Kako zaraditi novac skladištenjem CO2 u zemljištu?

O sekvestraciji ugljenika, odnosno skladištenju ugljen-dioksida (CO2) u zemljištu sve se više raspravlja poslednjih godina. Naime, Evropska unija ima za cilj da ga primjeni kako bi se smanjilo prisustvo ovog gasa u atmosferi.

Sve ovo predstavlja priliku za postizanje ekološke koristi sa pozitivnim efektima na zdravlje zemljišta koje promoviše kvalitet prinosa. Takođe, poljoprivrednicima pruža mogućnost da povećaju prihode, ali i da se produktivnije bave proizvodnjom.

To bi se moglo postići različitim metodama kao što su diversifikacija plodoreda, pokrovni usjevi, ostavljanje slame na polju, smanjena obrada zemljišta, ali i preciznijom primjenom đubriva koja sadrže azot, pogotovo stajnjak. Sve ovo utiče na viši nivo organskih materija u zemljištu, bolji kapacitet za skladištenje ugljenika, povećavaju otpornost na manjak ili višak vlage u tlu, a poboljšana je i sposobnost zadržavanja hranjivih materija.

Kako je najavljeno, upravo će primjenom ovih praksi evropski poljoprivrednici biti u mogućnosti da dobiju veće subvencije. Ali, da li ste čuli za karbonski kredit?

Pojednostavljeno rečeno, karbonski kredit (eng. Carbon Credit) je količina jedne uskladištene tone ugljenika, odnosno dozvola da se emituje tona CO2. Predstavlja osnovnu jedinicu kojom se može trgovati na tzv. karbon tržištima. Takvi verifikovani krediti mogu se prodati organizacijama ili pojedincima koji žele da dodatno smanje svoje emisije putem kompenzacije ugljenika.

- Prvi korak je svakako analiza, odnosno procjena potencijala poljoprivrednog gazdinstva - objašnjava Igor Frljužec, predstavnik firme eAgronom, jednog od pionira u ovom poslu.

Poenta procjene je, kaže, prikupljanje informacija o praksi upravljanja gazdinstvom u prethodne tri godine kao i prikupljanje podataka iz tekuće sezone i procjena potencijala stvaranja karbonskog kredita. Radi se o datumima sjetve i žetve, vrstama đubriva, količinama i datumima primjene kao i vrstama i datumima obrade zemljišta, kao i informacijama o vrstama pokrovnih usjeva i slično.

- Analiza prikupljenih podataka traje dvije do tri nedelje i nakon toga poljoprivrednik dobija izvještaj - ističe Frljužec.

Kako kaže, iz njega poljoprivrednik može da sazna šta bi trebalo da poboljša, a šta je to što radi dobro.

Godina u kojoj je potpisan ugovor i napravljena prva analiza zemljišta smatra se nultom, referentnom, godinom pa se kasnije podaci iz narednih godina upoređuju sa njom. Period koji mora proći od svakog poređenja je minimalno 5 godina.

- Tek nakon tog razdoblja poljoprivrednik će dobiti potvrdu i svoj verifikovani kredit - naglašava Frljužec dodajući da je ključno napomenuti upravo proces verifikacije, jer samo verifikovani krediti imaju pravu vrijednost na međunarodnom tržištu i postižu daleko bolju cenu.

Neki poljoprivrednici možda već i preduzimaju korake koji doprinose zadržavanju ugljenika u zemljištu, a da nisu toga ni svjesni. U zapadnim zemljama sekvestracija ugljenika je dosta razvijena. Oni to ne rade isključivo zbog novca nego i dobrobiti za tlo, što će i narednim generacijama omogućiti sigurnu i kvalitetnu proizvodnju hrane, prenosi sajt Agroklub.