Naučnici rekli kako da riješimo klimatsku krizu - Da li će svijet poslušati?

Usred trostruke krize rata u Ukrajini, pandemije koja još uvek bjesni i eskalacije inflacije, klimatski naučnici su upravo postigli zaista impresivno dostignuće. Oni su bili istrajni i ubjedili svjetske vlade da pristanu na zajednički vodič za rješavanje vanredne klimatske situacije. Uprkos rastućim globalnim problemima, objavljivanje najnovijeg izvještaja Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) pokazuje neke osnove za nadu.

Predložena su rješenja

Poslije nedavnih izvještaja o uzrocima i posljedicama klimatskih promjena, ovaj pokriva rješenja – sa rezimeom koji su potpisale svjetske vlade. Sažetak je direktan i jasan i na mnogim mjestima priznaje stvarnost koju naučnici i aktivisti godinama znaju, ali vlade često izbjegavaju da direktno priznaju.

Prvo, jasno je priznato da su Sjeverna Amerika i Evropa dale najveći doprinos krizi koju proživljavamo, proizvodeći najviše emisija ugljen-dioksida od industrijske revolucije.

Izvještaj pokazuje da prosječan Sjeverni Amerikanac, iz upotrebe fosilnih goriva danas emituje 16 tona ugljen-dioksida svake godine, u poređenju sa samo dvije tone za prosječnog Afrikanca. Potrošnja top 10% domaćinstava čini preko trećine globalnih gasova staklene bašte, u poređenju sa 15% gasova za 50% domaćinstava sa dna liste. Svaka vlada se sada slaže da je klimatska kriza vođena načinom na koji svetski bogataši – što uključuje veliki dio stanovništva Velike Britanije – trenutno žive, konzumiraju i ulažu.
Bogati emituju najviše ugljenika

Ovo je veliki korak napred u poređenju sa prethodnim izveštajima. Poslednji IPCC rezime o rešenjima iz 2014. označio je rast stanovništva kao jedan od "najvažnijih pokretača povećanja emisije CO2 iz sagorijevanja fosilnih goriva". Ovakvi opasni nesporazumi su sada nestali. Sedam godina kasnije, ovi stari argumenti kojima se "krive siromašni" sve više izgledaju kao ostatak prethodnog doba.

Novi izveštaj je takođe zadivljujuće jasan o tome koliko su vlade daleko od ispunjavanja svojih obaveza potpisanih Pariskim sporazumom 2015. i ponovo potvrđenih u Glazgovu krajem prošle godine. Uprkos svim pričama vlade Velike Britanije o "održavanju 1,5°C" u Glazgovu, trenutna klimatska politika i obećanja neće omogućiti ostvarenje dvostrukih ciljeva Pariza: ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5°C iznad predindustrijskog nivoa, niti ga zadržati "znatno ispod" 2°C.

Uprkos složenosti nauke o klimi, naš kurs je zastrašujuće jednostavan za posmatranje: trenutno smo na putu za katastrofalno zagrevanje od 3C. U svetu u kome je polovina stanovništva veoma ranjiva na klimatsku krizu, to znači katastrofu. Ekstremni toplotni talasi, poplave i suše daleko izvan normalnih tolerancija gradova i naselja uništiće živote i sredstva za život na globalnom nivou. Posljedice propadanja usjeva, migracija i ekonomskih poremećaja tada bi mogle preopteretiti političke institucije i naše sposobnosti da odgovorimo na događaje koji se odvijaju.

Ako to djeluje depresivno, postoji razlog za nadu. Vlade su vlasnici ovog izvještaja. One su to potvrdile i potpisale. Njihovi građani sada mogu da ih pozovu na odgovornost za neuspjehe koji su navedeni.

Rješenje je u elektrifikaciji

Odeljak izvještaja koji najviše ohrabruje je o alternativama fosilnih goriva. Sveobuhvatno rješenje za naše energetske potrebe je da elektrifikujemo sve što možemo, od grijanja zgrada do transporta, i napajamo sve koristeći čiste obnovljive izvore energije i skladištenje. Dobijamo ogromnu ruku pomoći od velikih skokova napred ka čistoj tehnologiji.

