Luksuz i na srpskom selu - Kako se mijenja ruralni turizam, ko dolazi, koliko košta i šta nedostaje?

Seoski turizam u Srbiji doživio je pravu transformaciju – od skromnih domaćinstava s domaćom hranom i životinjama u dvorištu do luksuznih vila sa bazenima, baldahinima i saunama koje privlače nove kategorije gostiju. Pandemija je dodatno osnažila ovaj trend, a mnogi su tek tada otkrili bogatstvo ruralnih krajeva Srbije.

Miloš Gajić sa portala Selo.rs ističe da su nekada najčešći gosti bili porodice sa djecom koje su željele da djeca upoznaju život na selu, dok su danas to često zaljubljenici u prirodu, mladi koji traže mjesto za odmor i proslave, ali i firme koje organizuju team building događaje.

- Seoski turizam se znatno promijenio od svoje početne definicije od prije 20 i više godina. Nekada je podrazumijevao boravak u seoskom domaćinstvu, gdje su domaćini izdavali sobe koje su im bile u višku i obavezno imali domaću hranu u ponudi. Vrlo često je na domaćinstvima bilo domaćih životinja, pa su bake i deke ili roditelji dovodili djecu iz grada da upoznaju život na selu. Oni su ujedno bili i najčešći gosti. Tada je seoski turizam bio dopunska grana zarade - pojašnjava naš sagovornik.

Sajt Selo.rs postoji od 2003. godine, što ga čini jednim od prvih domaćih turističkih sajtova i prvim domaćim portalom za promociju seoskog turizma. Osnovala ga je Nacionalna asocijacija Seoski turizam Srbije, koja je za ovo vrijeme obišla cijelu Srbiju i sprovela preko 100 edukacija vlasnika na raznim skupovima.

Od prije pet godina seoski turizam počeo je da se mijenja. Vlasnici sada namjenski grade kuće i objekte za izdavanje u ruralnim krajevima, često luksuzno i moderno opremljene, smještene u planinskim selima, pored rijeka i jezera.

- To su često luksuzno i vrlo moderno opremljeni smještaji u planinskim selima, na rijekama, jezerima. Domaća hrana u takvim smještajima nije često zastupljena, jer vlasnici ne žive u tim mjestima, pa je samim tim i domaćih životinja sve manje. I tip gostiju se mijenja. Sada su to najčešće porodice sa manjom djecom, zaljubljenici u prirodu i zdrav život, ali i mlađi ljudi koji biraju najam ovakvih objekata za svoje kraće odmore ili pak proslave bitnih događaja - dodaje Gajić.

Pandemija Covid-19 značajno je doprinijela popularizaciji seoskog turizma u Srbiji. Zatvorene granice primorale su domaće turiste da istražuju ponudu unutar zemlje, što je rezultiralo otkrivanjem novih destinacija i povećanjem interesovanja za ruralni odmor.

- Covid-19 donio je velike promjene. Ironično, pozitivno se odrazio na seoski turizam kako tih godina, tako i danas. Naime tih godina kao što se svi dobro sjećamo, granice su ostale zatvorene, te smo htjeli, ne htjeli, morali da biramo destinacije po Srbiji. Tada dolazi do ponovnog otkrivanja sopstvene zemlje, pa pored popularnih destinacija, ljudi su otkrili da se ponuda značajno poboljšala i u selima i mjestima koje do tada nisu razmatrali. Naš sajt bilježi rast interesovanja pojedinih mjesta za 300 pa čak i 600% za planine poput Fruške gore, Zlatara ili donjeg Podunavlja koje je izuzetno atraktivno - navodi Gajić.

Nakon otvaranja granica, očekivano je došlo do smanjenja vanserijskog interesovanja, ali ono što je ostalo kao dugoročna korist jeste spoznaja domaćih turista da Srbija nudi izuzetno bogat izbor smještaja i atrakcija za kraće odmore – one zbog kojih su ranije putovali u zemlje regiona.

- Blagi rast koji je bilježen do 2019. sada se iz godine u godinu pretvara u sve značajniji trend, a ključni faktor za to bila je unaprijed pripremljena ponuda koja je spremno dočekala talas interesovanja pokrenut pandemijom - pojašnjava on.

Iako seoski turizam bilježi rast, postoje i određeni izazovi. Nedostatak infrastrukture u udaljenim selima, slab internet signal i nesigurne rezervacije predstavljaju neke od problema sa kojima se domaćini suočavaju.

- Dešava se da gosti otkažu boravak zbog vremenskih uslova, što može biti veliki problem za domaćine. Radimo na tome da ih motivišemo da reorganizuju svoje planove umjesto da ih u potpunosti otkažu - kaže Gajić.

Još jedan izazov jeste percepcija cijena. Dok su neki gosti spremni da plate kvalitetnu uslugu, i dalje postoji očekivanje da se bogata trpeza u seoskom domaćinstvu može dobiti po nerealno niskoj cijeni. Ovo često dovodi do toga da domaćini odustaju od ponude obroka, što može umanjiti autentičnost iskustva.

- I dalje postoji znatan broj gostiju koji očekuje da za velike i dobre trpeze po kojima su naša sela poznata, plate nerealno malu cijenu. Zbog toga domaćini ponekad odustaju od ove usluge u svojim smještajima. Upravo ovdje leži naš savjet svim budućim gostima da njeguju i cijene ovakva domaćinstva, kako bismo održali njihovu brojnost. O tome smo ranije i pisali u jednom tekstu - navodi naš sagovornik.

Država i lokalne samouprave kroz konkurse i subvencije podržavaju razvoj seoskog turizma, pri čemu su IPARD fondovi Evropske unije značajna prilika za one koji tek ulaze u ovaj posao.

- Na nivou države tj. Ministartva turizma postoje konkursi za bavljenje seoskim turizmom. Oni su često namijenjeni već registrovanim domaćinstvima. Nešto slično postoji i na nivou opština kao što je npr. Gornji Milanovac koji se smatra i jednom od najbogatijih opštima kada je ponuda seoskog turizma u pitanju. Od prije nekoliko godina postoje i značajniji fondovi EU, tzv. IPARD fondovi koji su namijenjeni i onima koji tek kreću da se bave ovim poslom. Radi se o značajnijim sredstvima, ali i o kompleksnijoj dokumentaciji koju treba pripremiti. Svakao se vrijedi uključiti u neki od njih, jer su dobra stimulacija da se krene i početno razvije posao - pojašnjava Gajić.

Naglašava da postoji veliki potencijal za dalji razvoj, ali da je neophodno ulagati u edukaciju vlasnika smještaja i ozbiljniji marketing na nacionalnom nivou.

- Seoski turizam može postati jedan od prepoznatljivih brendova Srbije u međunarodnim okvirima. Sve više turista traži autentična, neotkrivena mjesta, daleko od masovnog turizma. Naša prednost je u tome što nijedna druga zemlja u Evropi nije dominantna u ovoj oblasti, pa imamo priliku da budemo lideri ako na vrijeme preduzmemo odgovarajuće korake - zaključuje Gajić.