Dvorci Rumunije - Zašto (ne) bi trebalo da posjetite Drakulin zamak i šta drugo da vidite umjesto ovog marketinškog trika? (FOTO)

Šta sve može dobar marketing? Da nas ubijedi da kupimo 100 krema za lice, nosimo neudobne patike, pomislimo da nam treba još jedna haljina u punom ormaru, "objasni" da gazirana pića nemaju mnogo šećera. I da privuče horde turista u objekat izreklamiran kao Drakulin zamak, a koji sa čuvenim junakom Brama Stokera nema (skoro) nikakve veze.

Više od 700.000 ljudi gladnih priče o najpoznatijem krvopiji, 2022. godine ušetalo je u Bran zamak, najposjećeniju destinaciju u Rumuniji, koja se svuda reklamira kao Drakulin dvorac.

Koliko ih je izašlo razočarano, ne zna se, ali ako je suditi po komentarima, mnogo. "Pretrpano", "neorganizovano", "komercijalizovano", "precijenjeno", "zamka za turiste" - samo su neki od epiteta koje su zamku dodijelili nezadovoljni posjetioci.

Sličan utisak dijele i reporteri eKapije koji su imali barem tu sreću da ne bude prevelike gužve, pa neka to bude savjet broj jedan, ukoliko i nakon ove priče, poželite da posjetite zdanje u Transilvaniji - idite pri kraju radnog vremena.

Donosimo vam utiske iz još dva rumunska dvorca koji su zaista čarobni i bajkoviti: Peleš zamak i Korvin zamak. Za Bran zamak i Peleš zamak baza vam može biti Brašov jer je svaki udaljen na manje od sat vožnje od grada u srcu Transilvanije. Korvin ili Hunedoara zamak nalazi se na sat i po od prelijepog Sibinja, šta ga čini odličnom polaznom tačkom za otkrivanje magične Transilvanije.

Bran zamak - Kraljica (koja ne donosi novac) pored profitabilnog Drakule

Da ste zakoračili u komercijalizovanu verziju mita o Drakuli, jasno je čim stignete u, inače, prelijepo selo Bran. Šta li bi pomislila kraljica Marija čija je ovo bila omiljena rezidencija, ne znamo, ali sumnjamo da bi uživala u vašarskoj atmosferi i pogledu na radnje sa jeftinim suvenirima u znaku Drakule.

Svake godine, stotine hiljada turista hrli u Bran zamak, smješten 25 km od Brašova, grada u srcu Transilvanije, kako bi posjetili objekat koji je decenijama reklamiran kao Drakulin zamak.

Sa Drakulom, Bran zamak, ipak, skoro da nema nikakve veze. Niti je ovdje boravio vojvoda Vlad Cepeš koji je možda poslužio kao inspiracija Bram Stokeru za lik Drakule, niti ima dokaza da je pisac ikada bio u ovom zamku, pa samim tim ga nije mogao ni iskoristiti kao mjesto koje je opisao u svojoj čuvenoj knjizi.

Pa kako se onda dogodilo da ovo skromno zdanje bude u svim vodičima predstavljeno kao obavezna atrakcija i mjesto gdje se upoznajete sa mitom o Drakuli? Rumuni su htjeli da zarade na zapadnjačkom mitu o Drakuli, a Bran zamak je bio najbolji kandidat - izgleda najviše srednjevjekovno u poređenju sa ostalim kandidatima, a položaj na litici mogao je da se poveže sa Stokerovim opisom.

Za ostalo su zaslužni marketing i Holivud - legenda je dobila niz filmskih verzija, pa i Kopolin hit iz 1992 (koji nije sniman ovdje, ali to više nije ni bitno).

Ni stvarna istorija zamka, ipak, nije ništa manje zanimljiva. Izgrađen između 1377. i 1382. godine kao odbrambena tvrđava, nakon I svjetskog rata, poklonjen je kraljici Mariji, koja ga je uz pomoć kraljevskog arhitekte Karela Limana, renovirala. Uživala je kraljica u prekrasnoj prirodi Brana, a pred njenu smrt, izgrađen je i lift kako bi joj olakšao šetnju od zamka do parka.

