Arsen Dedić, pjevač, pjesnik i kompozitor - U Jugi si imao izbor
Ponedjeljak, 03.03.2014.
08:42
(Arsen Dedić) Jugoslavija bi bila dobra i našoj djeci, jer smo mi u njoj napravili karijere i živjeli živote u punim bojama, kaže za "Blic" slavni šansonjer Arsen Dedić.
- U svakom sistemu sam gorio kao svijeća, ali ideju o solidarnosti i sistemu u kojem svako ima šansu pamtim samo u Jugoslaviji. Cijenilo se zajedništvo i kvalitet, a politička ideologija je bila u drugom planu. Ljudi su imali pravo na izbor. Da budu što žele. Eto, ja sam izabrao da imam dva fakulteta, dva braka, dvoje djece, dvije unuke, dva grada, da me politika ne zanima... i živ sam, hvala bogu - kaže Arsen.
Kako Vam je uspjelo?
- Rano sam odlučio da budem sam svoj majstor. Život sam proveo kao slobodni umjetnik. U svakoj deceniji karijere neki komesari su mi sjedali na kičmu, ali moje pjesme su bile jače od njihove zlobe. Naravno, u jednom momentu sam upoznao Gabi Novak koja se i danas brine o meni.
Da li Vas je neko štitio?
- Samo moje pjesme i note. Miroslav Krleža je pisao da se u Zagrebu "pojavio jedan čudesni duet Gabi i Arsen". Jovanka Broz se takođe interesovala šta to mi radimo. Jednom prilikom mi je rekla: "Dokle ćete tako, što se ne ženite?"
Kako je Jugoslavija davala šansu svima?
- Slučaj porodice Dedić najbolje svjedoči o tome. Iz siromašne težačke porodice u Dalmaciji brat i ja smo krenuli na studije u Zagreb i Beograd. Moja majka Jelka je bila nepismena domaćica. Opismenio sam je. Otac Jovan je bio zidar, dobrovoljni vatrogasac i odličan muzičar. Imao je devet hiljada dinara platu i od nje uspio dva sina da pošalje na studije. Jugoslavija je bila sistem u kojem je takav socijalni preobražaj bio moguć. Za sebe uvijek volim da kažem da sam težački akademik.
Mnogi se danas lako odriču Jugoslavije?
- To je besmisleno. Karijeru šansonjera započeo sam na stadionu "Tašmajdan" 1961. godine, kada sam u kvartetu pevao na izboru "Ljepote djevojke". Potom sam na festivalu "Beogradsko proljeće" 1963. sa pjesmom "Prolećni cvijet" Radoslava Grajića osvojio treće mjesto i dobio prvi honorar. A 1965. snimio sam za PGP singl "To sam ja" i imao solistički koncert u Domu sindikata. Kako je i Gabi u to vrijeme snimila za PGP svoju prvu ploču, mogu da priznam da nas je Beograd stvorio kao umjetnike. Kada su mi se šake ukočile zbog neprestanog sviranja na klaviru, morao sam da operišem tetive. Liječio sam se na VMA u Beogradu tri puta. S druge strane, najljepši izazovi u mladosti dogodili su mi se u zagrebačkoj školi. Bilo bi bolje da smo prestali da se preslišavamo da li je tačno reći amen ili amin.
Nije to baš prihvatljivo danas u Srbiji i Hrvatskoj.
- O životu u Hrvatskoj i Srbiji više govore političari, pa kantautorima ne preostaje mnogo toga da kažu. Politika me nikada nije zanimala, jer u njoj ima malo mjesta za emocije. Na mojim koncertima i muškarci plaču. Nisam stranački pjevač, ali primjećujem da smo u skorašnjem životu imali i hulje, i rulju, i ratne profitere. Nijedan istinski umjetnik ne može da se pomiri da mu hulje kroje uslove života.
Vole Vas ljudi širom bivše Jugoslavije. Da li mogu da se nadaju nekom novom snimku?
- Pripremam CD koji će se zvati "Suputnici". Na njemu ću samo uz klavir otpjevati legendarne numere svjetskih kantautora. Sad sam u tim godinama kada treba da ostavim neku radost ljudima koji me vole. Kada sam bio na ivici života prije transplantacije jetre u Italiji, iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije stizala su ohrabrenja ljudi koji su mi govorili da sam im svojom muzikom ili poezijom promjenio život. Tada sam shvatio da moj život ne vrijedi samo meni i mojoj porodici.
UNUKE SU MOJE SUNCE
- Unuke su razlog mog postojanja. Ponekad pomislim da samo zbog njih i dalje živim. Čuo sam da sunce rano izlazi, ali meni svane tek kada mi moja Lu dođe iz škole. Ona ima 12 godina, mlađa Ema dvije, ćerka mi je nedavno napunila 51, a Matija ima 40. Lu uveliko uči engleski, a odnedavno je počela privatno da ide na njemački. U školi ima francuski i latinski. Bože moj dragi, unuka mi je poliglota. Proputovala je pola svijeta. U njenim godinama najdalje sam stigao do Stare Pazove - kaže Arsen.
(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista "Blic" od 2.2.2014.)

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora