Kako je propao nekadašnji industrijski centar - U Bijelom Polju bilo desetak fabrika, danas nema više ko ni da štrajkuje
(Foto: Shutterstock/Haris Dlakic)
Područje bjelopoljske opštine nekad je, što se tiče privrede, bilo jedno od najrazvijenijih u regionu i sa pravom je poljoprivredni dio, gdje je sa uspjehom djelovala firma Bjelasica, bio ugledni kraj. U naselju Nedakusi, na putu prema Prijepolju, bilo je desetak fabrika koje su po svojim proizvodnim programima bile prisutne, kako na domaćem, tako i na inostranim tržištima. I zvalo se Industrijska zona.
- Bilo je zaposleno preko 10.000 radnika, prije svega u tekstilnom gigantu Vunarskom kombinatu, zatim Imaku, Prvoj Petoljetki, Polipaku, Mladosti, Lenki... Saobraćajno preduzeće Transservis bilo je među najboljima, konfekcija Jekon prepoznatljiva po svojim proizvodima, a drvno prerađivačko preduzeće Špiro Dacić nadaleko prepoznatljivo, i slično - kaže Bogdan Krgović, koji je četiri decenije proveo radeći u fabričkoj hali i rukovodeći sindikatom.
Danas, u ovim hladnim zimskim danima, sve je još više tmurno i beznadežno. Nema skoro nijedne firme, izuzev Mesoprometa, da radi kako to dolikuje trećem gradu po veličini u Crnoj Gori.
Od zarada svih zaposlenih gradilo se čitavo Bijelo Polje, ističe jedan od rukovodilaca u Vunku Milosav Kojović, danas penzioner. Prodavnice su bile pune, a platežna moć bila na visokom nivou. Prije dvije decenije i više slivala se armija radnika iz industrijske zone u Nedakusima. Desetak fabrika su radile punom parom.
- Danas su to skoro sve fabrike sa zamandaljenim vratima, gdje je ovim nakaradnim privatizacijama radnik doveden na ivicu egzistencije. Hale zvrje prazne. Da nije Mesoprometa broj bi bio potpuno zanemarljiv - kaže Kojović.
Štrajkovi i protesti su bili prisutni svakog dana i radnici koji su došli do bijede tražili su svoja izgubljena prava iz radnog odnosa, ističe Krgović, dodajući da je u međuvremenu veliki broj tadašnjih radnika otišao na onaj svijet. Ne ostvarivši sa svojim porodicama ni elementarna prava.
- Pravi primjer kako nije trebalo raditi je ovaj nekadašnji tekstilni gigant. Bilo je nekad blizu tri hiljade zaposlenih. Gradili smo Bijelo Polje. U međuvremenu su bile licitacije jedna za drugom. Mašine rasprodate u bescijenje. Ono što je ostalo ruinirano i propada. Sad je prodato - kaže Kojović, jedan od prvih radnika Vunarskog kombinata, dodajući da je uništena privreda dovela i do iseljavanja, tako da Bijelo Polje više nije isti grad.
Sumorna slika industrijske zone
Sve u svemu sumorna slika, s obzirom na probleme, zaključane kapije, broj siromašnih i gladnih… Tuga, očaj, beznađe, izgubljeni pogledi, prosjačenje, zaduživanje, veresija… prisutni su na svakom koraku. A zima pritisla i steže. Najviše oko srca zbog problema koje ima armija nekadašnjih radnika u industrijskoj zoni, sa kojom se Bijelo Polje ne tako davno dičilo.
Sve u svemu sumorna slika, s obzirom na probleme, zaključane kapije, broj siromašnih i gladnih… Tuga, očaj, beznađe, izgubljeni pogledi, prosjačenje, zaduživanje, veresija… prisutni su na svakom koraku. A zima pritisla i steže. Najviše oko srca zbog problema koje ima armija nekadašnjih radnika u industrijskoj zoni, sa kojom se Bijelo Polje ne tako davno dičilo.
Info sa lokala:
Bijelo Polje
Tagovi:
Mesopromet
Vunko
Imako
Prva Petoljetka
Polipak
Mladost
Lenka
Jekon
Špiro Dacić
Bjelasica
Bogdan Krgović
Milosav Kojović
industrija
indsutrijska zona
privatizacija fabrika u Bijelom Polju
gašenje fabrika u Bijelom Polju
Komentari
Vaš komentar
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora