Srećko Katanec, nekadašnji fudbalski as - Trenerski poziv kao slučajan

Srećko Katanec, veliki fudbalski znalac na svim dijelovima terena, nedugo po završetku bogate igračke karijere - koju je posle odlaska iz Humske ulice nastavio u njemačkom "Štutgartu", a zatim u italijanskoj "Sampdoriji" - uskočio je u usijani trenerski rov, uvjeren da će najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu dati lični pečat i kao stručnjak.

U tome je i uspio prvo kao selektor slovenačke reprezentacije do 21 godine (1996- 1998). Kraće vreme je sjedio na klupi FK "Gorica", da bi od 1998. do 2002. godine, bio strateg nacionalnog tima Slovenije. Potom je jednu sezonu predvodio grčki "Olimpijakos", da bi u periodu od 2006. do 2009. godine preuzeo brigu o reprezentaciji Makedonije.

Uslijedilo je dvogodišnje egzotično trenersko iskustvo u Emiratima, posle kojeg se ponovo prihvatio selektorskog posla u "deželi". Razgovor sa Srećkom Katanecom obavili smo pretposlednjeg dana "Turnira prijateljstva 2014", za vrijeme okršaja između pionira OFK "Beograda" i "Olimpije".

- Klincima organizacija ovakvih turnira i te kako vrijedi, pogotovo što mogu da ustanove gdje su i šta su u odnosu na svoje drugare iz okruženja. Naravno, lijepo je i to što će biti u prilici da se druže. Takođe, u ovom uzrastu rezultat ne bi smio da bude u prvom planu i stoga je totalno nebitno ko će da pobjedi. Od toga je puno važnije utvrditi ko ima i koliko ima štofa i potencijala. Velika je stvar i što na ovaj način treneri dolaze u priliku da jedni s drugima popričaju i razmjene mišljenja i iskustva, ko šta i kako radi. Opet ponavljam, svi znamo šta je bilo i dobro je ponovo da uspostavimo nekadašnje komšijske odnose – kaže Srećko Katanec.

Kako biste uporedili vreme kada ste vi počinjali karijeru kao pionir i sadašnji ambijent u kojem se kale talenti?

- To blage veze više nema i ne može se nikako uporediti. Bar u Sloveniji, danas, fudbalska infrastruktura je super. I više od toga, slobodno mogu da kažem kako su uslovi za rad fantastični. Sjećam se da sam s mojim vršnjacima nekada trenirao na šljaci i zato je fudbal koji se igrao tada potpuno drugačiji od ovog modernog. Mislim, zapravo ne mislim, nego znam, tada u Sloveniji nije bilo nijednog terena sa vještačkom travom, a sad ga ima svaki klub i taj vještački i one sa normalnom travom. Dakle, što se uslova tiče, sve je OK. Nedavno sam bio u Urugvaju i Argentini i na licu mjesta sam vidio koliko imamo bolje mogućnosti za fudbalski razvoj naših dječaka od južnoameričkih zemalja.

U čemu je razlika igranja na te dvije podloge?

- Klinci u velikom broju slučajeva, čak i do svoje 18. godine, igraju na vještačkoj podlozi i to može lako da se ustanovi na osnovu pojedinih elemenata koje nisu naučili još kao mali. Jedan od osnovnih nedostataka u njihovom razvoju primjetan je u činjenici da današnji mladi igrači veoma slabo uklizavaju, a to je za moderan fudbal jako bitan elemenat koji nama u Sloveniji nedostaje.

Kakvo je raspoloženje u slovenačkoj reprezentaciji?

- Eto, sad ponovo vodim brigu o našem nacionalnom timu. Čekamo start kvalifikacija i vučemo neophodne poteze kako bismo ih dočekali što spremniji. Iskren da budem, situacija nam nije u najboljem redu, prvenstveno iz razloga što imamo mali fond igrača. I ne samo što nemam na raspolaganju dovoljan broj reprezentativaca, nego što nekoliko njih imaju problem s pronalaskom novog kluba.

Nabrojte ko je u toj vrsti problema?

- Kirm, Matavž, Krhin i Birsa su u potrazi za novom sredinom i vidjećemo šta će da se desi. Iskreno se nadam kako će da pronađu adekvatne klubove i da će s njima da odrade pripreme. Ukoliko se to ne dogodi, onda ćemo kvalifikacije da započnemo s velikim problemima.

U kojoj mjeri pratite rezultate i događaje u vašem nekadašnjem klubu "Partizanu"?

- Svakako da pratim igre crno-bijelih. I ne samo to, nego sam i dolazio u Beograd i odgledao dva derbija sa "Crvenom zvezdom".

(Foto: Mozzart sport)

Jeste li stadion napustili zadovoljni onim što ste vidjeli?

- Hm, prvi vječiti derbi je, ruku na srce, bio plač majke božije, da se tako izrazim. Na toj utakmici je na kraju slavila "Zvezda" sa 1:0, dok je ovaj drugi okršaj crno i crveno-bijelih, bio znatno interesantniji. Svašta nešto se dešavalo, nije bilo praznog hoda, nego je bilo šansi, golova, slobodnjaka, ma puno lijepih stvari. Posebno su impresivni bili slobodnjaci, a način na koji su ti slobodni udarci bili izvedeni karakterističan je za fudbalske predstave najvišeg mogućeg nivoa.

Da li mislite da su megdani "Crvene zvezde" i "Partizana" u proseku zadržali nekadašnju draž i kvalitet?

- Ne bih baš mogao da tvrdim tako nešto, jer uopšteno gledano sam kvalitet fudbala nije na nekadašnjem nivou. Naime, vršiti poređenje fudbala iz perioda stare Jugoslavije i ovoga što na sceni imamo danas, naprosto je apsurdno.

Zbog čega je to tako? Šta je glavni razlog da najvažnija sporedna stvar na svijetu u regionu padne na tako niske grane?

- To je vrlo jednostavno objasniti, pošto u stara dobra vremena po fudbal igrači prije 28. godine života nisu mogli da naprave transfer u inostranstvo. I, šta se u tom vremenskom međuprostoru dešavalo? Dešavalo se to da su svi klubovi, svom prvom timu, pridodavali samo najtalentovanije izlazne omladince i tako je konkurencija za mjesto u startnih 11 bila izuzetno žestoka. Nekada je bilo tako, a godinama unazad, mi perspektivne igrače prodajemo bogatim evropskim klubovima u ranom uzrastu, s nekih 14 godina. Imaš malu bazu igrača, još ono što napraviš da vrijedi moraš da prodaš kako bi izašao iz brojnih finansijskih problema. Sve u svemu, ista priča svuda na Balkanu.

Jeste li se još kao igrač pripremali za ulogu trenera ili je do uskakanja u usijani trenerski rov došlo posve slučajno?

- Ne, ne... Stvarno ništa nisam unapred pripremao, nego je sve bilo potpuno slučajno.

Ko je "kriv" za to što vas je trenerski posao uzeo pod svoje?

- Mislim da je tu ključnu ulogu odigrao sada pokojni Branko Elzner. Jednom prilikom sam došao kući na kraći odmor, on me je sreo i u toku razgovora upitao zašto ne upišem Trenersku školu. Nedugo zatim sam ga poslušao, upisao sam i to je bilo to.

(Foto: Mozzart sport)

Dosta putujete i imate priliku da se upoznate s radom poznatih evropskih stručnjaka. Praktikujete li "kupovinu" nekih caka ili radije ostajete doslijedni svom poimanju fudbalske igre?

- Nema potrebe da bilo koga kopiram, jer imam svoju fudbalsku filozofiju koju sam usvojio još u vreme kada su me trenirali Ivica Osim, Vujadin Boškov, Ivan Toplak... Imao sam i te kako tokom igračke karijere od koga da naučim posao.

Da li ste se u skorije vrijeme čuli telefonom sa Osimom?

- Nisam, ali planiram da mu se javim.

Šta radite u slobodno vreme?

- Evo kako, između ostalog, koristim slobodno vrijeme, tako što sam došao na ovaj turnir u Bijeljinu. Istini za volju, klinci koji će tek da stasaju u igrače nisu moj dio posla, međutim, pristalica sam teorije da je dobro pojavljivati se na ovakvim i sličnim manifestacijama, biti u kontaktu s ljudima, vidjeti neke kolege koje nisi vidio dugo i malo evocirati uspomene na prošle dane.

Mogu li se već u pionirskom uzrastu namirisati majstori u najavi?

- Ne. Možda možeš da vidiš da neko od njih ima nekakvog štofa, ali pogoditi ko će da napravi zapaženu karijeru, to je vrlo teško. Jedna velika prekretnica kod tih dječaka, i to se sad šalim, dogodi se u trenutku "kada ga stave"! Imaš super igrača i "kada ga stavi" postoji mogućnost da više ne bude tako dobar. E sad, postoje i kontra primjeri od ovog i to kada imaš osrednjeg igrača koji "kada ga stavi" načisto poludi s loptom, a-ha-ha... Sada ozbiljno, ne može se odrediti ko će biti dobar igrač samo na osnovu potencijala koji tog momenta posjeduje. Ipak su isuviše mladi.

Maloprije ste pomenuli da s vremena na vreme dođete u Srbiju. Prepoznaje li vas fudbalski narod na beogradskim ulicama?

- Najbitnije od svega jeste to da mi niko neće ništa nažao napraviti! S druge strane, ako me slučajno niko ne prepozna, nisam ljut, jer godi mi mir božji!

"OLIMPIJA" JE U VELIKIM PROBLEMIMA

Srećko, šta se to dogodilo sa "Olimpijom" koja je iznenada postala senka nekada velikog kluba?

- "Olimpija" je, sveukupno gledano, u velikim problemima! I to bilo da je riječ o igračkom, stručnom ili kadru koji je zadužen da vodi politiku kluba. Rječju, jedno veliko ništa! Srećom, nije svuda ista priča, pošto "Maribor" funkcioniše na pristojnom nivou, kao i "Gorica" koja se spojila sa "Parmom" i maltene sad za nju igraju sve sami Italijani. Eto, oni su se na taj način spasili, jer bi se u suprotnom klub najvjerovatnije ugasio.

Piše: Milorad Plazinić

Izvor: