Od pravilne berbe zavisi kvalitet i prinos lješnika

Lješnici, odnosno, orašasti plodovi lijeske, koriste se u gastronomiji i narodnoj medicini. Berba ovog voća treba da bude pravovremena kako bi dobili jezgra najboljeg kvaliteta i maksimalni prinos. Suviše rano ili kasno branje nose sa sobom gubitke.

Za uzgoj lijeske potrebno je obezbijediti dobro drenirano zemljište. Biljakama neće odgovarati ni suviše plodno tlo bogato organskim materijama, jer će formirati više vegetativne mase. Obično se uzgaja u formi grma, a sadnice se sade na rastojanje od četiri metra kako bi obezbijedili dovoljno prostora za neometan razvoj. Grm lijeske se redovno orezuje, a prilikom rezidbe obratiti pažnju da postignemo prozračnost i dobru osvijetljenost kroz cijelu površinu, posebno u unutrašnjosti grma. Puna produktivnost dostiže se u sedmoj godini.

Vrijeme berbe lješnika zavisi od sorte, a plodovi su spremni za branje kada omotač ploda požuti i sasuši se. Kod većine sorti oni tada počinju da ispadaju iz sasušenog omotača. Berbu treba obaviti pre kišnog perioda. Kada se obavi suviše rano jezgro ploda će biti manje i imaće lošiji ukus. Ukoliko zakasnimo, plodovi će biti duže izloženi napadu raznih štetočina. Ptice i glodari će dio roda da iskoriste za svoju ishranu. Sazrijevanje lijeske nije ujednačeno i berba se često obavlja iz dva puta - krajem avgusta i tokom septembra.

Obavlja se ručno, trešenjem pojedinačnih grana ili cijelog stabla. Prije toga potrebno je pokositi travu oko grmova. Kod branja možemo ispod stabla položiti ceradu, foliju ili neko platno na koje će padati plodovi prilikom trešenja. Ručno branje je zamorno i skupo. Ovako lješnike možemo brati kada imamo na okućnici manji broj grmova ili imamo one koji tek počinju da plodonose.

Najveću štetu ćemo napraviti ako za ovo koristimo štap kojim udaramo po grani. Tako ih samo lomimo i oštećujemo formirane pupoljke što će rezultirati slabijim rodom sledeće godine. Zbog toga ovaj način berbe treba izbjegavati.

U modernim zasadima branje se obavlja specijalizovanim tresačima i sakupljačima. Na takav način dobijamo jeftiniju i bržu berbu ovog voća.

Posle berbe plodovi se čiste od grančica i lišća i suše u tankom sloju. Sušenje je najbolje obaviti u zatvorenom prostoru sa dobrom ventilacijom tokom dvije do tri sedmice. Plodovi se očiste i stavljaju na sušenje što prije, najbolje u prvih 24 sata posle berbe. Tokom ovog procesa, ne bi trebalo da budu izloženi suncu. Debljina sloja trebalo bi da bude oko 10 centimetara. Potrebno je povremeno promiješati lješnike kako bi se ravnomerno prosušili. Takvi plodovi treba da imaju sadržaj vode u jezgru oko osam procenata.

Ukoliko imamo veću količinu plodova, proces se obavlja u sušarama, a temperatura ne treba da bude veća od 38°C jer se jezgra veoma lako užegnu. Osušeni plodovi se mogu čuvati nekoliko mjeseci u prostoriji na sobnoj temperaturi. Očišćene lješnike treba upotrebiti veoma brzo ili ih možemo čuvati na niskoj temperaturi do jedne godine.