NavMenu

Znate li kakav vam je vazduh u kancelariji, stanu ili školi? - Zahvaljujući inovaciji naučnika iz Instituta Vinča i na to ćemo uskoro dobiti odgovor

Izvor: eKapija Petak, 06.12.2024. 12:19
Komentari
Podeli
Novi uređaj je dizajniran tako da bude cjenovno povoljan i dostupan široj javnosti (Foto: Ivan Lazović)Novi uređaj je dizajniran tako da bude cjenovno povoljan i dostupan široj javnosti
Kako se približi zimski period i krene grejanje, a brojke o PM česticama i kvalitetu vazduha počnu da skaču, malo je onih koji sa budnom pažnjom ne prate ovakve izvještaje sa malih ekranima ili ne pretražuju popularne svjetske sajtove poput Waqi.info, IQAir i sl.

Međutim, ukoliko inovacija koju su patentirali naučnici iz Instituta za nuklearne nauke Vinča šire zaživi, svaka kuća bi mogla sebi da priušti jedan mali prenosivi uređaj za mjerenje kvaliteta vazduha, a za početak bar škole i predškolske ustanove – kako se iskreno nada dr Ivan Lazović, rukovodilac Centra operativa u Institutu Vinča, koji je zaslužan za ovaj patent.

Iako je naučni rad nešto čime se bavi od 2011. godine, najprije kao volonter u ovom institutu, potom i kao zaposleni u Laboratoriji za termotehniku i energetiku Instituta Vinča, a i prije toga se u detinjstvu uvijek interesovao za tehniku i tehnička dostignuća, ova inovacija na kojoj je sagovornik eKapije radio više godina podstaknuta je, kako to često biva kada su inovacije u pitanju, željom da se doprinese kvalitetu života sopstvene djece. A dr Lazović ih ima troje i sva su u tom predškolsko-školskom uzrastu. Istina, on je od početka svoje karijere uglavnom aktivno učestvovao u domaćim i međunarodnim projektima koji se bave energetski efikasnim rješenjima u zgradarstvu i unapređenjem kvaliteta vazduha, tako da je ovakav proizvod i logičan sljed događaja. A krajnji cilj koji je imao u stvaranju ovog uređaja je, kako kaže, da se podigne svijest o važnosti kvaliteta vazduha među korisnicima.

Dr Ivan Lazović (Foto: Ivan Lazović)Dr Ivan Lazović


- Cilj ovih uređaja je da mjere kvalitet vazduha u lokalnim područjima, da se uspostave lokalne mreže u sredinama u kojima najčešće i boravimo, u svom gradu, ulici, kancelariji, stanu, pa čak i neposredno pored sebe, gdje možemo imati uvid i u personalnu izloženost zagađujućim materijama. Da mjerenje kvaliteta vazduha nije samo prikaz brojeva, nego da se razumiju dešavanja u vazduhu i da se dođe do uzroka – navodi dr Lazović.

Signal učiteljici kad da otvori ili zatvori prozor

To, kako on kaže, znači da, na primjer, ako uređaj u učionici prikaže visok nivo CO2 jer je mnogo đaka u zatvorenoj prostoriji, pa onda oni počinju da bivaju i uspavani, onda učiteljica dobije signal od uređaja da otvori prozor i provetri prostoriju.

- Sa druge strane, kada su izazovi, odnosno faktori zagađenja napolju – recimo ako se pored škole gradi nešto, pa je velika količina cementa ili pijeska, onda uređaj prijavljuje da rizik dolazi spolja i to učiteljici daje signal da tada ne otvara prozore – objašnjava naš sagovornik.

On je inspiraciju za stvaranje uređaja dobio i kroz iskustvo rada na projektima i eksperimentalnim mjerenjima, u kojima je aktivno učestvovao i još uvijek učestvuje.

- Ideja je bila razviti uređaj koji ne samo da prati aktuelne standarde već i prevazilazi ograničenja postojećih komercijalnih rješenja – navodi dr Lazović za eKapiju.

On ovom prilikom posebno ističe da je uređaj rezultat višegodišnjeg timskog rada, kako kolega iz Instituta Vinča, tako i Instituta za rudarstvo i metalurgiju Bor: Marije Živković, doktora hemijskih nauka, Više Tasić, doktora elektronskih nauka, i Uzahira Ramadanija, doktoranda na Mašinskom fakultetu u Beogradu, kao i drugih kolega.

U planu osnivanje startapa

Inovacija je već prijavljena kao mali patent u Zavodu za intelektualnu svojinu Republike Srbije, a u planu je i osnivanje startapa. To je onaj značajan faktor od kojeg zavisi kada će ovaj novi, mali mobilni uređaj moći da se nađe u privatnim domovima, školama ili vrtićima.

- Naš uređaj za mjerenje kvaliteta vazduha odlikuje se brojnim prednostima koje ga čine jedinstvenim na tržištu. Prije svega, dizajniran je tako da bude cjenovno povoljan i dostupan široj javnosti, što omogućava većem broju korisnika da prate kvalitet vazduha u svojoj okolini. Osim toga, uređaj je izuzetno praktičan – jednostavan je za korišćenje i lako prenosiv, čime omogućava mjerenje na različitim lokacijama, u skladu sa potrebama korisnika – dodaje dr Lazović, napomenuvši da je teško procijeniti buduću cijenu ovog proizvoda s obzirom na to da će to zavisiti od mnogo faktora: da li mjeri samo gasove ili i čestice, da li je umrežen, koliki broj senzora će imati, da li je digitalizovan i slično.

Pri razvoju ovog proizvoda koji je trajao oko godinu dana, posebna pažnja posvećena je unapređenju funkcionalnosti.

