Petrohemija ide Rusima za 150 mil EUR? - NIS bi kroz gradnju fabrike za proizvodnju polipropilena mogao postati većinski vlasnik

Naftna industrija Srbije najvjerovatnije će da investira u izgradnju nove fabrike za proizvodnju polipropilena i preko ovog ulaganja, kroz dokapitalizaciju, postaće većinski vlasnik HIP Petrohemije, saznaju Novosti. Vrijednost ove fabrike iznosi između 100 i 150 mil EUR.

Kako je Novostima ispričao stručnjak koji je upoznat sa problematikom ovog hemijskog giganta, NIS, koji je akcionar u Petrohemiji, na ovaj način bi je dokapitalizovao, čime bi imao većinski udeo u upravljačkoj strukturi. To bi bila razmjena između dvije firme, po komercijalnom principu.

- Izgradnja fabrike polipropilena od velikog je interesa za samu Petrohemiju, jer će tržišno bolje da se revalorizuje propilen, koji se dobija krekovanjem u etilenu - objašnjava sagovornik. - On se dosad, uz dosta muka, kao sirovina prodavao na inostranom tržištu, a izgradnjom fabrike, propilen bi se prerađivao u polipropilen, čija je cijena tržišno mnogo veća, kao i potražnja za njim. Time bi Petrohemija ostvarila još bolji poslovni rezultat i imala veću zastupljenost na inostranom tržištu polimera.

Računica privatizacije HIP Petrohemije postoji i u NIS. Prema riječima stručnjaka, Rafinerija nafte Pančevo, kroz rad postrojenja za duboku preradu, takođe će imati veće količine propilena za preradu, u budućoj fabrici polipropilena. Inače, Petrohemija koristi primarni benzin iz Rafinerije, koji je samo jedan od iscrpaka krekinga nafte i to im NIS prodaje po osnovu ugovora.

- Petrohemija nikada u svom sastavu do sada nije imala ovu fabriku - objašnjava sagovornik. - Ona postoji samo u Odžacima, Hipol, ali je malog kapaciteta. Od kada su Rusi došli u NIS, nije baš oduvijek bilo jasno da li ih Petrohemija zanima ili ne, ali je činjenica da je to ekonomski isplativa investicija. Ukoliko se dogodi da kupe i da sagrade tu fabriku, to će biti odlična investicija za sve.

Ipak, dok ne padne konačna odluka, radne grupe će narednih dana tražiti prihvatljiv model, a Srbija se ponovo nada da je našla rješenje za Petrohemiju. I ovog puta se očekuje da bi jedinog proizvođača petrohemijskih proizvoda u zemlji, polimera i sintetičkog kaučuka, mogli da preuzmu Rusi.

Ekonomisti vjeruju da je strateški partner nada da ova fabrika posluje pozitivno.

- Preuzimanje bi bilo jedino rješenje - smatra Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta.

- Za nju se već dugo traži partner. Čini mi se da država to pokušava posljednjih 20 godina. Ali nije bilo zainteresovanih. Sama država za nju nema rješenje kako da ona posluje profitabilno. Posljednjih godina ona posluje sa dobitkom ili manjim gubitkom, ali nije tu riječ o novim tehnologijama. To je posljedica niske cijene gasa i goriva, koji su njena osnovna sirovina. I ranije se razgovaralo sa Rusima, ali kao i da oni ne vide način kako to da urade. Djeluje logično da to bude preko NIS, jer oni od njih nabavljaju većinu sirovine. Posjetio sam tu fabriku prije pet do šest godina. I tada su vjerovali da su Rusi rješenje, ali mislim da ni oni ne znaju kako da je učine profitabilnom. Volio bih da se ova fabrika privatizuje, ali se bojim da se priča ne završi kao prethodnih puta.

Petrohemija više od polovine svoje proizvodnje izvozi. Prošle godine je od 29,2 milijarde dinara prihoda, od kupaca iz inostranstva stiglo 17,7 milijardi dinara. U 2018. godini od 332,8 mil EUR prihoda, od izvoza je ostvareno 63%. Poslednjih godina su uvijek među prvih 15, a nekad, kao 2018. i među prvih 10 izvoznika. Njihov plasman u inostranstvo čini jedan do tri odsto ukupnog izvoza Srbije.

Srbija se obavezala Međunarodnom monetarnom fondu da će naći kupca pančevačkoj fabrici. Prošle godine, međutim, premijerka je istakla da Petrohemija, baš kao i MSK više nisu teret državi, jer nisu gubitaši.

Sprovođenjem unaprijed pripremljenog plana reorganizacije, dugovi Petrohemije su konvertovani. Srbija i javna preduzeća vlasnik su 76%, NIS 21, a Lukoil tri odsto fabrike. Od gubitaša Petrohemija je postala dobitnik. Na kraju 2018. su ostvarili profit od 37,9 miliona dinara. Kraj prošle su, međutim, poslije pet godina, opet dočekali u "minusu" - 2,2 milijarde dinara.