Dvorac je preuzela njena nasljednica, princeza Ilijana, koja ga je napustila 1948. kada su ga komunisti nacionalizovali i otišla sa porodicom prvo u Argentinu, pa u SAD. Dvorac je 2009. godine vraćen nasljednicima koji su ovdje napravili prvi privatni muzej u Rumuniji sa željom da naprave omaž porodici.

I kako sad spojiti kraljicu i Drakulu? Ponovo su vlasnici prizvali u pomoć marketing. Reklamni pano na ulazu "Royal by day, wicked by night" (Kraljevski danju, opaki noću), glavni je marketinški slogan zamka, kojim žele da odvoje ta dva svijeta - kraljice Marije (inače majke poslednje jugoslovenske kraljice Marije Karađorđević) i Drakule.

Dočekuje vas i natpis: Dobrodošli u Bran Zamak - srednjovjekovnu tvrđavu izgrađenu u 14. vijeku i omiljenu rezidenciju kraljice Marije. Slijedi obaveštenje da se pazite strmih stepenica, mračnih uskih hodnika, oštrog kamenja i opomena: Ne zaboravite, posjetite prije ponoći.

Oni koji su došli zbog Drakule biće razočarani jer najveći dio postavke posvećen je istoriji zamka i porodice. Vidjećete spavaću sobu kraljice Marije, sa vratima od gvožđa iz 1693. godine, najstarijim elementom enterijera, priču o njoj kao ujediniteljki Rumunije i osobi koja je ubijedila kralja Ferdinanda da u I svjetskom ratu okrene leđa svojoj domovini, Njemačkoj, zanimljivu sagu o ženi o kojoj je francuska štampa izvještavala riječima: "U Rumuniji postoji samo jedan muškarac, i to je kraljica".

Tu su i tajni prolazi, uski hodnici, strme stepenice da dočaraju utisak srednjeg vijeka, ali samo kada u zamku nije gužva. A gotovo uvijek jeste, pa umjesto teleportovanja u srednji vijek, dobijate moderni osjećaj da ste se zaglavili u saobraćajnoj gužvi u prepunom autobusu ljeti sa zatvorenim prozorom.

Ako to zanemarite, i poželite da nastavite da otkrivate istoriju kraljevske porodice, naletjećete na drugi svijet, oličen u natpisima na vratima "zabranjeno za ljude, samo za osoblje (vampire, slijepe miševe, vukodlake, vještice, paukove i crne mačke)". I tako stižete u drugu monarhiju, "alarmantno kraljevstvo" rumunske mitologije, kako ga nazivaju kustosi. Četiri sobe na četvrtom spratu posvećene su natprirodnim bićima - pola ljudima, pola konjima, duhovima, vukodlacima, vampirima, vilama, koji, kako piše, "lutaju zamkom u tami".

- Priča o strahu ne bi bila kompletna bez pominjanja onog ko je nazivan "najokrutnijim princem" Valakije, koji je postao poznat posle 1897. godine zahvaljujući nazivu koji je Bram Stoker dao svom romanu Drakula - u jednoj rečenici, mada bez imena, pominje se Vlad Cepeš, za koga, da ponovimo, nema nikakvih dokaza da je ikada boravio u ovom zamku.

Posle upoznavanja sa natprirodnim bićima, put dalje vodi u odaje kraljevske porodice, da biste stigli do zvanične prodavnice zamka u kojoj ponovo zatičete flertovanje sa Drakula motivima, pa tako možete pazariti majice sa natpisima "Drakula je moj najbolji vampirski prijatelj", šolje i cegere sa likom vještice, figure sa likom grofa Drakule.

