Prijava

Moja eKapija

Kontakt

Početna

Vijesti

Ljudi i vino ponovo stanuju ovde - Filmska priča mladih vinara povratnika u borbi za stari sjaj Rajačkih pivnica (FOTO)

Izvor: eKapija

Utorak, 29.10.2024.

09:03

Komentari

Podeli

Marko, Jelena, Nemanja, Smiljana i Kristina iz pivnica i vinarija Tenuta Est, Zagorac, Butke, Raj i Dalia (Foto: Jelena Zagorac)

Kada je u 19. vijeku filoksera napala vinograde širom Evrope, pa to najviše pogodilo Francusku, inače poznatu po vinima, tamošnji vinogradari su u tom trenutku pokušavali da nađu krajeve kojima ova biljna vaš nije uništila zasade i koji bi mogli da budu spas za očuvanje francuskog vinarstva. Po broju sunčanih sati, kvalitetu pjeskovito-krševite strukture zemljišta zbog kojih se filoksera, kažu neki, ovdje nije proširila, kao i ostalim prednostima terena, Francuzi su zamjenu za svoja vinogorja, a ponajviše Bordo, našli u našoj Negotinskoj krajini, i to u selima Rajac, Rogljevo i Smedovac.

I ma koliko da je ovaj kraj još od starih Rimljana imao razvijeno vinogradarstvo i prepoznatljiva vina, cijela Negotinska krajina je zapravo u ovom periodu doživjela pravi procvat. Vina iz ovog kraja u to vrijeme pila su se na dvorovima širom Francuske, Engleske i Rusije. A francuski vinari su, kako kažu neke od priča iz ovog kraja, davali silne dukate ("napoleone") za ovdašnja vina, izvozili ih za Francusku, a potom dalje gdje sve ne, ali pod njihovom etiketom. Takođe, brinuli su se i o njezi grožđa, o kalemovima, preradi, ali su, uz to, insistirali i na gradnji specifičnih objekata od kamena i drveta, u kojima bi se ta vina pravila i čuvala.

Odmorišta za vino

Iako su ovdašnje porodice uveliko već imale svoje podrume, u to vrijeme su, zahvaljujući novcima koje su dobijali od Francuza, počeli da zidaju i nove kuće za vino. Te nove kuće su morale da budu dopola ukopane u zemlju, da im debljina kamenih zidova bude najmanje 60 cm, kako bi se čuvala i stabilna temperatura, ali i da bi vino – dovoljno blizu vinograda, a dovoljno daleko od ljudi i stoke - imalo svoj mir. I tako je od sredine 19. vijeka počela da se gradi većina pivnica (pimnica) ovog kraja, mada nema pouzdanih dokaza o tome kada su zapravo tačno podignute, ali se pretpostavlja da je većina njih u 19. i početkom 20. vijeka. Sigurno već znate da ih neki zovu i pimnice, objašnjavajući da se u njima pije vino, a ne pivo, ali zapravo etimologija ovih (rajačkih i ostalih) pivnica kaže da je riječ pivnica nastala od glagola "piti" i imenice "vino".

Rajačke pivnice - udaljene i od ljudi i od stoke kako bi vino imalo svoj mir (Foto: Milan N. Petrović)

No, kako god da ih zovete, sudeći po svjedočenjima nekih prethodnih sagovornika eKapije iz ovog kraja, zlatni period za ovaj kraj i uopšte za Rajačke, Rogljevačke i Smedovačke pivnice potrajao je i do devedesetih godina prošlog vijeka, a onda, usljed svima poznate krize, stanovništvo ovih krajeva trbuhom za kruhom odlazi iz čuvenih vinogradarskih sela. I priča o pivnicama se, skoro pa samo u pričama, prenosila sa koljena na koljeno. Od 300 aktivnih pivnica koliko ih je bilo početkom 20. vijeka u Negotinskoj krajini, prema nekim podacima, danas imaju svega 50-ak.

Inače, u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Srbije još 1983. godine ove pivnice su upisane kao spomenici kulture prve kategorije, a od 2010. pod zajedničkim nazivom Negotinske pivnice, nalaze se na preliminarnoj listi Svjetske kulturne baštine Uneska.

Turistički potencijal

Ali čak i kada su i od nasljednika bivale zaboravljene, neke i opustošene, one su izazivale pažnju i turista zbog svog prepoznatljivog stila gradnje, rustičnosti, a potom i raznih EU fondova koji su u tome vidjeli potencijal. Vidjeli su da ovi objekti, u kojima se u prizemlju odlagalo vino, a na spratu su bile sobe za spavanje i boravak vinogradara, mogu ponuditi turistima potpuno drugačiji ugođaj.

