Kako je izmijenjena zakonska regulativa u Srbiji povećala troškove investitorima u obnovljive izvore energije?

Izmijenjena zakonska regulativa u oblasti priključenja obnovljivih izvora energije na prenosni sistem Elektromreže Srbije, koja podrazumijeva dodatne garancije za investitore, demotiviše one koji proizvodnjom "zelenih" kilovata ne namjeravaju da se bave već im je cilj da preprodaju dozvole koje su dobili, ali sa druge strane pak poskupljuje investiciju onima koji su spremni da izgrade vjetropark ili solarnu elektranu.

Naime, izmijenjena zakonska regulativa, izglasana u Skuštini Srbije u aprilu prošle godine, dovela je do toga da se broj podnijetih zahtjeva za priključenje obnovljivih izvora energije na prenosnu mrežu značajno smanji od novembra 2023. do februara tekuće godine, sa 21,5 na svega 11,1 gigavata.

Prema nacrtu Plana razvoja prenosnog sistema Srbije za period 2023-2032. maksimalni kapacitet obnovljivih izvora energije koji sistem može efikasno balansirati iznosi 5,8 gigavata, što je oko 52% trenutnih zahteva za priključenje na prenosni sistem Elektromreže Srbije.

Nadležni u Srbiji su izmjene Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije obrazložili time da se tako rješava pitanje velikog broja zahtjeva za priključenje novih solarnih i vjetroelektrana. Zakonodavac ističe i to da su izmjene tog zakona zaštitile garantovanog snabdjevača Elektroprivredu Srbije od finansijskog rizika preuzimanja balansne odgovornosti za sve proizvođače iz obnovljivih izvora energije.

Stručnjak za energetiku Velimir Gavrilović potvrđuje da broj zahtjeva za priključenje na prenosni sistem EMS-a premašuje njegove kapacitete te da je nemoguće da se na toj mreži nađu svi oni koji su podnijeli odgovarajuće zahtjeve. Kako kaže među podnosiocima prijava ima i dosta onih koji nemaju namjeru da se bave proizvodnjom struje iz obnovljivih izvora već da dozvole za priključenje koje dobiju preprodaju nekom ko je nije pribavio ai želi da se bavi tim poslom.

- Shodno tome nadležni su se odlučili na donošenje nove zakonske regulative koja od investitora traži dodatne garancije. Jedan od načina da se obeshrabre oni koji nisu zaista zainteresovani za izgradnju obnovljivih izvora već samo žele da pribave dozvolu za priključak je taj što je investitor dužan da od EMS-a naruči i plati studiju izvodljivosti koja bi pokazala na kom dijelu mreže može da dođe do priključenja. U drugoj fazi traži se i bankarska garancija za sprovođenje posla. Koliko će sa jedne strane ove mjere da demotivišu preprodavce dozvola sa druge strane uvođenje obaveze da vlasnik obnovljivog izvora energije raspolaže skladišnim kapacitetom, kako bi njihova proizvodnja struje bila usklađena sa potrebama potrošnje,u velikoj mjeri poskupljuje investiciju - objašnjava sagovornik.

Investitorima u OIE naime, shodno izmjenama Zakona o korišćenju OIE, Elektromreža Srbije može kao uslov za priključenje na elektroenergetsku mrežu da naloži da obezbijede takozvane baterije za skladištenje struje, kako bi se osigurala stabilnost sistema.

Zakon daje mogućnost EMS-u kao operatoru sistema da odloži priključenje elektrana na mrežu ukoliko se pokaže, u transparentnom postupku izrade plana razvoja prenosnog sistema, da nema dovoljno rezerve za balansiranje, ali je istovremeno ostavljena mogućnost investitorima da izbjegnu odlaganje priključenja, ako sami ili preko drugog učesnika na tržištu obezbijede dodatni kapacitet za balansiranje.

Izgradnja baterija omogućava da se viškovi struje proizvedene u vjetroparkovima i solarnim elektranama skladište i koriste po potrebi kasnije. Na taj način se rješava pitanje nekontrolisane proizvodnje i stvaraju uslovi da ona bude usklađena sa potrebama potrošnje. Naime, pristupom na mrežu EMS-a vlasnici obnovljivih izvora energije se obavezuju da isporučuju struju kontinuirano, odnosno odgovarajućom dinamikom. Drugim riječima, potrebno je da isporučuju one količine struje koje su optimalne njenoj potrošnji.

Problem sa obnovljivim izvorima energije poput solarnih elektrana i vjetroparkova je da oni zavise od prirode i da ne mogu uvijek da postignu proizvodnju istog intenziteta. Jasno je da je proizvodnja struje u tim obnovljivim izvorima veća kada ima dovoljno sunca i vjetra, a da je znatno manja ili da je nema kada to nije slučaj.

Da bi se isporuka struje odvijala u kontinuitetu i dogovorenom dinamikom potrebno je da ti proizvodni kapaciteti posjeduju skladišni prostor to jest baterije u kojima se odlažu viškovi struje.

Oni se onda povlače u mrežu kada je proizvodnja u vjetroparkovima ili solarnim elektranama manja. Gavrilović ističe da problem predstavlja to što nadležni u Srbiji nemaju nikakva iskustva sa sistemom baterija za skladišta struje već je to rješenje preuzeto iz drugih zemalja.

- S obzirom na to da ne postoji iskustvo sa takvim kapacitetima postavlja se pitanje da li će to rješenje biti efikasno. Shodno tome, možda bi bilo bolje da država naplaćuje taksu investitorima u obnovljive izvore iz koje bi se finansirala izgradnja velike reverzibilne hidroelektrane. Takva hidroelektrana bi mogla da održava balansiranje sistema umjesto da to čine investitori kroz izgradnju skladišta. To rješenje bi bilo i jeftinije za investitore - smatra sagovornik.

S obzirom da je za izgradnju skladišnog prostora za jedan megavat struje potrebno izdvojiti oko milion evra među novim potencijalnim investitorima se javlja bojazan da će obaveza posedovanja skladišta struje uvećati troškove izgradnje objekta.

Naime, za izgradnju vjetroparka ili solarne elektrane potreban je veliki novac, sa skladištima još veći, pa se investitori plaše da će im to otežati dobijanje povoljnih kredita neophodnih za sprovođenje posla.

Stručnjak za energetiku Željko Marković kaže da treba tražiti dodatna rješenja kako bi se spriječilo da za dozvole za priključke na sistem EMS-a konkurišu preprodavci koji u samom startu nemaju namjeru da proizvode struju iz OIE.

- Takvi problemi su postojali i u razvijenim evropskim zemljama. Neke od njih su ih riješile tako što su za lokacije na kojima se obnovljivi izvori energije mogu priključiti na prenosnu mrežu, a u slučaju da se pojavi više zainteresovanih za dobijanje dozvole a nema dovoljno kapaciteta za sve, organizovali aukcije i lokaciju bi dobio onaj ko da najbolju ponudu. Ko želi samo da preproda dozvolu neće ni učestvovati na aukciji, jer ne želi da troši bilo kakav novac za taj projekat - navodi sagovornik Danasa.

Prema njegovim riječima to što je opao broj zahteva za dobijanje dozvola za priključak na sistem EMS-a istovremeno ne znači da ne postoji dovoljno investitora zainteresovanih za izgradnju OIE

- Njih svakako ima ali u ovom trenutku još uvek nema previše projekata koji su u završnoj fazi - zaključuje Marković.