Rat za srpske kubike i kilovate – Retrospektiva 2024, investicije u oblasti ENERGETIKE I KOMUNALNE INFRASTRUKTURE

Vjerovatno nikad od prve polovine sedamdesetih i naftnog šoka, kada je sa 3 dolara barel nafte krenuo ka nama poznatim cijenama, nije pitanje života – istovremeno dok o pitanjima smrti sve više odlučuju sve banalnije mašine, poput dronova kojima se upravlja sa "pametnog" mobilnog telefona (izem ti pamet!) – zavisilo toliko od energije koju nam daju karbonski ili ekološki čisti potencijali. Na koncu, i snaga atoma. Nije od toga pobjegla ni Srbija, ušuškana, pomalo u zavjetrini Trećeg svjetskog rata, u kojem bi protiv Amerikanaca, kako reče jedan odskora manje popularan istoričar, navijala i da zarate sa vanzemaljcima, ali to ipak ne znači da bi se drage volje samoubila – zbog braće Rusa.

Da se i srpskom svijetu smrzlo oko stomaka od ove teme, pokazuje i to što je naš najčitaniji energetski tekst prošle godine, sa brojkama kao omanji skandal u rijalitiju, bila – retrospektiva ulaganja u energetiku tokom prethodnog Ljeta Gospodnjeg! Kao da se, da ne čuje zlo, bojimo da bi to ljeto moglo da bude poslednje (toplo). A i tematika u tom tekstu, posle velike energetske krize – pošto smo okrenuli EPS na ražnju – bješe sveobuhvatna, od gradnje RHE Bistrica kao nacionalnog prioriteta – nikako da počne – do naftovoda za Mađarsku – sad bi nam dobro došao – i hidroelektrana na Ibru za čiju gradnju smo i firmu osnovali još za Tadića.

Osim toga, evo šta su još rado čitali naši ljudi, zasad uz (štedljivu) sijalicu i sa komunalnog izvora struje:

Rumunija je odbacila gradnju Đerdapa 3! Narod koji ima izreku da u komšiluku od prijatelja raspolaže Crnim morem i Srbinom, jednako poštuje i svoje interese, te nam od romanskog populusa i senata stiže glas da bi, novi, reverzibilni Đerdap u srpskim brdima – smanjio dotok na romanskim turbinama. Nama bi, sa druge strane, to bilo gigantsko skladište energije za čase kada nam je najpotrebnija. Hoće li Bukurešt suzama povjerovati?

A onda, iznenađujuće, mnogo je pažnje izazvala vijest da je kineski konzorcijum raskinuo ugovor o gradnji prvog terminala za dotur prirodnog gasa na Kipar. Zabrinuli smo se izgleda za braću kiparske Grke – da ne odu na suprotnu stranu (onu koja se gasom snabdijeva brodovljem), mada je oko Kipra kao oko broda, svuda voda. Srbija nije uspjela da se spusti do plavog mora da bi imala svoj LNG terminal kao Hrvatska, stručnjaci govore da gasa u principu ima dovoljno i da može da stigne preko Mađarske, ali po kojoj cijeni?

Proces konačnog zatvaranja dvije domaće termoelektrane nosi bronzu među novim pričama – kao da nam je, Bože sačuvaj i zabrani, pomalo žao tih trovačnica... koje su nam grejale TA peć decenijama jeftinom strujom preko noći (mada pitanje grijanja kupatila sistemski nikada nismo riješili). Krajem godine, međutim, pojavila se nova mogućnost – šansa za drugi život ovih prežaljenih objekata: u TE kolubara a i TE Morava mogla bi da gori – biomasa.