I baš u to neko vrijeme, kada su za ovaj kraj počeli da se interesuju i EU fondovi i drugi investitori, jedna mala grupa energičnih ljudi, i vlasnika pivnica, i novih vinara, i nevinara, odlučila je da se udruži i da od Rajca napravi nešto. Nisu jasno znali šta, ali im je vizija i krajnji cilj bio zajednički – da se mladi ovdje vrate, da se ponovo pokrenu vinogradi i da vina odavde ponovo putuju u svijet. A vjerovali su da tako udruženi mogu postići više. Danas ih u ovom udruženju ima 20, od toga su tri vinarije i dva podruma vina, a ostalo su ljudi iz potpuno drugih djelatnosti. I koliko u toj glavnoj namjeri već uspijevaju govori i činjenica da su u Rajac počeli da se vraćaju i oni koji su porijeklom odavde, ali su u njega počeli da se doseljavaju i oni koji sa njim nemaju nikakve veze. Štaviše, neki od njih potiču i iz drugih vinogradarskih regija Srbije, ali su shvatili da je ovaj kraj najbolji za pravljenje vina. A da po svemu sudeći prave i dobra vina, potvrđuje i činjenica da je autorka ovog teksta, tražeći preporuku od Udruženja proizvođača vina sa geografskim porijeklom Negotinska krajina, dobila savjet da se za priču o dobrim vinarijama obrati Mladima sa Rajačkih pivnica.

Pa zar ja da stavim katanac na pivnicu posle 150 godina?

I neko bi vjerovatno pomislio da je ideja o osnivanju tog udruženja potekla od nekog vinara. Ali ne, ovu ideju je pokrenula jedna pravnica po obrazovanju, a u tom trenutku novinarka po profesiji – Jelena Cvetković, poznatija kao Zagorac. Istina, ona je sedma generacija vinara u njenoj porodici, ali o pravljenju vina do prije neku godinu nije znala ništa. Školovanje i profesionalni put odveli su je na drugu stranu, bukvalno – i van vinarstva i van Rajca, a onda je, kako je u istakla u razgovoru za eKapiju, na početku korone došla na kratki odmor u svoj Rajac.

Champagne girl - Jelena Cvetković, poznata kao Zagorac (Foto: Branislav Nenin)

- I jednog dana sam tako sjedjela u našoj pivnici kada me je neko od turista u prolasku pitao kada je sagrađena naša pivnica. I ja sam im odgovorila 1875. godine, a onda sam, samo sekund kasnije, pomislila: "Pa je l' moraš baš ti da budeš ta koja će posle 150 godina da stavi katanac na pivnicu? I tu negdje mi se rodila ideja da nešto moram da uradim, da se nekako mi odavde udružimo, da nešto napravimo, da iskoristimo taj potencijal koji naš kraj i pivnice imaju. I tako je tih godina, tačnije 2020. godine, nastalo naše udruženje Mladi sa Rajačkih pivnica – kaže za eKapiju Jelena.

A Mladi su i u osnivanju, a i danas, zaista mladi, bar ovi koji vuku glavne konce udruženja. Neki su navršili tek 25, a neki imaju 37 godina, ali izgleda dovoljno da već ostavljaju pečat u vinskoj istoriji ovog kraja. Takođe, većina njih se za ovo nije ni nije školovala - jedan pravnik/novinar, dvoje ekonomista (istina, jedan od njih od svoje 6. godine među vinogradima), jedna umjetnica i jedna "glavna i odgovorna" među njima kada je riječ o kvalitetu vina – enolog.

A oni su Jelena Cvetković, poznatija kao Zagorac (Pivnica Zagorac), Marko Obradović (Vinarija Tenuta Est), Nemanja Milanović (Pivnica Butke), Smiljana Arnautović i Kristina Lukić (Vinarija Dalia). I ovo su njihove priče koje je eKapija imala priliku da čuje u jednom objedinjenom intervjuu – kako oni inače uvijek rade.

Samo dio ponude Mladih sa Rajačkih pivnica (Foto: Filip Paraskević)

Pravnica/novinarka kao "champagne girl"

Jelena je kao mala živjela u Rajcu i voljela je u tom najranijem djetinjstvu da boravi na selu i u vinogradima. A onda je uslijedio tinejdžerski period, kada je to apsolutno nije zanimalo, kao ni većinu njenih vršnjaka, niti je zamišljala da će se time baviti. Sebe je vidjela kao pravnika i u tom pravcu je i nastavila svoje školovanje. Studirala je prava u Nišu, a onda se obrela u novinarstvu.