I baš taj bućkuriš - malo oda porodici, malo Drakuli - ostavlja otužni utisak. Uspomena na majku i baku, kraljicu i princezu, tako, počiva, paralelno sa onom na Drakulu, na čijoj ikonografiji se lijepo zarađuje. Pa kome ne smeta, pravac Bran. Na metli ili bez nje.

Cijena ulaznice: 70 leja osnovna karta (13,5 EUR); Vremenski tunel 30 leja (6 EUR); Izložba srednjevjekovne torture 20 leja (4 EUR)

Parking: 6 leja po satu (1,2 EUR)

Korvin zamak, Hunedoara - "Možda imaš vodu, ali nemaš dušu"

Jedan od najznačajnijih srednjevjekovnih objekata u Transilvaniji i istinski dvorac iz bajke - Korvin zamak, geografski nam je najbliži. Živopisno zdanje sa kulama koje mame pogled nalazi se u Hunedoari, na 320 kilometara od Beograda, odnosno pet sati vožnje.

I ovdje ćete zateći na ulazu kioske sa krofnama, sokovima, grickalicama, ali sa značajno manjim utiskom vašara nego u Bran zamku. Možda i zato što vam pogled sve vrijeme luta prema bajkovitom zamku, koji važi i za jedan od najvećih dvoraca u Evropi.

Odmah ćete uočiti drveni most na kamenim bedemima zamišljajući da se podiže kao nekada dok konjanik u poslednjem trenutku ugalopira u sigurno. A raznih je konjanika ovdje bilo.

Zamak ne bi postojao da nije bilo transilvanijskog vojvode i regenta Mađarske Janoša Hunjadija (kod nas poznatijeg kao Sibinjanin Janko), u čije vrijeme je počela gradnja gotičkog dvorca 1440. godine na mjestu rimskog utvrđenja.

Kasnije su Hunjadijev sin Matija Korvin i transilvanijski princ Gabrijel Betlen (u 17. vijeku) dodali brojne elemente renesanse, poput simetrije i geometrije. Obimna restauracija uslijedila je u 19. i 20. vijeku, a traje i danas traje, sa manjim prekidima.

Za posjetu zamku morate biti u kondiciji, jer treba da savladate mnogo uskih strmih stepenika, ali i strpljivi, jer su neki hodnici tako uski da se može ići samo u jednom smjeru.

U spavaćoj sobi kralja Matije, sada posjetioce dočekuje zvuk laute koju svira muzičar dok mu posjetioci ostavljaju bakšiš. Drugu prostoriju, Dvoranu savjeta, krase gotički svodovi, a utisak da ste zalutali kroz vrijeme pojačava drugi svirač, na pan fruli, kao i zaposleni koji šetaju zamkom obučeni u odjeću tog doba. Sala vitezova inspiriše vas da zamišljate sastanke i dogovore donijete za ogromnim drvenim stolom.

Za nas je zanimljiva Galerija i Kula Nebojša, izgrađena najvjerovatnije u drugoj fazi (1446-1456) kao odbrambena kula. Kako se navodi, kompleks je nazvan po srpskom imenu koje znači "ne boj se".

Tu je i bunar za koji se po legendi kaže da su ga kopala tri turska zarobljenika kojima je Janoš Hunjadi obećao slobodu. Nada je dala zatvorenicima snagu da kopaju 15 godina u potrazi za vodom. Na kraju su iskopali 28 metara dug bunar, Hunjadi je umro, ali njegova žena nije ispoštovala muževljevo obećanje, već je naredila da se zatvorenici ubiju. Ipak, ma kako nelogično zvučalo, uslišila im je poslednju želju da na parčetu kamena u bunaru napišu: "Možda imaš vodu, ali nemaš dušu".

Vidjećete i zatvor u kom je, prema nepotvrđenim podacima, neko vrijeme kao zatvorenik proveo Vlad Cepeš, nakon čega je ušao u savez za Hunjadijem.

