Teško donosite odluke? - Pokušajte s pravilom "37 odsto"

Velike odluke često i za većinu ljudi traže analizu, promišljanje, vrijeme, a po nekad i zavirivanje u intuiciju. Recimo da kupujete stan ili kuću i treba da se odlučite jer je ponuda velika, a i nikada ne znate kada se nešto novo može pojaviti. Suočavate se sa pitanjem kada treba da stavite tačku i odlučite šta ćete kupiti. Matematičari vam tu mogu biti od velike pomoći ukoliko slijedite pravilo "37 odsto".

Put do konačne odluke koji podrazumijeva da treba da izaberete od određenog broja ponuđenih opcija, sigurno podrazumijeva i pitanja: "A šta ako se uskoro pojavi nešto bolje u ponudi? Jeftinije? Da li da sačekam još malo?".

"Koliko žaba treba da poljubim da bi se maksimalno uvećale šanse da ću dobiti princa?" - pitanje je koje Brajan Kristijan postavlja u svojoj knjizi. Stručnije formulisano može se reći - koliko opcija treba da probam da bih dao(la) optimalne šanse za dobru konačnu odluku?

Matemačirai su dali odgovor - 37.

Osnovna ideja je da, ako treba da donesete odluku, od 100 ponuđenih opcija treba da odbacite i uzorkujete prvih 37. Ovo pravilo se ne tiče automatske rekacije i nije nerazumno. Tiče se perioda vremena kada treba da procijenite i premjerite da li je nešto za vas dobro ili nije. Od odbačenih 37% birate najbolje i kada ih premašite, birate najbolje od ponuđenog.

Na primjeru kupovine stana ili kuće, pravilo bi se ovako primijenilo:

Recimo da ste pogledali 10 stanova tokom nekoliko mjeseci. Pravilo "37 odsto" vas uči da ne treba da se radujete ulaskom u prva dva, tri jer možete bolje. Šta procijenite kao najbolje rješenje koje zadovoljava vaše zahtijeve (lokaciju, kvadraturu, blizinu škola ili pijace), nakon što pogledate treći stan, to je najbolji izbor. Posle trećeg stana, najbolje ocijenjen stan je dobra odluka.

Ili, ako imate 100 dana da razgledate ponudu stanova, potrošite tih 37 dana neobavezno razgledajući. Tek nakon toga, spremite novac za depozit za stan koji će biti najbolji od svega viđenog.

Autor u knjizi piše:

- Ovo nije intuitivno zadovoljavajući kompromis između razgledanja i kupovine. To je dokazano optimalno rješenje.

Matematika, dakle, daje alat za rješavanje problema optimalnog zaustavljanja i donošenja odluke. Međutim, tu postoji veliki problem - ljudi nisu kompjuteri i ne donose velike odluke tako što koriste zakon smanjenja vjerovatnoće. Zapravo je u praksi suprotno.