- Budući da sam posle studija radila u medijima, najprije kao operater, a posle kao novinar u Beogradu, a potom u Novom Sadu, nažalost nisam znala ništa o pravljenju vina. Deda od kojeg smo ovo naslijedili je umro kada sam ja imala svega 11 godina, ali ga je u tom poslu naslijedio njegov zet – odnosno moj otac. I kad sam odlučila u tom prvom periodu korone da se vratim u Rajac, on me je učio tom poslu – sve otpočetka. I ja sam ga slušala, ali sam uvijek nekako gledala da unesem nešto novo. I onda smo, recimo, pokrenuli organsku proizvodnju. A kasnije sam, kada je u naše udruženje došla i Kristina, počela da učim i neke druge stvari. Recimo, kad sam joj rekla da volim da pijem šampanjce, pjenušava vina, ona mi je rekla: "Hoćeš da te naučim to da radiš?" – kaže Jelena (36) u razgovoru za eKapiju, na šta Marko dodaje da je zbog ove ljubavi ka pjenušavcima u kraju zovu i "champagne girl".

Danas Jelena upravlja svojom pivnicom Zagorac, koju je u međuvremenu malo renovirala i modernizovala, a što se tiče vina, upravo sada je u procesu registracija vinarije. Inače, njena vina su, preko raznih kontakata, festivala, pa između ostalog i Dana vina i dobrog raspoloženja koji Mladi organizuju zajedno sa GIZ-om, kao i drugih sajmova, izložba vina i slično, već našla svoj put do kupaca. A tu se, kako ona kaže, prema utiscima konzumenata, već izdvojio njen pjenušavac "Vior" (od vihor), kao i "Koko". I u ovoj oblasti Jelena voli da eksperimentiše, pa na primjer, mnogi proizvođači pjenušavaca uklanjaju talog posle određenog perioda i prave bistra vina, a Jelena u svojoj ponudi ima i mutno vino – Pet Nat.

Iz Bolonje, preko Francuske, do Rajačkih pivnica

I ovo je samo jedna od pet priča koju je eKapija u ovom intervjuu sabrala, a Jelenina, iako nesvakidašnja - novinarka koja napusti novinarstvo i vrati se u svoju dedovinu kako bi, kao sedma generacija, pravila vina, nije ni blizu neobična kao sledeća priča. A njen akter je Marko Obradović (25). On je, inače, do svoje 18. godine živio u Italiji u Bolonji, gdje je završio srednju ekonomsku školu. Dok je tamo živio, u svojih 17 godina vidio je na televiziji priču o Rajačkim, Rogljevačkim i Smedovačkim pivnicama i jednoj francuskoj porodici, Bonžiro, koja iz Francuske došla u ove krajeve u namjeri da ovdje proizvodi svoja vina.

Marko i Jelena, sa Katjom, poslovnim partnerom iz Rusije - u sredini (Foto: Milan N. Petrović)

- To mi je bilo jako zanimljivo i ja sam im nakon tog odgledanog intervjua poslao mejl. Oni su mi odgovorili i vrlo brzo smo se dogovorili da odem kod njih u Francusku. Tamo smo se upoznali, oni su mi objasnili njihov način rada, a onda sam odlučio da naredno ljeto, nekih mjesec, mjesec i po dana, dođem kod njih u Srbiju. I ja sam njima pomagao u vrijeme berbe, a oni su mene učili poslu. Posle toga su mi dali par kontakata njihovih prijatelja u Francuskoj, koji imaju vinarije, da bih se i dalje u tome obučavao. Tako da sam posle toga živio u Alzasu skoro godinu dana, u jednoj maloj porodičnoj vinariji. Vlasnici su imali 10 hektara vinograda i to je bila mala vinarija koja mi je pomogla da naučim sve faze proizvodnje. Nakon tog iskustva, odlučio sam da dođem u Srbiju i da pravim svoja vina - otkriva svoju vinogradarsko-vinsku priču za eKapiju mladi Marko, zbog kojeg, kako u šali rekoše ostali učesnici ovog intervjua, ovo udruženje i dalje zaslužuje da se zove Mladi.

