Koncesija za tvrđavu Besac - Da li se država odrekla milionskih prihoda u korist privatnika?

Jedan od primjera upravljanja državnom imovinom je i tvrđava Besac u Virpazaru. U revitalizaciju tog objekta Ministarstvo kulture i Evropska unija uložili su gotovo milion eura, nakon čega je tvrđava data u zakup privatniku za svega 1.000 EUR godišnje. To, međutim, problematizuju u Evropskoj uniji, ali i NVO sektoru.

Tvrđavu Besac kroz istoriju su osvajale vojske, danas svojom ljepotom ona osvaja turiste. Lijepom ova priča ne traži manu ali problematizuje odnos države prema nespornom dobru. U novom ruhu, ali i u rukama novog vlasnika, trđava Besac piše nove stranice istorije, a je li zapis morao baš tako da izgleda?

Crna Gora se nakon neuspjelog pokušaja da gazduje tvrđavom Besac odlučila da je da u zakup. Tako je na tri decenije ključeve Besca dobio privatnik za 30.000 eura. Matematički prevedeno, godišnja kirija iznosi hiljadu, a mjesečna 80 eura.

- Mi imamo fiksnu kiriju i varijabilnu koju moramo da platimo. Hiljadu eura, ali varijabilna 15% od dobiti - ističe Đorđe Leković, zakupac tvrđave Besac.

- Najmanje što je trebalo je da oderede procenat varijabilne naknade u odnosu na prihod koji će koncesionar da ostvari, dakle čitav niz nevjerovatnih stvari u odnosu na ovaj posao. Interes države nije zaštićen, nego je ta lokacija poklonjena - ocijenila je Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu.

Da nije u pitanju poklon već investicija, tvrde zakupci tvrđave. Za ključeve Besca država je tražila i ulaganje od 550.000 EUR, kaže Leković. Tako je novi gazda za samo pet mjeseci uspio ono što država nije za pet godina.

- 2019. godine Besac je vodila država, te godine broj posjetilaca oko 3.000, za prvu godinu našeg poslovanja preko 50.000 posjetilaca - kazao je Leković.

Da je država nesposobna da upravlja ovim kulturnim dobrom, pokazala je odmah nakon uloženih 900.000 svojih i evropskih para u revitalizaciju tvrđave. To potvrđuju i fotografije tvrđave iz 2020.

- Mi kad smo stigli ovdje, osim zidina nista nismo zatekli, samo muzejska postavka, koja je skromna - navodi Leković.

Da je država skromna dokazuje i potez tadašnje Vlade da interes zakupca stavi ispred svog, smatra Ines Mrdović.

- Umjesto da prihodujete milione eura, vi se odričete tih iznosa - poručuje Mrdović.

Svog uloga se ne odriču iz Evropske unije, koja pomno prati šta se radi s njihovim parama. Zato i upozerenje da je Besac revitalizovan za potrebe stanovništva i da se Crna Gora obavezala ugovorom.

- Delegacija EU je tokom dužeg perioda ulagala kontinuirane napore da pred svim relevantnim akterima pokrene pitanje potencijalno problematične koncesije. Nastavićemo da pratimo status ovog važnog kulturnog dobra i očekujemo od Vlade da osigura prikladno korišćenje tvrđave, u skladu s glavnim ciljevima definisanim u finansijskom sporazumu koji je zaključen s Evropskom komisijom - navodi se u saopštenju Delegacije EU.

Iz Ministarstva kulture javljaju da je njihova misija poštovanje zakonske regulative, i da je postupak izdavanja tvrđave pratila transparentna i pozitivna procedura potpisivanja ugovora. Besac nosi ime od albanske riječi besa ili data riječ. I baš tada je zakupac, kako kaže, dao riječ da će poštovazi sve klauzule ugovora.

- Imali smo prvi salon crmničkog vina, tako da su svi posjetioci mogli da probaju crmnička vina. Naša vinska karta, crmnicka vina i crnogorska, želimo da uključimo lokalnu zajednicu - kaže Đorđe Leković.

A da je interes lokalne zajednice minimalan kao i visina zakupa, smatra Mrdovićeva. Vjeruje da se država nije zaštitila ugovorom, čime je sama sebi kaže vezala ruke.

I dok su sve oči uprte u nekadašnje virpazarsko utvrđenje, koje je ljepše nego ikad, ono što se da zaključiti je da je država dala besu za Besac na 30 godina. A dala je i ugovor koji se ne može poništiti.