Zeleni vodonik – ekološko gorivo koje nastaje na ekološki održiv način – izbija među favorite u pokušaju spasavanja svijeta kroz energetsku tranziciju. Planeta se polako hladi od oduševljenja električnim automobilima Maskovog tipa, onih sa litijumskom baterijom, i moćna industrija sve više gleda ka takođe električnim kolima koja struju dobijaju iz vodoničkih gorivnih ćelija. A to znači da bi se gorivo opet dosipalo na pumpama. Njemačka vlada riješila je da finansira pilot-projekat proizvodnje zelenog vodonika u Srbiji, a projekat HyDSerbia sprovodiće firma Leipziger Energiegesellschaft. Početak je planiran skromno i kao "opipavanje pulsa", a ambicije su da se Srbija jednom premreži instalacijama zelenog vodonika. Ali prvo da to uradi Njemačka...

S obzirom na velike razlike u kvalitetu i hemijskom sastavu između ruskog i azerbejdžanskog gasa – a da smo od uvoznog plavog goriva ranije imali iskustva samo s ruskim – preduzeće Transportgas Srbija doo iz Novog Sada naručilo je izradu studije namješavanja gasa na transportnom sistemu. Azerbejdžanski gas stiže nam preko Bugarske, a moguće je da na to neki gledaju kao na još jedan nož u leđa od komšija i zapadnih sila (i od Azera?); kako bilo, predsjednik Vučić nimalo nije bio srećan kada je, početkom ove godine, saopštio da je iz tehničkih razloga Azerbejdžan primoran da prekine isporuke gasa Srbiji - srećom, pokazalo se da je drama bila suvišna i drugačiji gas ponovo nam stiže sa Kaspijskog mora.

Južnokorejski gigant Hyundai u oktobru je najavio skoro potpisivanje milijardu i po vrijednog ugovora sa Vladom Srbije o gradnji 1 gigavata solarnih elektrana u našoj zemlji, što je ubrzo i učinjeno. Na polju obnovljivih izvora, posle (starih) hidroelektrana i prvog EPS-ovog vetroparka, država će, tako, zakoračiti, dugim korakom, i u solarnu energetiku. Početak gradnje državnih solarnih elektrana najavljuje se za kraj ove ili početak naredne godine.

Veliku pažnju, posebno među našim profesionalnim pretplatnicima, izazvala je proljećna vijest da se odlažu postupci priključenja elektrana koje koriste varijabilne obnovljive izvore energije, usljed utvrđenog postojanja rizika po siguran rad elektroenergetskog sistema, a zbog nedostatka rezerve za balansiranje sistema. Planom razvoja prenosnog sistema Srbije za period od 2023. do 2032. godine, naime, utvrđeno je da su maksimalni kapaciteti OIE koje sistem može da balansira 5800 MW (4800 MW u vjetroelektranama i 1000 MW u solarnim kapacitetima), a to znači da neće moći baš svako da prodaje struju iz solarnih i vjetroelektrana...

Nikola Tesla je 1900. najavio da će gravitacija moći da se koristi za za pokretanje mašina, a ja sam to napravio praktično, kazao je u intervjuu za eKapiju istraživač i pronalazač Veljko Milković, akademik Srpske akademije izumitelja i naučnika (SAIN). Kod njegovog patentiranog dvostepenog mehaničkog oscilatora, naime, izlazna energija koja se proizvede je 12 puta veća od ulazne, a zakoni fizike, kako smo ih učili, kažu da ulazna energija mora biti veća. Ali ta dodatna energija nije ni iz čega, nego iz gravitacije. Može li Srbija da iskoristi otkrića i patente pronalazača iz Novog Sada?

A do zelene grane – drž’se uglja, Srbine! Elektroprivreda Srbije podnijela je resornom Ministarstvu zahtjev za odlučivanje o potrebi procjene uticaja na životnu sredinu za objekte prve faze industrijske i infrastrukturne zone površinskog kopa "Radljevo Sever". Radljevo je, naime, najmlađi površinski kop u kolubarskom basenu. eksploatacija je trebalo da počne još 2022, ali je kasnila nabavka opreme. U narednih šest decenija, ovaj kop bi trebalo da obezbeđuje do 13,5 miliona tona uglja godišnje, najavio je predsjednik Vučić. Time nam je na lijep način saopšteno do kada najmanje namjeravamo da kao energent koristimo ugalj.