Marku je u ostvarivanju namjere da u Srbiji pravi vina svakako u početku pomogla porodica. Najprije su kupili imanje u selu Smedovac, između Rogljeva i Rajca, potom napravili objekat i od 2019. godine počeli da prave vina. Danas, pet godina kasnije, godišnji kapacitet njegove vinarije Tenuta Est je 15.000 boca, koje se uglavnom u prodaju u Srbiji, ali postoji interesovanje i u Americi. Posebno za njegove kupaže, kao što je "Stara kupaža" koja sadrži 11 sorti grožđa.

- Imamo jedno vino koje se zove Stara ružica – roze verzija stare kupaže, koja u sebi ima 9 sorti grožđa. Imamo i bijelo vino koje se kupcima jako sviđa, šardone, kao i crna tamjanika, što je sorta iz ovog kraja – nabraja Marko neke od njegovih najprodavanijih vina.

On ističe da je on u ove krajeve došao i prije nego pre nego što su se Mladi iz Rajačkih pivnica osnovali, ali im se odmah pridružio čim je čuo za udruženje. Iako su jedni drugima, zapravo, konkurencija, oni su "konkurencija" koja se međusobno dopunjuje i jedni drugima pomažu.

I vino je umjetnost

Primjer za to je sledeća sagovornica eKapije, koja koristi svu ekspertizu četvrte sagovornice – jedinog školovanog vinara, enologa, a ova opet infrastrukturu one prve kako bi proizvodila svoje vino. Ali da krenemo i na treću priču, priču vinarije Raj koju danas predstavlja Smiljana Arnautović (37).

Smiljanu je životni put i profesionalno opredjeljenje, odnosno studije umjetnosti, odveo u Njemačku, gdje je ona do povratka u Rajac i početka bavljenja vinom i vinogradima imala svoje autorske izložbe i živjela lijepim životom nekih 14 godina. Međutim, period korone mnogima je donio razna preispitivanja i rezove u životu, a Smiljani odluku da se vrati u Srbiju.

- Moji roditelji su, inače, poreklom iz Zaječara, a moja mama je ovu vinariju osnovala sa očuhom iz Engleske, kojeg je majka upoznala nekada u mladosti, a onda je nakon smrti mog oca, nekako život to uredio da se oni ponovo sretnu i oni su ovu vinariju napravili kao svoj prvi zajednički projekat. Oni su već desetak godina bili u tom poslu kada sam ja odlučila da im se pridružim. Jednostavno, vidjela sam da im treba pomoć. A i osjećala sam potrebu da im se odužim za to što su mi omogućili i to školovanje i život u inostranstvu - kaže Smiljana za eKapiju.

Vinarija Raj (Foto: Milan N. Petrović)

I upravo u tom prvom periodu korone, u selo se doselila i ona, ranije pomenuta, školovana vinarka – Kristina, koja je u međuvremenu postala i zvanični konsultant, odnosno glavni tehnolog u Smiljaninoj vinariji. Iako je Smiljana u svojoj vinariji prošla kroz sve vrste poslova - od administracije, preko vinograda, podruma i prodaje i upoznala je sve faze proizvodnje vina, pa na kraju i preuzela mamim udio u vinariji, Kristinina riječ je, kako kaže, na kraju najvažnija.

A neposredno nakon što se vratila u Rajac, Smiljana je srela i Jelenu, od nje čula za njihovo udruženje i odmah im se pridružila. Ubrzo potom, njih dvije su, uz podršku ostalih iz Udruženja, kao i GIZ-a, krenule u pokretanje festivala Dan vina i lijepog raspoloženja, koji je ove godine četvrti put održan u Rajačkim pivnicama. Takođe, njih dvije su dosta aktivne i po pitanju drugih aktivnosti u cilju promocije i vina i vinskog turizma Rajca i cijele krajine. Pored toga, ova grupica mladih vinara podstiče i obučava lokalno stanovništvo da se okrene organskoj proizvodnji koja, kako Smiljana kaže, iako smanjuje prinose, znatno poboljšava kvalitet vina. Smiljana je, inače, i prva među njima koja je na korak od zvaničnog sertifikata za organsku proizvodnju.

U više od 15 godina postojanja, vinarija Raj je iznjedrila brojna vina, a Smiljanin fokus su, otkako se ona uključila ovaj posao, vina koja se prave od sorti koje tradicionalno dobro uspijevaju u ovom kraju, poput crne tamjanike, gamea i kaberne sovinjona, ali i semijona koji retko ko proizvodi. Tu su, zatim, i kupaže kaberne i merlo, i bagrina i... po svemu sudeći, samo nebo je granica kada se iskustvo ove vinarije poveže sa znanjem koje donosi sledeća sagovornica.

