Izbačaji koronalne mase na Suncu

(Foto: Unsplash/Lenstravelier)

Zabilježeno je umjereno radijsko zatamnjenje usmereno prema Južnoj Americi, što je prouzrokovalo privremeni gubitak ili degradaciju visokofrekventnih radijskih signala tokom dva sata. U isto vrijeme, Sunce je generisalo izbačaj koronalne mase (CME) - izbačaj milijardi tona plazme u Sunčev sistem, pogađajući sve na putu sunčevih čestica.

Neke od tih čestica mogle bi biti upućene prema Zemlji, a agencije poput NOAA (National Oceanic and Atmospheric Administration) trenutno istražuju situaciju. Ako do toga dođe, mogli bismo očekivati umjerenu geomagnetsku oluju.

Da li postoje razlozi za brigu?

Važno je napomenuti da nema razloga za zabrinutost jer, iako je erupcija bila snažna, nije bila usmjerena direktno prema Zemlji, već blago u stranu. To znači da bi udar mogao biti blag ili se možda uopšte neće dogoditi. Analiza je pokazala da, ako bi došlo do kontakta, on bi se očekivao 17. decembra, donoseći potencijalno blagu geomagnetnu oluju.

Međutim, očekivana je aktivnost već ranije. Slabiji izbačaj koronalne mase koji je eksplodirao 13. decembra prvi će stići do Zemlje prema centru za predviđanje svemirskog vremena NOAA.

Šta to tačno znači?

Geomagnetna oluja događa se kada niz sunčevih čestica udari u magnetno polje Zemlje. Budući da te čestice ne stižu odmah, oluja se događa nekoliko dana nakon izbacivanja koronalne mase. To ima nekoliko učinaka, a ozbiljnost oluje povećava se s njenim intenzitetom. Postoji pet nivoa; G1 i G2, blage i umjerene, najblaže su dvije kategorije.

Dok sunčeve čestice reaguju s magnetnim poljem Zemlje, mogu stvoriti električne struje koje prolaze kroz električne mreže, što može rezultirati fluktuacijama u napajanju. Može doći do promena u okolišu niske Zemljine orbite koje mijenjaju otpor na svemirskim letjelicama, što znači da bi neki sateliti možda trebalo da dobiju korekciju putanje. Takođe može doći do prekida u radio komunikacijama.

Doći će do pojavljivanja aurore

Postoji i mogućnost pojave aurore. Kp indeks za geomagnetnu aktivnost koristi se kao mjera za predviđanje aurore. NOAA predviđa da je geomagnetska aktivnost dosegla Kp5 15. i 16. decembra. Iz toga možemo pretpostaviti da će verovatno biti svetle aurora na visokim geografskim širinama.

Ova vrsta aktivnosti Sunca je normalna jer se približavamo vrhuncu jedanaestogodišnjeg solarnog ciklusa, što znači više sunčevih pjega, erupcija i CME-a. Tokom vrhunca, poznatog kao solarni maksimum, doći će do promjene polariteta Sunčevog magnetnog polja, a aktivnost će početi opadati. Tačno vrijeme solarnog maksimuma još nije poznato, a trenutne prognoze smještaju ga najranije u januaru 2024.

AR 3514 pokazala se kao prilično aktivna regija. Osim X-klasne erupcije, došlo je i do dve M-klasne erupcije istog dana, druga najjača kategorija sunčevih erupcija. Još uvijek možemo očekivati više aktivnosti, ali manje vjerovatno da će uticati na Zemlju. Aktivna regija se trenutno okreće od nas i uskoro će nestati s suprotne strane Sunca.

Nema potrebe za zabrinutošću, budući da će vjerovatno biti još mnogo toga prije nego što se završi trenutni solarni ciklus.