Srbiji i EPS-u prijeti međunarodna arbitraža "teška" 795 mil USD - Država i Kinezi u velikom sukobu zbog Kostolca

Umjesto da kineska kompanija China Machinery Engineering Corporation (CMEC) bude novčano odgovorna zbog višegodišnjeg kašnjenja na izgradnji TE Kostolac B3, ona preti kaznom Srbiji, i to u vrijednosti od čak 795 mil USD, koju će zatražiti od međunarodne arbitraže, jer smatra da prekoračenje roka od četiri godine, nije njihova, već krivica EPS-a. Ako se odluče na taj korak, EPS i država bi odgovorili protivtužbom i svojim odštetnim zahtjevom od više stotina miliona evra, koliko je izgubljeno uvozom struje zbog neblagovremenog završetka ovog pogona, saznaje NIN.

Do ovakvog epiloga moglo bi uskoro da dođe ako se cio slučaj ne riješi na najvišem državnom nivou između Beograda i Pekinga, jer je "klinč" u koji su ušle dvije strane, takav da samo oni mogu da zaustave ovaj finansijski rat. Prvi korak ka ovom sukobu napravili su Kinezi, koji su krivca za svoje veliko kašnjenje u izgradnji pogona našli u inflaciji uslovljenoj koronom i ratom u Ukrajini, ali i u EPS-u, koji je, po njima, promenio obim ugovorenih poslova. Po prvom osnovu, inflaciji, potražuju 390, a po drugom 405 mil USD. Ako Kinezi dobiju eventualnu arbitražu, to bi moglo da znači da bi nas, sa već već isplaćenih 715 miliona, ovaj projekat mogao koštati čak 1,5 mlrd USD. U tom slučaju, Beograd bi mogao da plati veoma visoku cijenu "čeličnog prijateljstva" sa Pekingom, zasnovanom na međudržavnom sporazumu Kine i Srbije iz 2009. godine.

Razlog za to pucanje krije se u činjenici što, iako je projekat zvanično završen i predat EPS-u na korišćenje sredinom decembra prošle godine, pregovori oko toga ko je kriv za maratonsku gradnju, još nisu. Oni se, po saznanjima NIN-a, vode daleko od očiju javnosti već godinu dana, ali bez uspjeha, jer Kinezi ne žele da odustanu od revizije cijene definisane ugovorom iz novembra davne 2013. godine. Po tom dokumentu, predviđena je izgradnja bloka snage 350 megavata do kraja 2019. godine, dok je tokom 2014. trebalo da se pribave dozvole i saglasnosti i udari kamen-temeljac. Međutim, kamen-temeljac je postavljen tek u novembru 2017. godine, iako je te 2013. godine tadašnja ministarka energetike Zorana Mihajlović rekla da je "s partnerima iz Kine dogovoreno da se poštuju rokovi".

Rokovi nisu poštovani, pomjerani su prvo na 2020. pa 2022. i 2023, a epilog se video tek decembra 2024. godine, kada je pogon Kostolca predat na korišćenje EPS-u. Sa njegovom predajom saga o srpskom Skadru na Bojani, nije, jer CMEC traži reviziju ugovorene cijene. Tu reviziju je pokušala da izdejstvuje njihova ekspozitura u Srbiji, međutim, pošto nije uspjela, u cio slučaj se umiješao predsjednik ove kineske državne firme, Fang Janšui, koji je juna 2024. godine, došao u Beograd. Prilikom te posjete razgovarao je sa srpskim zvaničnicima, kojima je jasno stavio do znanja da neće odustati od zahtjeva o nadoknadi štete, i da će ako im ona ne bude isplaćena, pravdu zatražiti pred međunarodnom arbitražom. Osnov za takav postupak je našao u nizu događaja i okolnosti za koje kineska strana navodno nije kriva, a koji su doveli do uvećanja troškova izgradnje, pa sada traže nadoknadu.

Srbija je, po saznanjima NIN-a, pokušala da pregovorima nađe kompromisno rješenje, ukazujući i na propuste Kineza u ovom poslu, ali samouvjereni Janšui, pruženu ruku nije prihvatio. Odlučio se da njegove tvrdnje potvrdi i međunarodna arbitraža i zbog toga angažovao dva konsultanska tima, sa srpskim stručnjacima, kojima je dao nalog da nađu pravni osnov, po srpskim zakonima, za nadoknadu štete i procjene kolika je ona. Izvor NIN-a iz kompanije CMEC, koji je upoznat sa cijelim slučajem, navodi i da je Januši lično, prilikom junske posjete Beogradu, vodio pregovore sa konsultanskim timovima.