Kad se udruži znanje iz Šampanje i Napa Valley sa iskustvom sa Rajca

A ona - Kristina, kao šlag na tortu, sasvim slučajno je došla na kraju ovog eKapijinog objedinjenog intervjua. Jedini pravi razlog je taj što je Kristina prije par mjeseci postala majka, pa su njenu priču za eKapiju ispričali njeni saborci iz udruženja. To isto važi i za njenog sadašnjeg životnog partnera – Nemanju, inače jednog od osnivača udruženja i vinara sa najviše staža od svih njih. On je, nažalost, u vrijeme intervjua bio na svom radnom mjestu – u hemijskoj industriji u Prahovu.

Nemanja je, inače, osma generacija vinara u svojoj porodici, ali kako to ovdašnje ekonomske prilike često zahtijevaju, on se svom poslu iz ljubavi – vinogradima i vinima posveti onda kad završi sa prvim poslom. A s obzirom na to da je i za životnog partnera izabrao nekoga iz tog vinskog svijeta – Kristinu, čije vrijeme, kako sagovornici eKapije uglas ističu, tek dolazi, vjerujemo da će se i o njihovim vinima i pivnici tek čuti.

Nemanja - prvi slijeva - od svoje šeste godine je među vinogradima (Foto: Milan N. Petrović)

- Nemanja je odmalena ovdje mnogo volio da provodi vrijeme. Još sa 6 godina njega su vodili u vinograd, a ponajviše deda od kog je najviše i naučio. On nije školovani enolog, ali o pravljenju vina sada sigurno zna više i od svog oca. A kada je ovdje došla Kristina, njih dvoje su se jednostavno našli i o njihovim vinima tek će se čuti – ovako o svojim prijateljima, a "konkurenciji" govori Jelena.

- Kristina je, inače, od svoje 13. godine živjela u Italiji, isto kao i Marko, ali je prije dolaska u naše krajeve živjela u Šampanji u Francuskoj. Tamo je radila, ali i pravila svoje vino. Ona je, zapravo, nakon što je završila studije u Udinama u Italiji, odsjek za enologiju, krenula u istraživanje prakse i posle svega toga je došla u Rajac. Danas je ona ta koja nam daje instrukcije. Recimo, ona je u vinariji Raj glavni tehnolog, a glavni je konsultant kod svih nas. Vino uvijek pravimo u konsultaciji sa njom i njeno mišljenje je najvažnije – navodi Smiljana.

Na to se nadovezuje i Jelena dodajući da je Kristina veliki stručnjak, sa zaista velikim iskustvom.

- Ona je radila u u vrlo renomiranim i dobrim vinskim područjima. Radila je u Nape Valley i Russian River Valley u Kaliforniji, u Šampanji, ali je takođe probala i male i velike vinarije, i organsku, i komercijalnu, i bio proizvodnju, da bi vidjela šta njoj najviše odgovara. I sada ona pravi nešto svoje i pozicionira se posle svog tog velikog iskustva i silnih istraživanja – dodaje Jelena.

Posle Kalifornije i Šampanje pravac u Rajac - Kristina Lukić (Foto: Kristina Lukić)

Kristina je, kako kažu, iako rodom iz Kruševca, gdje je takođe mogla da pravi svoja vina, shvatila da je ovo područje najbolje za pravljenje vina.

- Ona je jako strastvena u svom poslu i izabrala je pravu profesiju za sebe. A njen potez je od svih nas možda i najhrabriji jer je ona ovdje došla potpuno sama, nemajući nikoga svog i ne znajući nikoga. Kada je na nekom sajmu upoznala gospodina Božiroa, koji je veliki stručnjak za zemljište, on joj je skrenuo pažnju na to koliko je Negotinska krajina najbolja za uzgoj vinove loze. A kada je probala i ovdašnja vina, apsolutno nije imala dilemu. Ona danas u svom vinogradu uglavnom sadi domaće sorte – prokupac, začinjak – navodi Jelena.

Možda jeste božanski napitak, ali dokaz da vino ne pada sa neba - Mladi u jednoj od svojih radnih akcija (Foto: Milan N. Petrović)

Među ljubiteljima ovog božanskog napitka već su se izdvojila neka Kristinina vina - pjenušava bagrina, zatim rajnski rizling – koji je njena velika ljubav, potom game, kao i pjenušavci od crne i bijele tamjanike.

