Desetkovan stočni fond na području Andrijevice - Kolibe i stada zamijenile moderne vikendice

O tome svjedoči i priča koju je "Dan" zabilježio na planini Gradišnjica. Naime, na njenim katunima, koji pripadaju mještanima sela Slatina, Zabrđe i Trešnjevo, iz godine u godinu sve je manje stočara, a sve više ovih koji tu borave radi odmora i rekreacije.To potvrđuju i mještani, navodeći da samo rijetki koriste pogodnosti Gradišnjice za bavljenje stočarstvom. Oni podsjećaju da je nekada na Grdišnjici bivalo i do pet hiljada ovaca i nekoliko stotina krava, a sada su stada rijetka.

- Sjećam se kad su naši katuni bili puni stoke. Kako je vrijeme odmicalo sve više je opadalo interesovnje za bavljenjem stočarstvom, tako da sam ja među rijetkima koji sa stadom ovaca tokom ljeta boravi na Gradišnjici. To je zaista prava šteta, jer koliko vidim i ova i susjedne planine ubrzo će služiti samo za odmor i rekreaciju, dok će se neke tradicionalne djelatnosti preseliti u prošlost. Zašto je to tako, odgovor bi mogle da daju neke stručne analize, ali zasigurno su društveni sistem i neki moderni trendovi u dobroj mjeri doprinijeli da stočarstvo u našim krajevima izgubi na značaju - kaže Boško Vukićević, koji se, kao diplomirani pravnih, nakon penzionisanja i dugogodišnjeg života u Beogradu, vratio zavičaju i formirajući stado od oko sto ovaca, obnovio tradiciju svojih predaka.

Vukićević ističe da je porazno to što brojni turisti i posjetioci ne mogu na Gradišnjici da kupe mliječne proizvode.

- Nekad bi sa Gradišnjice i Krivog dola stočari s jeseni u selo dopremili preko 200 kaca sira. Danas se ovdje ne može naći ni kilogram tog mliječnog proizvoda. Zar to nije grijeh, ako se zna da su danas ovdje, za razliku od nekih minulih vremena, došli asfalni put, struja, da imamo vodu, telefone i druge brojne pogodnosti - naglašava Vukićević.

Na katunu na planini Zeletin, koji pripada mještanima andrijevičkog sela Ulotina, nekada je sa stokom izdizalo preko 80 domaćina. Međutim, u poslednjih osam godina stočarenju na prostranim planinskim visovima Zeletina ostao vjeran samo sedamdesetosmogodišnji Milutin Šoškić. Prisjećajući se minulih vremena kada su katuni bili puni stoke, Šoškić navodi da je prava šteta što, i pored određenih pogodnosti koje pruža savremeno doba, više nema interesovanja za tradicionalna zanimanja.

- Žao mi je što sam godinama jedini stočar na Zeletinu. Uhvati me tuga dok napasam stada na planini, jer poslije mene ovdje zasigurno neće biti ni jednog stočara. To ukazuje da društvo u cjelini nije uradilo ništa da na pravi način stimilišu mlade ljude da se bave ovim poslovima - navodi Šoškić.