- Te pregovore je nastavio da vodi tim CMEC iz Beograda, uz konsultacije sa centralom, pa je ugovor potpisan u julu. Pritom, članovi ta dva konsultantska tima, jedni za druge nisu znali. U njima su bili ugledni pravnici, inženjeri građevine, elektrotehnike, kojima je dat nalog da nađu pravni osnov za nadoknadu štete. Još prilikom direktnih razgovora sa Janšuijem, konsultanti su saopštili da pravni osnov za ovakve zahtjeve postoji u Zakonu o obligacionim odnosima, u kome stoji član koji definiše da do korekcije cijene može da dođe ako inflacija pređe prag od 10%. U tom slučaju revizija je moguća zbog značajnog povećanja troškova materijala i rada. Takva situacija je bila u periodu izgradnje, odnosno 2022. godine, zbog čega su troškovi materijala i rada uvećani - objašnjava sagovornik.

On dodaje da su konsultantski timovi svoje izvještaje dostavili CMEC-u početkom 2025. godine.

- Prema izvještaju jednog srpskog tima, procena je da kineska kompanija po osnovu inflacije ima pravo na nadoknadu štete od 140 mil USD, dok je drugi tim stručnjaka došao do brojke od 190 miliona. Važno je da se kaže da su predstavnici CMEC tražili od konsultantskih timova informacije gotovo na mjesečnom nivou i da su i prije dostavljenog zvaničnog izvještaja imali okvirne brojke, koje im se nisu dopale. Zato su angažovali i kineske stručnjake, koji su potom taj iznos uvećali više od dva puta, i, pored inflacije, dodali i druge razloge za uvećanje odštetnog zahtjeva. Njihova računica je da je uvećanje troškova po osnovu inflacije 390 mil USD, a dodatnih 405 mil USD odnosi se na kašnjenje zbog promjene obima posla od strane EPS-a. U tih 405 mil USD obračunali su kašnjenje u projektnoj dokumentaciji naručioca, odnosno EPS-a, uključujući i Studiju o procjeni uticaja na životnu sredinu, idejno rješenje i sam projekat. Naveli su i kašnjenje u dobijanju upotrebnih dozvola, pa se po osnovu CMEC suočio sa problemima u pribavljenju upotrebnih dozvola i za postojeće objekte koji su zahtijevali rekonstrukciju - navodi izvor NIN-a i dodaje:

- Uvrstili su i kašnjenje u predaji djelova gradilišta od strane EPS-a , što je uticalo na početak izvođenja radova na više sistema u okviru projekta. Pored toga, EPS je za vreme izvođenja radova, kako navode Kinezi, izmijenio delove u tehničkoj dokumentaciji. Kao posebna stavka koja je ukalkulisana je i pandemija kovida 19, ali i rusko-ukrajinski rat, koji su ozbiljno poremetili dostupnost radne snage i lanca snabdijevanja - ukazuje on.

Iz svega navednog jasno se vidi da su Kinezi pobrojali sve eventualne EPS-ove greške, a da su svoje zaboravili. Pritom, kako navodi sagovornik iz CMEC-a, postoje indicije da su neke stavke dva puta obračunavane, pa u dijelu od 405 mil USD postoje značajna potraživanja koja su takođe posljedica inflacije, zbog čega se stiče utisak da se po istom osnovu, novac potražuje dva puta. Ovo tim pre što kineski konsultantski tim nije precizno objasnio ni pokazao kalkulaciju za iznos od 390 mil USD, zbog čega nije moguće utvrditi njegovu strukturu. Prema saznanjima NIN-a, pred međunarodnom arbitražom, Kinezi će ići sa ovom, a ne procjenom srpskih konsultantskih timova, u procesu koji bi trebalo da se vodi po pravilima Međunarodne trgovinske komore u Parizu.

Ugovorom iz 2013. godine ukupna vrijednost projekta druge faze modernizacije TE Kostolac iznosi 715 mil USD i podrazumijeva i proširenje ugljenokopa Drmno. Najvećim dijelom finansiran je iz kredita kineske EKSIM banke sa fiksnom kamatnom stopom od tri odsto godišnje, uz grejs period od pet godina i rok otplate od 20 godina.

NIN je pokušao da ove, ali i druge nejasnoće, razjasni sama kompanija CMEC, kojoj su poslata pitanja, međutim, odgovori do zaključenja broja nisu stigli. Ni od EPS-a nije bilo odgovora vezanih za cio ovaj slučaj, kao i na pitanje da li će Kinezima odgovoriti protivtužbom u slučaju da zaista dođe do međunarodne arbitraže na kojoj bi Kinezi potraživali pomenutih 795 mil USD.

Sagovornik NIN-a iz Vlade Srbije kaže da je država angažovala svoj konsultantski tim koji je procijenio štetu, koja je napravljena zbog propusta Kineza.