Cilj inovatora je da uređaj ima bar svaka škola ili vrtić (Foto: Ivan Lazović)Cilj inovatora je da uređaj ima bar svaka škola ili vrtić

- Implementirali smo dodatke koji nisu prisutni kod većine komercijalnih uređaja, čime se postižu tačniji i detaljniji podaci o kvalitetu vazduha. Ove karakteristike čine naš uređaj ne samo pouzdanim već i prilagođenim svakodnevnim potrebama korisnika, čime doprinosimo unapređenju kvaliteta života i svijesti o važnosti očuvanja životne sredine – navodi sagovornik eKapije.

Kad je riječ o pouzdanosti uređaja, dr Lazović ističe da nove tehnologije IoT i low-cost senzori imaju prednosti, ali i mane.

Tačnost u mjerenju

- Nedostatak low-cost senzora u odnosu na referentne uređaje je tačnost u mjerenju. Zato smo u razvoju ovih uređaja više pažnje posvetili kalibraciji, kao i korišćenju mašinskog učenja kao alata za poboljšanje tačnosti i preciznosti. Takođe, ovi uređaji mogu da prikazuju rezultate mjerenja u vremenu bliskom realnom na svojim monitorima, a moderan dizajn i kompaktnost ga čine poželjnim za svaki dom ili kancelariju – navodi naš sagovornik.

On i njegov tim trenutno rade na unapređenju uređaja, a istovremeno i istražuju mogućnosti za dalji razvoj kroz povratne informacije korisnika i dodatne analize.

- Planiramo da kroz dalje učešće na nacionalnim i međunarodnim projektima radimo na razvoju i široj primjeni ovakvih uređaja, a razmatramo i formiranje startapa – dodaje dr Lazović ističući da je jedan od planova i da konkurišu za tu namenu za sredstva od Fonda za inovacionu djelatnost Srbije.

A ovo nije jedini uređaj na kojem dr Lazović radi sa članovima svog tima.

- Trenutno radimo na patentiranju još jednog sličnog uređaja, koji će koristiti senzore za mjerenje gasova, dok se postojeći uređaj fokusira na mjerenje čestica. Jedna od naših ključnih ideja za budućnost je da razvijemo integrisani uređaj koji će moći da mjeri i čestice i gasove, pružajući kompletnu sliku o kvalitetu vazduha u jednoj jedinici. Ova vizija nas motiviše da nastavimo sa inovacijama i unapređenjem naših rješenja – zaključuje dr Lazović.

Danijela Stanimirović-Gavrilov
Šta imamo u krugu od:
1 km
2 km
3 km
5 km
10 km
15 km
Fotografije:
Opis:
Institut za nuklearne nauke „Vinča” osnovan je 1948. godine kao istraživački centar za realizaciju nuklearnog programa SFR Jugoslavije.

Oblasti istraživanja su: fizika, hemija, biologija, energetika, zaštita od zračenja i zaštita životne sredine, zdravlje i životna sredina, nauka sa akceleratorima, nauka o materijalima. Sve ove oblasti pripadaju grupi prirodnih i tehničkih nauka. Zbog multidisciplinarnosti rada u institutu, on je sposoban da odgovori na glavne strateške pravce istraživanja koji su postavljeni na nivou države: novi materijali i nanonauke, energetika, biomedicina i zaštita životne sredine.

Institut za nuklearne nauke „Vinča” osnovan je 1948. godine kao naučni centar za istraživanje najsavremenijih tema u osnovnim prirodnim naukama — fizici, hemiji i biologiji. Zapravo, baš tim redom. Zadatak da osnuje institut dobio je profesor Pavle Savić, fizikohemičar, koji je pozvan nazad u Jugoslaviju iz Instituta za fizičke probleme u Moskvi, gde je radio u laboratorijama akademika, kasnije Nobelovca, Pjotra Leonidoviča Kapice od poslednje godine Drugog svetskog rata.

Izgradnji Instituta za ispitivanje materija, kako ga je zvao, odnosno Instituta za fiziku, kako je kasnije glasio zvanični naziv, Pavle Savić je posvetio sve svoje snage, volju i predanost. Uz njega je učestvovalo nekoliko kolega entuzijasta, ali je sve bitnije poslove uradio upravo on sam. Zna se, recimo, da je većinu početnih laboratorija (za fiziku, hemiju i biologiju) sam projektovao i nadgledao izgradnju, tako što je boravio u blizini gradilišta, na seoskom imanju i spavao na slami u ambaru. Kasnije je koordinisao opremanje instituta instrumentima za naučna istraživanja, koje je dobrim delom uspeo da dobije iz inostranstva na račun ratnih reparacija.

Okupio je u Institutu tadašnju mladu naučnu elitu Jugoslavije, uglavnom od stručnjaka entuzijasta koji su tek završili školovanje. Radila su se istraživanja koja su definitivno dala prepoznatljiv doprinos početku takozvane „nuklearne ere” u svetu.

U prvo vreme najviše su bila zastupljena istraživanja iz fizike i hemije, a nakon par godina institutu se pridružuje i Dušan Kanazir, koji otpočinje razvoj bioloških disciplina, pre svega u vezi sa efektima radioaktivnog zračenja. I Kanazir i Savić kasnije su bili predsednici Srpske akademije nauka i umetnosti.

Ubrzo nakon početka, institutu je bila namenjena realizacija državnog nuklearnog programa istraživanja, koji je okončan 1968. godine. Od te godine institut nastavlja istraživanja u okviru mešovitog (ne samo nuklearnog) koncepta. (Wikipedia)
Vidi sve
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.