Isplati li se organska proizvodnja u Crnoj Gori

Dimitrije Mugoša bavi se organskom proizvodnjom u podgoričkom naselju Donja Gorica. Na imanju ima 1.200 stabala smokve, 1.000 stabala divljeg nara i 300 stabala masline. Drži i veliki broj koza, čije meso prodaje.

Mugoša je uvjeren da organska proizvodnja ima budućnost u Crnoj Gori, ali da još nijesu sazreli svi uslovi. Navodi primjer da svoje smokve često prodaje po istoj cijeni kao i uvozne, kojima je tržište preplavljeno.

- Organsku proizvodnju "forsira" Evropska unija i ja to podržavam. Ulaganja su veća nego kod konvencionalne proizvodnje, te bi organski proizvodi trebalo da budu skuplji, što kod nas još nije slučaj - kazao je Mugoša koji se i prije penzije bavio poljoprivredom.

- Bavio sam se ranije malo, ali ne intenzivno. Kako sam išao ka penziji djeca su bila zainteresovana za organsku porizvodnju, a ja sam zasadio plantažu smokava računajući da to nije teško. Nijesam ni slutio koliko tu zapravo ima posla - kaže Mugoša.

Objašnjava da se mora nabaviti organsko đubrivo ili od stoke koja nije jela koncentrat.

- Obično koristim ovčje đubre, a ponekad i kupovno. Radi se na rezanju, nema vještačkog đubriva, nema prskanja pesticidima i ostalim materijama, samo su dozvoljena bakarna sredstva. Naravno, u određenim količinama. Posla ima preko čitave godine, a najviše kada je berba, kad beremo do tone smokve dnevno. Počinje se u pet sati, kako bi se izbjegle vrućine, a mora se raditi s rukavicama i u odjeći dugih rukava i nogavica, jer od smokve mogu na koži iskočiti plikovi. Radi cijela porodica, a za berbu angažujemo i radnike - ističe Mugoša koji kaže da uzgaja i jabuke, kruške, dunje i divlji nar.

- Imamo i plantažu maslina s oko 300 stabala, te raznolike biljne kulture poput šargarepe i cvekle, ali nas izdvaja organska proizvodnja mesa - kozje meso, koje smatramo izuzetno kvalitetnim i zdravim proizvodom - tvrdi Mugoša i objašnjava da su koze najzahtjevnije u proljeće tokom jarenja, kad moraju biti prisutni non-stop. Ljeti su, navodi, stalno na paši, muža se odvija dva puta dnevno, a radni dan traje od jutra do kasno uveče.

Govoreći o podršci države, ističe da se oslanjaju na subvencije i fondove.

- Svaka pomoć nam je dobrodošla, posebno finansijska. Izazov je osigurati sredstva za sve investicije. Država može pomoći, ali uslovi često zahtijevaju vlastita sredstva, što predstavlja teškoću - tvrdi Mugoša.

On je tokom svog radnog vijeka sadio lubenice i zarađivao od toga.

- Nekad se za sezonu od lubenica mogao kupiti auto - tada su bili popularni "zastava 101" i "lada". Danas je to teško. Tada je postojala Jugoslavija, nije bilo granica pa si mogao gdje hoćes da poćeraš lubenicu, a dolazili su nam i kupci iz Bosne. Čim se skratila granica, prestao sam da radim s lubenicama, jer je cijena pala ispod 20 centi za kilogram i nijesam mogao da izvučem korist. Kada sam dobio imanje povuklo me da nešto posadim, pa sam krenuo u organsku proizvodnju ali sve to košta. Državni posao je ipak siguran posao, ovdje sve zavisi od roda, sezone prodaje… Može biti odlično, ali možete biti i u minusu kao i u svakom privatnom poslu - ističe Mugoša i naglašava da je njegov sin investirao u mašine za preradu jabuka, krušaka i dunja, pa sad imaju priliku za nove proizvode.

- Osim mesa, proizvodimo i sokove i sirup od divljeg nara, rakiju od smokava, rakiju od košćela i druge proizvode. Planiramo proširenje na preradu voća kako bismo proizveli sokove od jabuka, dunja, šargarepe i drugih kultura - ističe Mugoša.

Na pitanje o udruživanju poljoprivrednika, Dimitrije iznosi stvarnost i izazove.

- Udruživanje je dobra ideja, ali potrebni su ozbiljni ljudi koji će se posvetiti zajedničkom cilju. Svi žele ostvariti korist, ali treba imati i odgovornost prema udruženju.

Dimitrije zaključuje razgovor s optimizmom naglašavajući:

- Uprkos teškoćama, mi vjerujemo u organsku proizvodnju, zdrav način života i očuvanje prirode. To je naša misija i nastavićemo da se trudimo da doprinosimo zdravijem društvu.