U izvještaju piše da je između 2010. i 2019. godine cijena solarne energije opala za 85%, energije vetra za 55% i litijum-jonskih baterija za 85%. Ovo su zapanjujuće brojke koje ukazuju na radikalno preoblikovanu energetsku budućnost. Sa cunamijem patnje koji će uskoro zahvatiti britanska domaćinstva zbog rastućih troškova za energente, uzrokovanih naglim porastom cena gasa, svi u vladi moraju da vide ovu poruku. Postoji jeftiniji, čistiji način.

Ali problem emisija je dublji od pukog neuspjeha ulaganja u alternativne izvore sa niskim sadržajem ugljenika. Svijet već ima dovoljno postojeće i planirane infrastrukture koja emituje visoke koncentracije ugljenika da pređe 1,5 stepen Celzijusa. Potrebno je penzionisanje velikih emitera, kao što su elektrane na ugalj. Osim toga, potrebno je otkazati planirana nova naftna polja i aerodrome koji imaju velike emisije.

Ovaj izvještaj je u suštini manifest za okončanje ere fosilnih goriva. To će pomoći rastućem broju ljudi koji se bore protiv industrije fosilnih goriva na mnogim frontovima – ali posebno onima koji koriste zvanične kanale, kao što su poslanici koji lobiraju kod vlade da ne otvara nova naftna polja, advokati i građani koji izvode zemlje ili kompanije pred sud, ili oni koji opravdavaju direktne akcije za zaustavljanje izgradnje infrastrukture koja emituje visoke količine ugljenika. Licenca za klimatske akcije nikada nije bila jača.

U izveštaju postoje i elementi koje će industrija fosilnih goriva koristiti za dalje odlaganje klimatskih akcija. Glavna je diskusija o uklanjanju ugljen-dioksida iz atmosfere. Neki smatraju da ćemo kasnije ovog veka moći da isisamo ugljenik iz vazduha, pa zašto se danas truditi da značajno smanjimo emisije?

Okončanje ere fosilnih goriva

Odgovor je, u izvještaju, da se uklanjanje ugljenika "trenutno suočava sa tehnološkim, ekonomskim, institucionalnim, ekološkim i sociokulturnim preprekama". U izveštaju piše da je potrebno izvesno uklanjanje ugljenika, ali to nikada ne bi trebalo da bude alternativa sadašnjem smanjenju emisija. To jasno pokazuje koliko su nerealna očekivanja o uklanjanju veoma visokih količina ugljenika.

Za one koji su radili u korist klime, pun izvještaj od 3.000 stranica sadrži zapanjujuće iskrenu procenu organizovanih napora koji se koriste da se osujeti klimatska akcija, uz napomenu: "protivljenje klimatskim akcijama od strane industrije koja je u vezi sa ugljenikom je široko zasnovano, visoko organizovano i upareno sa ekstenzivnim lobiranjem". Možda izgleda ironično da ovo ne ulazi u mnogo čitaniji sažetak, ali to možda i nije iznenađujuće. Isprepleteni odnos između fosilnih goriva i vlada seže duboko: prošle nedelje, na primer, saznali smo da će vlada imenovati bivšeg šefa britanske kompanije BP da zagovara prelazak Velike Britanije na niskougljeničnu ekonomiju.

Svaka godina koja prođe dodaje nove razloge za prestanak korišćenja fosilnih goriva. Prošle godine je postalo jasno da će cene gasa naglo porasti, što će uticati na milione ljudi. Ove godine možemo dodati da fosilna goriva finansiraju rusku vojsku i njene zločine. Mogu se okončati urbana zagađenja vazduha i izbjegavanje stotina miliona ljudi koji pate od toplotnih talasa, suše i poplava. A cijena? Ulaganje nekoliko procenata BDP-a i neke nove zakone.

Klimatske promjene mogu biti složene, ali IPCC je naporno radio da nam to učini jednostavnim. Još uvijek postoji način za smanjenje emisije na polovinu do 2030. i za postizanje neto nule do 2050. godine, što će vjerovatno ispuniti cilj od 1,5C. To je poruka puna nade. Sada je zadatak da to učinimo stvarnim.

Autor analize je Sajmon Luis, profesor nauke o globalnim promenama na Univerzitetskom koledžu u Londonu i Univerzitetu u Lidsu