Ako vam nije bilo dosta eksponata iz Brana o mučenju, i ovdje možete saznati kako je izgledala tortura u Transilvaniji, od laganog prebijanja u 17. vijeku za krađu voća i povrća, do odrubljivanja glave ženama optuženim za preljubu.

Saznajemo da su se djeca koja psuju tukla šipkom, a odraslima su stavljane lisice, i bili su primorani da gladuju.

Možete vidjeti i sto za mučenje i saznati da je nabijanje na kolac metoda ustanovljena u 16. vijeku, inicijalno namijenjena Turcima, a kasnije i drugim nacijama. Kako se navodi, ovu metodu je često koristio Vlad Cepeš, koji je po njoj i dobio čuveni nadimak (nabijač).

Cijena ulaznice: 45 leja (9 EUR)

Parking 15 leja za 12 sati (3 EUR)

Peleš zamak, Sinaja - Bajka u čarobnoj šumi

U čarobnoj šumi, podno Karpatskih planina, u blizini Sinaje, na samo sat vožnje od Brašova, smjestio se još jedan dragulj - zamak Peleš, ljetnja rezidencija prvog kralja Rumunije Karola I i njegove žene kraljice Elizabete. Peleš nam je najdalji od ova tri, ali vrijedan posjete - ne zna se šta je ljepše, da li nestvarno lijepo okruženje ili zdanje izgrađeno u neorenesansnom stilu između 1873. i 1914. godine, za koje je ponovo zaslužan Karel Liman.

Ovdje je, za razliku od Brana, sve lijepo organizovano. Možda ćete morati malo da pričekate na ulazu, jer se posjetioci puštaju u određenim vremenskim intervalima da se unutra ne bi stvarala gužva. A posjetilaca je mnogo - oko 300.000 turista godišnje, što Peleš čini drugom najposjećenijom turističkom atrakcijom Rumunije.

Uživala je ovdje kraljevska porodica, nema sumnje, i u ljepoti i komforu - od samog početka, zamak je imao centralno grijanje, struju, vodu, telefon, a sa ulaskom u 20. vijek dobija dva električna lifta i centralni usisivač.

Zamak ima 170 soba i 30 kupatila, ali za posjetu je otvorena tek trećina. Ipak, i to je dovoljno da zavirite u luksuz u čiju je gradnju utrošeno mnogo novca - 16 miliona zlatnih leja, ekvivalentno današnjih 120 mil USD.

Bogata dekoracija u drvetu, najprije hrastovom i orahovini, da podsjeća na dvorce u Švajcarskoj i Njemačkoj, glavna je karakteristika dvorca.

Vidjećete Salu sa ogledalima, lustere iz Murana, trpezariju u koju je hrana stizala iz prizemlja električnim liftom, originalni namještaj, poput kraljevog stola za pisanje. Zamak čuva impozantnu kolekciju oružja kralja Karola, koja sadrži 4000 komada evropskog i orijentalnog oružja od 15. do 19. vijeka.

Filmski momenat daje biblioteka koja je imala tajna vrata ka spiralnim stepenicama koja vode do gornjih spratova.

Muzičku sobu krase prozori na kojima su prikazi rumunskih bajki, a u sobi za prijeme je 3. avgusta 1914. potpisan rumunski akt neutralnosti za prve dvije godine Prvog svjetskog rata. Za ljubitelje nešto drugačijeg stila, tu su mavarska i turska soba.

Osnovna karta podrazumijeva samo posjetu prizemlju i košta 50 leja. Za posjetu prvom spratu plaća se još 50, koliko stoji i razgledanje prostorija na drugom spratu.

Dio istog kompleksa je i značajno manji Pelišor zamak, građen za naslednike krune, u kom je umrla kraljica Marija, a gdje je 2015. godine položeno njeno srce u srebrnoj kutiji (ulaz košta 30 leja).

Cijena ulaznice: 50 leja - 150 leja (10 - 30 EUR)

Parking za cio dan: 20 leja (4 EUR).

Marija Dedić