Da li je proizvodnja pasulja isplativa?

Pasulj je jedno od najčešće pripremanih tradicionalnih jela, bilo da se krčka sa slaninom, šunkom, kobasicom ili se priprema kao čuveni klot pasulj. Prisutan je u velikom broju svjetskih kuhinja i dostupan je tokom cijele godine. Nekada je svako seosko domaćinstvo sijalo bar malo pasulja, a danas iako ga i dalje volimo, kupujemo i kuvamo, sijemo ga sve manje što potvrđuju i podaci Privredne komore Srbije, te ga ova zemlja uvozi (u 2020. godini je tako stiglo 14.705 tona) najviše iz Kirgistana, Bugarske, Poljske.

Čorbast pasulj ćemo i dalje da jedemo, ali je činjenica da će u ponudi i dalje biti onog uvoznog, tako da oni koji najviše vole domaći na pijacama i u supermarketima moraju dobro da pogledaju deklaraciju ili se jednostavno snabdiju kod domaćih proizvođača.

Vjerovatno je proizvodnja uvoznog jeftinija, ali bez obzira na cijenu domaći se uvijek traži, te nisu svi ovdašnji proizvođači digli ruke od ove proizvodnje koja može da donese prihod.

Sjetva i proizvodnja pasulja je odgovoran posao koji kao i svaki drugi u ovoj oblasti zahtijeva početna ulaganja, adekvatnu mehanizaciju, iskustvo i znanje i puno rada bilo mašinskog ili ručnog.

Da bi se postigao dobar rod i osigurala isplativost od uzgoja, od ključnog značaja je obezbijediti povoljne uslove. Potrebno je kvalitetno sjeme, dobro zemljište - pasulj voli rastresito, plodno i humusno koje treba dobro pripremiti, a tokom rasta i razvoja ima velike potrebe za vodom.

Marko Trivunović iz Nove Gajdobre godinama sije pasulj, a ovog proljeća proizvodnju je zasnovao na površini od oko sedam hektara. Uglavnom sije žuto-zeleni i šareni i do sada je stekao veliko iskustvo. On kaže da sjeme šarenog nabavlja iz uvoza, za jutro mu je potrebno oko 125 kg, odnosno za jedan hektar oko 200 kilograma. Žuto-zelenog ide nešto manje, 80 kg po jutru, oko 150 po hektaru.

- Sjeme je značajna stavka u proizvodnji kao i preparati na bazi bakra za zaštitu od plamenjače. Takođe, velika ulaganja su u navodnjavanje bez čega i nema dobre proizvodnje - rekao je Trivunović objašnjavajući da za jedno zalivanje po jutru potroši 25 litara goriva.

Prošle godine morao je usjev pasulja da navodnjava devet, a ove godine pet puta, jer samo tako se može računati na siguran rod. Naravno na red dolazi i zaštita od korova. Berba može biti mehanizovana i ručna, a moguće su i kombinovane metode berbe, baš kako praktikuje sagovornik Agrokluba.

Berba se, kako kaže, odvija tako što ga radnici ručno čupaju i slažu u trake, a zatim on za traktor kači jednu vrstu kombajna i završava posao.

- Mora da se ručno čupa, tako je najbolje, ne može da se kosi bočnom kosačicom - objasnio je sagovornik Agrokluba i dodao da zrno pada u bunker kombajna, a kad se napuni istresa se u prikolicu. Nakon toga mora da se selektira.

Tako selektiran može ići u prodaju, a ukoliko kupac zahtijeva da bude ručno prebran to se onda naknadno i radi. Treba ga čuvati na čistom, suvom i prozračnom mjestu i zaštiti ga od štetnog insekta - žiška.

- Da bi se proizveo kvalitetan pasulj potreba su ulaganja, mašinski rad, ali i dosta ručnog rada, odnosno novca za dnevnice radnika. Kada se sve sabere ulaganja su velika. Kada je u pitanju rod svaka godina može da bude priča za sebe, ali kod mene se nekako ustalio prinos od oko 2,5 tone po hektaru - rekao je Trivunović napominjujući da je prošla godina bila sušna i bilo je proizvođača na čijim njivama nije ni bilo ništa.

Gotovo sav rod je prodao jer ima svoje kupce koji znaju da prepoznaju i cijenu i kvalitet. Ukoliko prodaje veće količine cijena šarenog je 300 dinara (oko 5 KM) , žuto-zelenog 450 (oko 7,5 KM), a na manju količinu cijena šarenog je 400 (oko 6,7 KM), a žuto-zelenog 600 dinara (oko 10 KM).

Mnogi kažu da iako nam je svaki dinar dragocjen, za domaći pasulj ne treba žaliti novac i kad god to možemo biramo kvalitet, bio to bijeli ili šareni, gradištanac ili tetovac podjednako je ukusan, ali i hranljiv i zdrav.