Beograd odustaje od izgradnje tunela kod Autokomande - Da li se "dižu ruke" od unutrašnjeg magistralnog poluprstena?

Posle više od godinu i po dana čekanja najavljeno je da će se definitivno odustati od izgradnje tunela kod Autokomande koji je trebalo da bude dio unutrašnjeg magistralnog prstena Beograda.

Neposredan povod je primjedba Vojske Srbije koja ima objekte pod zemljom u dijelu kojim je predviđena trasa tunela. Prije Vojske Srbije, nezadovoljni su u jesen 2021. godine bili i građani obližnjeg naselja Stadion koje se nalazi između stadiona Crvene zvezde i Partizana.

Ova najava ponovo je aktuelizovala ovaj projekat, a u nedostatku bilo kakvih detaljnijih informacija iz institucija, još jednom nametnulo pitanje da li je Beograd odustao od ovog projekta kojim bi trebalo da se smanje gužve, poveća brzina kretanja i smanji zagađenost.

Dušan Milanović, nekadašnji direktor sektora za saobraćaj u Urbanističkom zavodu Beograda, kaže da ovaj projekat neophodan, ali da jednostavnih rješenja koja će svima odgovariti, nema.

- Magistralni poluprsten je izuzetno potreban Beogradu, jer bi se omogućile alternativne veze između raznih djelova grada. Sada npr. ako želite sa juga na sjever grada imate samo jednu ili dvije mogućnosti - kaže Milanović za portal N1.

On ističe da su i Most na Adi, ulica Nikole Dobrovića (i Heroja sa Košara) na Novog Beogradu dio prstena kojim bi trebalo da se rastereti saobraćaj u užem gradskom jezgru, a da je Beograd jedan od rijetkih većih gradova koji nema prsten, dok ostali slični imaju po nekoliko.

Milanović navodi da stepen motorizacije, iako povećan, još daleko do evropskih standarda kada su u pitanju slični evropski gradovi poput Beča, Minhena, Budimpešte.

Zato je kako kaže neophodno planiranje kako bi se došlo do najbolje trase. Ipak, ističe da će u svakoj od opcija neko biti nezadovoljan.

- Gdje god da se provuče trasa, nikada neće proći bezbolno. Ljudi sa perifierije mogu da kažu šta nas briga za građane iz centralne zone.

Navodi i primjer da u Beogradu kompletan teretni željeznički saobraćaj prolazi kroz najuže gradsko područje.

- Ako hoćemo da prevoz opasnih materija željeznicom izmjestimo iz centra grada npr. ka Vinči gdje treba da se gradi most, onda će lokalci reći šta se nas tiče taj otpad. Treba biti jako obazriv.

Milanović kaže da je "velika prevara" tvrdnja da će metro riješiti sve saobraćajne problem.

- Može dio, ali ne i sve.

Miloš Vučković iz organizacije Po mjeri metro navodi kaže da je ova najava samo potvrda još ranije donesene odluke o odustajanju od tunela. On podsjeća da se javna rasprava o planu detaljne regulacije odlagala, ali da dok Skupština grada ne usvoji odluku, plan je i dalje važeći.

Zoran Bukvić, koordinator grupe za saobraćaj pokreta Ne Davimo Beograd smatra da je glavnom gradu neophodan Unutrašnji magistralni prsten, ali je potrebno je uzeti u obzir potrebe stanara, odnosno građana.

- Potrebno je naći rješenje koje najmanje smeta, a ako se već odustaje od tunela, treba dati alternative.

Milanović podsjeća da se već 40 godina traga za trasom i da se svašta se mijenjalo i ostavljalo za posle.

- Stvari su složene, a kod nas da kad se nešto radi bude "Vučićev metro", "Đilasov metro". Oni su kad je metro u pitanju objektivno diletantni. Ne rješava se ni plenumski, ni aktivistički, to je vrlo složen izazov. To je pitanje za struku, a ne političare. Izgradnjom prstena smanjio bi se broj prolazaka kroz grad, zatim vrijeme putovanja, zagađenje. Vrijeme je novac i pa i sati koji se potroše u putovanju su društveni trošak koji plaćamo svaki dan.

U Beogradu se prema riječima struke obavi dnevno tri miliona putovanja, od čega 30% je automobilom a 48% javnih prevozom. Prema projektu iz 2008. godine ukoliko bi UMP postojao slika bi bila sledeća: sa tadašnjim brojem vozila na mreži u vršnom satu na mostu Gazela broj vozila bi bio manji za 27%, na Brankovom mostu za 24%, a u Bulevaru vojvode Mišića kod Sajma za 42%. Prosječna brzina bi se povećala sa postojećih 19 na 26 kilometara na čas.