Broj vodenica u Beranama sa stotinu se smanjio na nekoliko - Proizvodnja ekološkog brašna izbor malog broja mještana

U beranskoj opštini je poslije Drugog svjetskog rata radilo, i to uglavnom punim kapacitetom, preko stotinu mlinova koji su, koristeći snagu vode, kukuruzno zrno pretvarali u brašno. Nekadašnji mlinovi preselili su se u prošlost i priče, a bivše oranice sve više zarastaju u korov.


Uzorni domaćin iz sela Dapsiće Radomir Cimbaljević na svom imanju sagradio je objekat u kojem je, koristeći potencijale Dapsićke rijeke, instalirao postrojenje za mljevenje žita i proizvodnju struje.

- Uzgajam žitarice od kojih se dobija kvalitetno ekološko brašno, koje brzo prodam širom Crne Gore. Međutim, ja sam jedan od rijetkih koji se bavi ovim poslom i mislim da je velika šteta što su mlinovi za brašno zapostavljeni - ističe Cimbaljević.

Sela opustjela, njive zarasle u korov

Dobro se sjećam da je skoro na svakom jačem vodotoku u našoj opštini bilo po nekoliko vodenica. Ispred tih mlinova mnoštvo ljudi je čekalo da dođu na red kako bi samljeli žito. Bilo je to vrijeme kad se nije išlo u prodavnice za po kilo hljeba, nego su se ljudi prehranjivali sa svojih imanja. Danas od tih mlinova nema ništa, a njive zarastaju u šiblje. Na području šekularskih sela više nema nijednog mlina, iako je nakada ovdje svako bratstvo imalo svoju vodenicu. To potvrđuje da društvo u cjelini, i pored brojnih mogućnosti koje pruža savremeno doba, nije uradilo ništa da sačuva naša sela od umiranja - smatra mještanin Šekulara Blagoje Šarić.