U Kikindi su se kozjem sapunu prvo podsmijavali, a on sada stiže i do Tajvana

Ipak, sagovornik Dnevnika nije dozvolio da sapundžijski zanat nestane, te je pored svog redovnog posla, uz veliku pomoć svoje porodice, nalazio vremena da proizvodi sapune i pronađe im kupca, a ljudima približi dobre strane prirodne kozmetike - tada sapun od kozjeg mlijeka i sa dodatkom kukuruznog griza, kao sapun za piling kože.

- To je bio relativno nov proizvod, sve veleprodaje i maloprodaje su nas odbijale, ali smo se snalazili. Posjećivali smo razne vojvođanske manifestacije, vašare, upoznavali smo ljude, zainteresovali smo i novinare i sada smo jedna ozbiljna firma koja radi već 17 godina - kazao je sapundžija Zeljković.

Prve sapune Zeljković je izradio od mlijeka svojih koza. Kako je briga o kozama oduzimala previše vremena, porodica Zeljković okrenula se kupovini svježeg mlijeka od lokalnih proizvođača, na taj način podržavajući druga domaćinstva. Trenutno, u ponudi ima 10 sapuna - klasik, sa kukuruznim grizom, potom sa medom, cvijetom nevena, lavande, kamilice, a tu i sapuni koji sadrže smilje i bosilje, mentu i travu ivu, zeolit, kao i ulje industrijske konoplje. Inače, Željko sve sapune pravi po staroj porodičnoj recepturi, koju je preradio tako da se ne koristi životinjska mast, već kozje mlijeko i jestivo ulje.

- Naši sapuni su potpuno prirodni, u njima nema dodataka za miris, pjenu, niti učvršćivača, mogu se koristiti za kompletnu higijenu, pa je jedan pored umivaonika i jedan pored kade sasvim dovoljan za cijelu porodicu. Za ovih 17 godina dobili smo dosta pozitivnih povratnih informacija od naših kupaca, koji tvrde da im je sapun pomogao da riješe probleme sa vlasištem, peruti i ekcemom - istakao je sagovornik.

Zeljkovići sapune izvoze u Italiju, Njemačku, Francusku, Sloveniju, Hrvatsku, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Rumuniju, Bugarsku i Slovačku, pa čak i u Tajvan. Kako kaže Željko, iako sam posao ima uspona i padova, uvijek se nađe neki novi kupac, a teški periodi lakše se prebrode uz subvencije države.

- Nakon kupovine ulja, sapun bude gotov za nekih mjesec dana, a posle veleprodaje, u prosjeku treba oko tri mjeseca da uložen novac dobijem nazad, i taj period je sve duži u poslednje vrijeme. Tu nam najviše znače subvencije kojih ima na republičkom, pokrajinskom i lokalnom nivou, a nekad ih dodjeljuju i nevladine organizacije, samo je važno ispratiti ih sve - kazao je on.

Iako je nekad češće prodavao svoje sapune na manifestacijama širom Vojvodine, ovaj sapundžija priča da to sada sve rjeđe radi. Razlog su previsoke cijene tezgi - na pojedinim je potrebno prodati 200 sapuna samo da bi otplatio tezgu. Ipak, Zeljkovic svoje sapune obavezno izlaže kada su "Dani ludaje".

- Tada naše sapune najviše kupuju Rumuni, uglavnom iskoriste tu priliku da naprave zalihu za godinu dana. Sapun dosta prodajemo i suvenirnicama koji ga dalje prodaju turistima, a nekad nas i sami turisti pronađu na društvenim mrežama i zatraže da im pošaljemo sapun, a takvim zahtjevima uvijek izađemo u susret - istakao je Zeljković.