Preko 260 sunčanih dana...

(Foto: Jelena Zagorac)

I – ovo je samo djelić onoga što su u poslednjih nekoliko godina stvorili Mladi sa Rajačkih pivnica i njihova vodeća petorka. A šta im je još sve u planu - da se vrate domaće sorte i da se od toga napravi brend, da se promoviše ova regija kao najbolja vinogradarska - sa više od 260 sunčanih dana (a Mladi ističu da postoje zapisi o tome kako su ovdašnji vinari početkom 20. vijeka osvajali silne medalje na takmičenjima u Londonu), zatim da se poboljšaju uslovi života na selu, da se mladi ovdje zadržavaju ili da se bar vraćaju i da za njih ima što više kulturno-zabavnih sadržaja, da se unaprijedi turizam kakav ovaj kraj i zaslužuje, te da se, iznad svega, Rajačkim i ostalim pivnicama bar upola vrati onaj sjaj kakav su nekada imale...

A ako je suditi po energiji Mladih sa Rajačkih pivnica i onome što su dosad postigli, Rajac i okolina nemaju o čemu da brinu. Istina, ima tu i onaj teži dio – infrastrukturni, koji treba da se popravi. Ali o tome već neko drugi treba da brine...

Danijela Stanimirović-Gavrilov

Fotogalerija

Mladi iz Rajačkih pivnica (Foto: Jelena Zagorac)

Dan vina i lepog raspoloženja (Foto: Milan N. Petrović)

+15

Rajačke pimnice

Google Maps

U blizini:

Pimnica Zagorac Rajačke pimnice

80 m

naselje Rajac kod Negotina

750 m

selo Rajac kod Negotina

750 m

Vinarija Raj Rajac Negotin

1,5 km

Šta imamo u krugu od:

Opis:

Rajačke pivnice ili pimnice nalaze se nedaleko od istoimenog sela, na brežuljku zvanom Beli breg, pored Timoka. Rajačke pivnice, zajedno sa Rogljevačkim pivnicama, su kandidat na upis na listu Svetske baštine Uneska.

Predstavljaju jedinstven arhitektonski kompleks vinskih podruma-kuća nastao od polovine 18. do tridesetih godina 20. veka. Kompleks čini 270 pivnica oko centralnog trga sa česmom. Građene su od tesanog kamena i brvana, zidova često debelih 60cm i delimično ukopanih u zemlju kako bi temperatura bila stabilna tokom godine, a na spratu su prostorije za boravak u doba berbe i negovanja vina. Građevine su pokrivene ćeramidom.

Kuće su ušorene i povezane krivudavim sokacima. Imaju dva naspramna ulaza ili prozora kroz koji se postavljao drveni oluk – gurma za sipanje grožđa u kacu. U pivnicama se odvijao ceo proces proizvodnje vina, pa se zato i kaže da su to kuće u kojima je oduvek stanovalo vino. (Wikipedia)

Vidi sve

Info sa lokala:

Negotin

Komentari

Vaš komentar

Šta vrijedno posjetiti/vidjeti u okolini?

Rogljevačke pimnice kod Negotina

3,3 km

Vodopad Mokranjske stene kod Negotina

7 km

manastir Bukovo kod Negotina

14 km

Muzej Krajine Negotin

14 km

Objekti seoskog turizma u blizini [+]

Naš izbor

Robot kao somelije - U glavi drži podatke o oko čak 600.000 vina (VIDEO) Agro, Industrija, IT, Telekomunikacije, Turizam, sport, kultura

CKB spremna da proda akcije u Plantažama Agro, Finansije

Crna Gora će dobiti 383 mil EUR u okviru Plana rasta EU za Zapadni Balkan Finansije

Sređuju se čuvene Rajačke pimnice - Objavljen poziv za iskazivanje interesa za kompletno infrastrukturno opremanje Agro, Građevina

Strane direktne investicije u regionu impresivne, Crna Gora prednjači Finansije

Milatović: Država da stvori povoljan ambijent za razvoj privrede Finansije

Predlog zakona o stalnom sezoncu u oktobru Turizam, sport, kultura

Bertolini: Istočna Srbija fantastična zona koja pruža velike mogućnosti za razvoj Vijesti

Rubrike za dalje čitanje

Retrospektiva investicija

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.

Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu

Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.

Rajačke pimnice

Vidi sve

U�itavam ...