Možemo ih naći u izobilju u Zemljinoj kori. Problem nastaje kada želimo da eksploatišemo nalazišta tih minerala - tvrdi Gavin Mad.

Zemlje Briksa proizvode preko 92 miliona metričkih tona retkih minerala. Skoro polovinu proizvodnje drži Kina. Slijede Vijetnam, Brazil, Rusija i Indija.

Zapadne zemlje iskopaju 10% resursa Briksa. Najveći proizvođači su Sjedinjene Države, Australija, Kanada, Grenland i Švedska.

U tom svjetlu treba sagledati i najnovije političke inicijative američkog predsjednika Trampa, među kojima su i ideje o pripajanju Kanade i Grenlanda.

Zalihe u Ukrajini iznose samo 1,5% resursa kojima raspolaže Rusija. Koncentrisane su mahom u oblastima Donjecka i Luganska, koji su trenutno pod ruskom vojnom kontrolom.

Zato nije jasno na koja nalazišta se odnosi sporazum o eksploataciji rijetkih minerala, koji treba da potpišu Vašington i Kijev.

Analitičar sirovina firme Wood Mackenzie Džejms Vilorbi objašnjava da je eksploatacija tih resursa mukotrpan proces.

- Potrebno je da se izađe na teren i urade istraživanja. Zatim ih treba pretočiti u relevantne podatke. Treba biti siguran da je eksploatacija isplativa. Zatim treba naći investitore za izgradnju rudnika, treba obučiti radnike i tek tada se može početi sa preradom. Od otkrića resursa minerala sve do njihove eksploatacije potrebno je najmanje deset godina, a obično i duže. Tako dobijamo samo koncentrat, što je tek pola puta do prerađenog proizvoda. Potom slijedi prerada i izrada metala ili legure, koja može da bude ugrađena u bateriju ili laptop - ističe Džejms Vilorbi.

Direktor Obavještajnog centra za rijetke minerale doktor Gavin Mad smatra da izazov nije u tome da znamo gdje su nalazišta.

- Izazov je imati dovoljno energije, vodnih resursa i adekvatnu tehnologiju. Kina je u sve to dugo ulagala i može da vrši preradu mnogo jeftinije od ostatka svijeta. Time je razvila kontrolu nad preradom 90% odsto rijetkih minerala - kaže on.

Prerađeni rijetki minerali bili su izuzeti od carinskih nameta, koje je Donald Tramp uveo Kini tokom prvog mandata. Izuzeti su i sada.

Pod Trampovom palicom, američka vojna industrija je proširila ulaganja u nalazišta u Kaliforniji.

- Sjedinjene Države su iz godine u godinu na drugom ili trećem mjestu u svijetu po iskopavanju rijetkih oksida. One te rude izvoze u Kinu, gdje se one prerađuju, da bi se potom vratile u Sjedinjene Države i bile iskorišćene u raznim industrijskim granama - objašnjava Vilorbi.

Sjedinjenje Države ulažu i u nove tehnologije recikliranja rijetkih minerala. Cilj Evropske unije je da se 15% tih resursa od 2030. godine obezbjeđuje reciklažom.

Japan je vodeći u toj vrsti tehnologije, te Hitachi na primjer reciklira magnete iz električnih automobila i turbina na vjetar. Slični pogoni niču i u Australiji i na Novom Zelandu.

Analitičar sirovina firme Wood Mackenzie Džejms Vilorbi tvrdi da iz geopolitičkih razloga jača nastojanje da se nabavke vrše iz različitih izvora.

- To je važno zbog bezbjednosti lanca snabdijevanja. Pandemija koronavirusa nam je dokazala na kakve izazove nailazimo ako se vežemo za jedan lanac nabavke - kaže on.

Rastu ulaganja i u nove tehnologije, koje se ne oslanjaju na retke minerale. No, u međuvremenu svi putevi modernih tehnologija vode u Kinu i iz Kine. Britanija tvrdi da je zadovoljna saradnjom sa Pekingom. Za sada.