Berlinski lebdeći voz bez vozača spušten na zemlju - Skupa fantazija, kažu kritičari

Kako funkcioniše maglev voz?

Voz maglev (skraćenica od magnetska levitacija) lebdi na kratkoj udaljenosti od šina, koristeći magnete koji stvaraju podizanje i potisak, što povećava brzinu i smanjuje buku.

Novi maglev voz nije prvi susret Berlina sa magnetskom željeznicom. Zapadni Berlin imao je od 1984. do 1991. kratku liniju M-Bahn koja je pokrivala stazu od 1,6 km sa tri stanice. Međutim, nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke projekat je napušten, a uslijedila je ekspanzija podzemne željeznice.

Sredinom devedesetih godina postojali su planovi za prvu dionicu magnetske željeznice koja bi povezala Berlin i Hamburg za manje od sat vremena. Međutim, projekat, koji je imao mnogo protivnika, uključujući i ekologe, napušten je 2000. godine zbog briga o troškovima.

Planove za najnoviji maglev voz najavio je Dirk Stetner iz parlamentarne grupe Hrišćansko-demokratske unije (CDU), koja upravlja Berlinom u koaliciji sa SPD strankom. Dionica dužine od 5 do 7 kilometara, procijenjenog troška od 80 do 85 mil EUR, mogla bi biti u upotrebi u roku od dvije godine, izjavio je Stetner, ističući prednosti lebdećeg voza u odnosu na postojeće podzemne i nadzemne mreže.

Čelnici grada vjeruju da na ovaj način mogu da smanje saobraćaj i emisije u Berlinu, gradu koji ima cilj da postane klimatski neutralan do 2045. godine.

Bolje metro nego apsurdni projekti

Međutim, ekolozi su doveli u pitanje tvrdnju da bi izgradnja M-Bahna doprinijela boljoj zaštiti klime. Umjesto toga, tražili su proširenje postojeće obimne infrastrukture nadzemnih i podzemnih vozova, tramvaja i autobusa.

Tilman Hjuzer iz Udruženja za zaštitu životne sredine i prirode rekao je da je ideja "ruganje svima koji ozbiljno žele da poboljšaju borbu protiv klimatskih promjena".

- Ne može biti naš cilj da finansiramo apsurdne projekte poput ovog. Klimatska kriza je prijetnja koja je previše ozbiljna da bismo se igrali s njom kao da je izgovor za malo zabave. Projekti fantazije od betona neće doprinijeti ciljevima zaštite klime - rekao je pozivajući na pažljivije razmatranje korišćenja sredstava za klimu.

San star sto godina

Koreni lebdeće željeznice sežu vijek unazad. Francusko-američki inovator Emil Bašle stvorio je voz sa elektromagnetnom levitacijom i pogonom koji je prvi put demonstriran 1912. godine. Engleski izumitelj Erik Lejtvejt zaslužan je za prvi komercijalni maglev u Birmingemu tokom 1980-ih, koji je kasnije prestao sa radom zbog problema sa pouzdanošću.

Njemačka Transrapid tehnologija, koja koristi magnetnu levitaciju, već se upotrebljava u Šangaju, Kini. Otvoren 2004. godine, voz sada postiže brzine od 300 km/h. Južna Koreja i Japan takođe imaju maglev vozove.

M. D.