Irska razvija projekat koji starim lopaticama vjetroturbina daje novi život

Energija vjetra kao jedan od glavnih obnovljivih izvora dobija sve veću ulogu u energetskoj tranziciji i postizanju klimatskih ciljeva, ali vetrenjače imaju ograničen radni vijek pa je nastao problem šta raditi sa turbinama kojima je istekao rok trajanja.

Veći dio, oko 85 odsto vetrenjača koji je napravljen od betona, čelika, bakra ili aluminijuma može na neki način ponovo da se upotrebi, ali lopatice ne mogu da se recikliraju i zbog staklenih vlakana u svom sastavu nisu biorazgradive.

Umjesto da se spaljuju ili zakopavaju, što je do skoro bila uobičajena praksa u cijelom svijetu, lopatice vetrenjača u Irskoj su počele da se koriste kao nosači mostova, djelovi klupa ili stajališta za bicikle, pa tako umjesto otpada postaju građevinski materijal.

U cilju potpune transformacije otpada industrije vjetra u resurse za cirkularnu ekonomiju, u Irskoj je pokrenut projekat Eirblejd (EirBlade) koji se upravo bavi problemom odlaganja zastarjelih lopatica vjetroturbina.

Liderka projekta, profesorka irskog Tehnološkog univerziteta Manster Vesna Jakšić Nedeljković izjavila je za portal Zelena Srbija agencije Beta da je svrha projekta, koji finansira Evropska unija, da se napravi nacionalna digitalna baza podataka sa svim informacijama koje omogućavaju prenamjenu lopatica vjetroturbina koje nisu više u upotrebi.

Irska ima gotovo 400 vjetroparkova u kojima je u prvoj polovini ove godine proizvedeno 34 odsto električne energije i među zemljama je sa najvećim udjelom energije vjetra u energetskom miksu.

Taj procenat će porasti u narednim godinama sa izgradnjom novih vjetroparkova na kopnu i moru koji će pomoći Irskoj da ispuni svoje ciljeve u sektoru obnovljivih izvora i da smanji emisije ugljen-dioksida za više od 50 odsto do 2030. godine.

Međutim, sa novim vjetroelektranama nastaje i novi problem – odlaganje lopatica čiji je prosječan vijek trajanja oko 20 godina.

U Irskoj sledeće godine treba da bude povučeno iz upotrebe 11.000 tona lopatica vjetroturbina. Procjenjuje se da se za svaku tonu ponovo upotrijebljenih lopatica, koje ne završe na deponiji, uštedi 342 kilograma ekvivalenta ugljen-dioksida.

Prema riječima Jakšić Nedeljković, lopatice mogu biti nova sirovina koja će se koristiti u građevinarstvu, a za to je potrebno kreirati centralizovanu data bazu da bi se znalo tačno koliko ima vetrenjača, odnosno lopatica.

- Materijal koji dolazi iz rotora vetrenjača, odnosno lopatica, ne može prirodno da se razgrađuje, a tehnologije koje postoje za njihovu reciklažu su za sada jako rijetke i skupe. Dok ne stignu nove tehnologije, lopatice razmontiranih turbina mogu da budu korišćene kao sekundarna sirovina za, na primjer, gradnju mostova, stajališta za bicikle, stanica za prenos električne energije, ulični namještaj kao što su klupe, stolovi - objašnjava Jakšić Nedeljković.

Dok projekat Eirblejd omogućava tehničko izvođenje konstrukcija, od ispitivanja materijala, do proračuna i dizajna, njihov industrijski partner, startap kompanija Blejd bridž (BladeBridge) iz Korka od lopatica pravi održive, korisne proizvode i infrastrukturu, osiguravajući da ništa ne završi na deponiji.

Jedan takav primjer je pješački most čija su dva glavna nosača napravljena od lopatica. To je drugi takav most u svijetu, otvoren samo nedelju dana nakon što je sličan most od lopatica otvoren u Poljskoj.

- Interesantno je da u toku projekta nismo znali koji je sastav niti jačina materijala, ništa nismo znali o toj lopatici nego smo morali da idemo unazad, inženjerski da dokažemo koja je nosivost, kapacitet materijala, kako je napravljen materijal, da bismo dokazali da će da izdrži opterećenje. Povrh svega, iako je pješačko-biciklistički most, morali smo da ga konstruišemo za saobraćaj jer preko njega mora da bude moguć prelaz vozila policije, hitne pomoći i vatrogasaca - rekla je Jakšić Nedeljković.

Ona je dodala i da je pravljeno mnogo uličnog namještaja u saradnji s lokalnim samoupravama, koje mnogo novca ulažu u "zelene" puteve – pješačke i biciklističke staze.

Projekat Eirblejd se sprovodi u Korku na jugu Irske, a očekuje se da će njegovi rezultati imati uticaj na nacionalnom i potencijalno međunarodnom nivou. Trenutno je u drugoj fazi razvoja i očekuje se odgovor Evropske komisije i Naučne fondacije Irske o nastavku projekta.

U narednoj fazi Jakšić Nedeljković planira da napravi pravilnik koji bi postao dio zakonodavstva, a koji bi služio da se još na gradilištu, kada se turbine demontiraju, procenjuje koje lopatice mogu da se koriste i za koju namjenu, a koje moraju dalje da se procesuiraju.

Takođe je u planu aplikacija pomoću koje može tačno da se utvrdi gdje se nalaze vjetroparkovi, koliko imaju turbina i kog tipa, kada im se završava radni vijek.

Krajnji cilj je da ovakva baza podataka bude napravljena na nivou svake zemlje i cijele Evropske unije.

U razgovoru za Zelenu Srbiju, tokom posjete Irskoj u okviru projekta "Puls Evrope – medijske posjete EU", Jakšić Nedeljković je kazala da sada i sami proizvođači vjetroturbina rade na unapređenju tehnologija tako da lopatice, kada im istekne radni vijek, mogu da dobiju novu namjenu.

Vetrenjače mogu da rade 20 do 25 godina i rijetko im se daje dozvola za produžetak života, i to do pet godina, posle čega moraju da se razmontiraju.

U Irskoj, rekla je Jakšić Nedeljković, sada insistiraju na mijenjanju zakona kako bi se olakšalo dobijanje dozvole za izgradnju vjetroparkova i za produžetak rada posle 20-25 godina, kao i na dobijanju dozvola za razvijanje farmi vetrenjača na moru, gdje mogu da dobiju mnogo veću energiju.

- Za to vam je potrebno more, teritorija u moru i dobar vjetar, a Irska sve to ima - rekla je Jakšić Nedeljković, dodajući da je Irska u velikoj mjeri bila energetski zavisna od Velike Britanije i Francuske i da sada pokušava da izgradi svoju infrastrukturu.

Ona je dodala da u Irskoj već sada rade na razvoju novih obrazovnih profila potrebnih za rad vetrenjača na moru, uključujući inženjere, servisere, instalatere, medicinske radnike i kapetane brodova.