- Da je propusta bilo neadekvatnim pristupom CMEC-a ovom poslu, pokazuje i primjer termoelektrane Stanari u Republici Srpskoj, sličnog kapaciteta, koja je izgrađena za 3,5 godina, duplo brže od Kostolca. Srpska strana je pripremila nekoliko verzija odštetnog zahteva, a koju će staviti na sto zavisi od perioda koji će odštetni zahtjev obuhvatiti. Od toga i zavisi koliko će se kao nadoknada potraživati od Kineza, a iznosi se kreću od 300 mil EUR, ako se traži samo za godinu dana izgubljenih para tokom velike energetske krize, do značajno većeg iznosa, ako se uračunavaju i preostale godine kašnjenja projekta. Ne treba zaboraviti da je zbog nezavršenog pogona Kostolac B3, Srbija morala da uvozi značajne količine struje u periodu energetske krize - objašnjava sagovornik iz Vlade.

Da je to tako posredno je potvrdila i ministarka energetike Dubravka Đedović-Handanović u nedavnom intervjuu Blicu, kada je na pitanje koliko je zbog kašnjenja uvećana cijena koštanja Kostolca, odgovorila da smo uprkos svim izazovima na projektu u prethodnim godinama, prije svega zbog kovida, više oštećeni time što nismo ranije imali ovu TE u sistemu, jer bismo imali dodatnu sigurnost tokom energetske krize, ili pak, dodatne prihode od izvoza.

Kako će se ova rašomonijada završiti, neizvjesno je. Stručnjaci kažu da nije dobro da se ovakvi nesporazumi rješavaju pred međunarodnom arbitražom.

- U stručnim krugovima je poznato da postoje nesporazumi na relaciji EPS - CMEC oko toga ko je kriv za kašnjenje projekta Kostolac B3. Po mojim saznanjima pregovori oko toga vode se godinu dana i ako postoji najava da će cio slučaj završiti pred međunarodnom arbitražom, onda oni nisu urodili plodom. To je loša vijest, jer će uvećati troškove i jednoj i drugoj strani. Pritom, u arbitražnim procesima gotovo nikada se ne usvoje traženi iznosi oštećene strane. Znam jer sam bio dio tima koji je vještačio u nekim sličnim slučajevima. U ovoj situaciji je veoma važno da EPS angažuje vještake koji će jasno definisati odštetne zahtjeve koji su nastali zbog neproizvedene struje u ovom pogonu. Dakle, nije dobro ako se dođe do međunarodne arbitraže jer CMEC u roku od godinu dana treba da otkloni i uočene nedostatke. Međutim, ne mislim da cio slučaj može da se odrazi na prijateljske odnose Srbije i Kine, jer se u Srbiji već vode sporovi protiv njihovih kompanija - objašnjava Željko Marković, stručnjak za energetiku.

Domaći stručnjaci koji se bave međunarodnim arbitražnim postupcima pojasnili su da ovakvi postupci, zbog složenosti materije, traju više godina.

- Uglavnom tri do četiri godine, ako se radi o komplikovanijim sporovima. Rijetki su slučajevi da je taj rok manji. Kada se donesu odluke arbitražnog tribunala, one su obavezujuće za sve strane koje su potpisnice arbitražnog sporazuma, što znači da nije važno iz koje su države stranke. U tim postupcima angažuju se iskusni, kako domaći tako i strani vještaci, koji imaju dobru reputaciju u ovakvim postupcima. Nerijetko, posebno ako je riječ o komplikovanim finansijskim vještačenjima, postupci se povjeravaju stranim stručnjacima. Što se troškova postupka tiče, inicijalno svaka strana snosi svoje, a na kraju procesa arbitražni tribunal donosi odluku koja strana treba da nadoknadi troškove i u kom iznosu – pojašnjavaju stručnjaci koji se bave ovom materijom.

Ipak, neki stručnjaci navode da su se Kinezi odlučili za arbitražu jer bi se, po ugovoru sa Srbijom, ona vodila u Pekingu, uz primjenu kineskih zakona, a odluka bi bila obavezujuća za obje strane i to bez prava žalbe.

- Ako je tako i u slučaju Kostolca, onda je jasno da je to nepovoljno za Srbiju i EPS jer bi bilo "Kinezi te tuže, Kinezi ti sude". Srbija je u podređenom položaju, jer je otežavajuća okolnost što nemamo dovoljno ljudi koji poznaju kinesko zakonodavstvo, pošto ako je ovo tačno, onda se arbitraža vodi po kineskim zakonima – naveo je Mahmud Bušatlija, savetnik za infrastrukturni razvoj i investicije.

Sve u svemu, tajni poslovi sa Kinezima, postaće pred međunarodnom arbitražom, u slučaju EPS-a, javni. Ako do nje dođe, postoje nagovještaji da će Srbija cijenu čeličnog prijateljstva skupo platiti.